Što to točno znači “estrada je u panici”?
Kada je neki dan domaći internetski prostor preplavila navodna vijest kako Hrvatska Udruga Radijskih Nakladnika poziva svoje postaje-članice na bojkot promocije domaćih glazbenika, priča je izgledala pomalo konfuzno. Ispod namontiranih slika naših najuspješnijih domaćih izvođača redali su se tekstovi o povećanju davanja domaćih radijskih postaja ZAMP-u s dosadašnjeg paušalnog modela, na model davanja od 8% od ukupnih primanja dotične postaje. Sve ovo je originalno prenio Vedran Strukar, estradni PR stručnjak, a samu vijest o službenom pozivu na bojkot HURIN na svojim mrežnim stranicama nikada nije ni objavio. I dok je HURIN službeno šutio, izuzev kratkog komentara njena predsjednika za portal Index, glazbene udruge (HDS,ZAMP,HUZIP i ZAPRAF) iznijele su svoju stranu priče putem službene objave.
U njoj tvrde kako su 2009. potpisale ugovor s HURIN-om kojim “reguliraju odobrenje za sva glazbena prava, odnosno prava autora, umjetnika izvođača i proizvođača fonograma. Za sva tri prava naknada je ugovorena sukladno Zakonu o autorskom pravu i u konačnici bi trebala iznositi 8% od prihoda radijskih postaja. Također, ugovoreno je da se navedeni iznos od 8% postepeno dostiže kroz razdoblje od 10 godina, počevši od 2,6% u 2010. godini s godišnjim uvećanjem od 0,5%”
Nadalje, naglašavaju kako će “cijena zbirne licence za korištenje glazbe, čak i kad dosegne ugovorenih 8%, i dalje biti među najnižima u Europi i regiji te gotovo upola manja od prosječne naknade u Europi, što je potvrdila i studija Ekonomskog instituta Zagreb iz 2015.” Zanimljivo, tu studiju su naručili upravo oni, a link na cijeli dokument možete pronaći ovdje.
Iščitavajući ove retke, došli smo do zaključka kako nešto ne štima, stoga smo odlučili kontaktirati predsjednika HURIN-a Željka Švendu kako bi nam odgovorio na nekoliko pitanja koja bi trebala razjasniti čitavu situaciju.
Za početak, na pitanje o istinitosti tvrdnje kako je dotični ugovor zbilja bio potpisan 2009. godine, odgovara da je to točno. “HURIN je potpisao taj ugovor i to prije same krize koja se na sve medije a posebno na radio odrazila na način koji nitko nije mogao predvidjeti. Prihodi su pali nekim radijima i za 2/3. U međuvremenu pojavile su se nove platforme, mediji koji također uzimaju dio marketinga, a radio se od krize nije opravio. Nema tog ugovora koji se ne može raskinuti i potpisati novi, primjeren trenutnoj situaciji i stanju u pojedninoj grani industrije”, ističe Švenda.
Prema njegovim riječima, planiranih 8% davanja nije održivo s jedne, a s druge pak strane tvrdi i kako ima podatke da su ‘u susjedstvu’ davanja oko 3.5 – 4.4%. Uz sve to, tvrdi kako je i sporno što sve točno ulazi u tih 8%, odnosno što sve ulazi u dotični neto prihod određene radijske postaje (ulazi li Fond za pluralizam, dotacije općina i gradova-u punom postotku ili kao što je u Sloveniji 1%)
Okrenimo se sada priči zbog koje je i došlo do svega ovoga – možebitnom bojkotu. Naime, ako je bilo za vjerovati gosp. Strukaru, sve postaje članice HURIN-a, osim Otvorenog i Narodnog Radija, pristale su na bojkot, točnije na odbijanje promocije domaćih glazbenika na svojim radijskim valovima. Ironično, Strukar je naglasio kako će to izazvati ‘tektonske’ reakcije na estradi, a prava je istina kako će možebitni bojkot naštetiti najviše nezavisnim autorima koji na radijskim postajama love jednu od svojih rijetkih prilika za probijanje na domaće tržište.
Naš sugovornik opovrgava postojanje bojkota. “HURIN nema bojkot, a s članicama ne komuniciramo putem naše stranice nego putem direktnog kontakta, predsjednik-članice i predsjednik regionalnog centra-članice RC-a. HURIN ima 8 regionalnih centara. Naputak je poslan članicama kao odgovor na raskid Dodatka 4. Ugovoru, jer Izdavači se dijele u novcu koji mi plaćamo HDS-ZAMP-u, a s druge strane očekuju da besplatno promoviramo njihov proizvod – CD”, kaže Švenda.
Švenda finalno zaključuje kako prostora za pregovore ima, i da će tek nakon njih HURIN izaći s priopćenjem. Također stresira kako cijela ova priča nije krenula od njih prema javnosti, jer smatra kako treba sjesti za stol s udrugama te postići konsenzus, jer ne smijemo zaboraviti kako je radio, sukladno zakonu o elektroničkim medijima, od javnog interesa za RH.
Čini se kako je ‘zaraćene’ strane preispituju svoje pozicije. Udruge pod kišobranom HGU-a svoje priopćenje započele su rečenicom: “Glazbena djela čine okosnicu programa radijskih postaja”. S druge pak strane te radijske postaje bi mogle tvrditi kako se bez njihovih radijskih valova ta glazbena djela teško mogu promovirati. Pregovori tek slijede, a jedno je sigurno: obje strane u ovoj šahovskoj partiji love najbolju poziciju.
