Ian Shepherd predstavio loudness war po albumima

Metallica je najglasniji bend na svijetu, no u ovom slučaju to nije nešto s čime bi se trebali pohvaliti.

Audio inženjer Ian Shepherd (Deep Purple, The Royal Philharmonic Orchestra, Culture Club, King Crimson…) na svom je blogu grafički prikazao koliko je u proteklih 38 godina tzv. ‘loudness war’ ostavio traga na 21 popularnom rock, pop, R&B i hip-hop albumu.Ukratko, ‘loudness war’ produkcijski je trend studijskog pojačavanja i ‘napumpavanja’ snimljenog sadržaja bez obraćanja pažnje na dinamički raspon između najtiših i najglasnijih dijelova snimke. Vođeni principom ‘glasnije je uzbudljivije’, producenti sabijanjem raspona između tiših i glasnijih dijelova mogu stvoriti glasnu i ujednačenu snimku što dovodi do degradiranog i izobličenog zvuka.

Shepherd, kao veliki protivnik navedene prakse, otkrio je da Metallicin album “Death Magnetic” ima najmanji dinamički raspon (DR3), a “Brothers in Arms” grupe Dire Straits najveći, DR16. Klasici glasnih bendova – “Back in Black” AC/DC i “Ace of Spades” Motorheada – pozicionirali su se na DR12 i DR11, no koliko se ‘loudness war’ oteo kontroli pokazuju pozicije Nicki Minaj čiji je album “The Re-Up” jednako glasan kao “Californication” Red Hot Chili Peppersa, te Taylor Swift i njezin “1989” koji je u istom rangu kao “What’s The Story Morning Glory” Oasisa.

Trend koji je vidljiv iz Shepherdovog prikaza govori u prilog teorijama da je svako novo glazbeno izdanje glasnije od prethodnog. Ironija je u svemu tome, ističe Shepherd, što bez obzira koliko producenti ‘napumpavali’ pjesme, najčešće korištene glazbene platforme (od Spotifya, iTunesa, YouTubea, pa i televizije i radija) sve pjesme ‘normaliziraju’ i ujednačavaju na istu razinu glasnoće kako se slušatelji ne bi zamarali pojačavanjem i stišavanjem svaki put kada zasvira nešto novo.