Iz tramvaja se čini
Da tvoj neboder već spava
Pitaš me da li ću te
Otpratiti do stana
Noću je kažeš opasno
Prolaziti hodnikom
Sve se rjeđe u pomoć
Otvaraju vrata
Pričaš mi o strahu
Da budeš živa zakopana
U zlatnoj sredini
Između katova
Gdje kroz tanke zidove
Cijelu noć odjekuje
Smijeh napušenih klinaca
I škripa liftova
Nervoznim prstima na radiju tražiš stanicu
Glas koji će šapnuti da nisi jedina
Ali sve što čuješ je hipnoza, uljuljkivanje
Kastrati u modi i buka strojeva
Zato ne pitaj me!!!
Muziku podržava
Kako smo to postali
Usamljeni u gomili
Pomozi mi vjerovati
Da ovdje nisam jedini
– Ispravi tekst –
