Pomalo niotkuda, prije tri četiri godine na mala vrata pojavili su se Hercules and Love Affair, da bi već prvim albumom razvalili i promijenili dance glazbu.
Za to su im pomogle i vrlo karakteristične vokalne interpretacije za
koje je najčešće bio zadužen Antony Hegarty iz Antony and the Johnsons.
Početkom 2011. dobili smo nastavak priče u vidu novog albuma “Blue Songs” gdje se bend kreativno malo odmaknuo od hvaljenog “Hercules and Love Affair“, a kojeg će predstaviti na Hartera7 festivalu.
U to vrijeme postao sam blizak prijatelj s Antonyem koji je još uvijek bio u razvoju svoje karijere, nadajući se skorašnjem velikom albumu. Rekli smo si da bismo mogli zajedno otići u studio i napraviti jedan zabavan dance album. To smo na kraju i napravili. Dvije godine nakon snimanja, zapitali smo se zašto nismo nikad ništa napravili s time. Tada smo probali kontaktirati nekoliko diskografa i sve je lagano krenulo. Pitao sam Antonya je li slobodan za pjevanje, pitao sam i druge prijatelje da mi se pridruže… Sve je to ispalo vrlo prirodno i bilo je logično pitati prijatelje za pomoć.
Prvim albumom podigli ste podosta prašine, a singl “Blind” dosegao je same vrhove godišnjih ljestvica pjesama. Jesi li očekivali takav uspjeh? Koliko ti je bitna komercijalna strana uspjeha tvoje glazbe?
Nisam ništa očekivao i ugodno me to iznenadilo. Sve je započelo iz čiste zabave na prijateljskoj osnovi s Antonyem, pa je sve što se potom događalo pravo iznenađenje za mene. Naravno, jako mi je to godilo i bio sam jako ponosan na svoj rad i uspjeh, ali nisam ja od onih koji mora biti slavan, koji želi biti na naslovnicama, kojem godi biti mainstream…
Najbitnije mi je raditi glazbu koja je autentična i osobna, u kojoj se ljudi pronalaze, s kojom ih dotičem na emotivnoj osnovi. Ako to uspijem, smatram se jako uspješnim. Za mene nije uspjeh prodaja milijuna ploča, već emocija koju publika primi slušanjem glazbe na koncertima ili samim albumom. Mogu reći da je i uspjeh kada sam zadovoljan sa svim što sam napravio jer ovo je ipak moj projekt.
Drugi album “Blue Songs” nije toliko dobro prošao kod kritike kao prvi. Koliko je to utjecalo na tebe?
Iskreno, ne pišem pjesme zbog kritičara i novinara, pa čak niti za fanove, to radim zbog sebe i svog unutrašnjeg mira. Nije to utjecalo na mene. Ne znam, možda nisu dobro shvatili album, možda im se jednostavno ne sviđa. Teško je to kada postigneš velik uspjeh kao mi s “Blind”, svi žele reprizu toga, a ja jednostavno nisam želio tako, ne želim “Blind 2”.
Želim se razvijati kao glazbenik, kao umjetnik, a ne vraćati se unatrag. Ako je to kritičarima dosadno, ne mogu si pomoći. Pogubno bi bilo raditi jedno te isto iz albuma u album.
Na prvom albumu Antony je igrao vrlo zapaženu ulogu. Kako to da ga ovdje nema?
Zadnjih dvije-tri godine Antony je zauzet na tisuću strana, surađuje sa mnogim ljudima na različitim projektima i mnoge je morao odbiti zbog toga. Budući da znam cijelu situaciju, nisam ga htio zamarati s ponovnom suradnjom. Nekako sam shvatio koliko je dao prvom albumu i ga da jednostavno ne treba ponovno opterećivati u vrijeme kada radi s Björk, Lou Reedom, CocoRosie, Rufusom Wainwrightom…
Osjetio sam da je vrijeme da ga izostavim iz kolaboracijskog moda da ima vremena vratiti se sebi i svojoj glazbi. To se i isplatilo jer je napravio odličan album nakon kojeg je otišao na turneju. Mogu reći da sam jako sretan zbog njega. Naš odnos sada je mnogo opušteniji, kada se pronađemo, možemo u miru ispiti čaj i nasmijati se.
Imamo pravo prijateljstvo koje sada više nije toliko povezano i poslovno, odnosno glazbeno. Ovaj poslovni dio znao je biti i malo napet jer smo morali raspravljati i donositi neke ozbiljne odluke. Ne želimo o tome pričati kad se nađemo, želimo ponovno biti prijatelji kao ranije i onako ljudski malo potračati, zabaviti se, zajedno u miru popiti piće.
Poznato je da voliš surađivati s mnogim ljudima i da često mijenjaš postavu benda. Pa s kime bi želio surađivati u svom daljnjem radu?
San bi mi se ostvario kada bi Annie Lennox pjevala za mene… Ili Sinead O’Connor. Ženski vokali me općenito fasciniraju. Za posljednji album namjerno sam uzeo mlade pjevače kojima bi to mogla biti odskočna daska, svi su vrlo talentirani i treba im pružiti pravu šansu. Vjerojatno ću i dalje surađivati s njima jer su odlični ljudi i zajedno činimo pravu ekipu.
Kada već spominješ budućnost, jesi li već počeo raditi na novim pjesmama?
Naravno. U zadnje vrijeme imam dosta posla s remiksanjem što je vrlo uzbuđujuće posebno iz razloga što skačeš iz žanra u žanr. Remiksirao sam primjerice Wild Beasts, Chromeo, a i sada su me već mnogi zatražili za suradnju. Ima posla.
Koji dio glazbenog procesa ti je najdraži? Pisanje pjesama, snimanje, turneje…?
Pisanje pjesama.
Uskoro ćeš doći kod nas u Hrvatsku. Što znaš o našoj maloj državi? Hoćeš li samo nastupiti ili ćeš se potruditi i vidjeti poneku turističku atrakciju?
O, da. Imamo cijeli slobodan dan, pa ću se potruditi i vidjeti ponešto. Bili smo na Gardenu, tako da već znam da su Hrvati vrlo pristupačni i zabavni ljudi. O Hrvatskoj znam da je predivna zemlja sa mnogo atrakcija i ljudi su također predivni, pa se nadam da će tako biti i ovog puta.
I, kakvu poruku za kraj imaš za svoje fanove u Hrvatskoj? Što mogu očekivati na Harteri?
Svakako dođite na Harteru, osjetit ćete jednu drugu stranu dance glazbe koju možda nikad nećete osjetiti na ovaj način. Vjerujem da će ovo biti najbolji dance party kojeg ste ikad pohodili.
