Neki ga vole, drugima je smiješan, neki su uvjereni da je silno važan, drugi upiru prstom u promašaje kojih se kroz godine skupio popriličan broj. Ma što mislili, neoboriva je činjenica da je Grammy još uvijek najvažnija američka diskografska nagrada, a znamo da se ono što je važno u Americi prelijeva i postane važno i u ostatku svijeta.
Jučer su objavljene nominacije za jubilarno, šezdeseto izdanje Grammyja, a prema njima se mogu izvući određeni zaključci o tome kamo se kreće suvremena glazba. U najvažnijoj kategoriji, onoj za album godine, nominirani su Childish Gambino, Jay-Z, Kendrick Lamar, Lorde i Bruno Mars što znači da smo, barem ako je o mainstreamu riječ, opet u eri hip-hopa i popa. Bilo je, jasna stvar, u bogatoj šezdesetogodišnjoj povijesti Grammyja i ozbiljnih pogrešaka, previda i zastranjenja, ali nagrada u principu služi kao solidan pokazatelj o aktualnom trenutku u vremenu.
Istina, da, kršćanska vokalna skupina Take 6 ima više Grammyja nego Beatlesi, a Jethro Tull je jednom zgodom osvojio Grammyja za najbolju metal skupinu (iako Jethro Tull uopoće nije metal skupina!) i to u godini u kojoj su bili nominirani Metallica i AC/DC. Milli Vanilli, za koje se kasnije ispostavilo da uopće nisu pjevali na vlastitom albumu, osvojili su nagradu za najboljeg novog glazbenika. Ta je nagrada kasnije povučena, a ova i neka druga zastranjenja mogu se, ako ste blagonakloni, tumačiti kao iznimke koje potvrđuju pravilo. Ako niste blagonakloni, samo ćete odmahnuti rukom, ali ostaje činjenica da unatoč poplavi glazbenih i diskografskih nagrada, komercijalnu važnost Grammyja još nitko nije uspio dostići.
Dodjela MTV nagrada, za usporedbu, pruža jednak show i zabavu, ali drugi dan se više nitko ne sjeća tko je osvojio koju nagradu dok Grammy ima ozbiljan utjecaj na prodaju. Posljednjih su godina izvođači kao što su Adele, Frank Ocean ili Arcade Fire dan nakon dodjele Grammyja znali zabilježiti sto postotno povećanje prodaje albuma, a to dovoljno govori o komercijalnoj vrijednosti nagrade i njezinoj privlačnosti za izvođače. No, jasno, nije sve ni u novcu. Jedina glazbenica koja je dosad odbila nagradu je Sinead O’Connor i to upravo zato što ju se smatrala – suviše komercijalnom!
Njezin drugi album “I Do Not Want What I Haven’t Got” bio je veliki uspjeh, prodao se u više od sedam milijuna primjeraka širom svijeta i bio je nominiran u četiri kategorije uključujući i one za album godine i najbolju žensku pop izvedbu. Osvojila je nagradu za najbolji alternativni glazbeni nastup, ali odbila ju je nezadovoljna ekstremnom komercijalizacijom nagrade. Iste godine su Public Enemy odbili doći na ceremoniju dodjele u znak protesta protiv odluke da se dodjela nagrade u hip-hop kategorijama neće emitirati uživo na televiziji.
Iako je Sinead O’Connor jedina glazbenica koja je odbila nagradu, nisu rijetki oni koji su, kao i Public Enemy, bojkotirali ceremoniju dodjele. Frank Ocean 2013. godine nije htio doći na dodjelu jer nije bio zadovoljan načinom na koji, kako je rekao, ‘nagrada zastupa ljude koji dolaze odakle ja dolazim’, Jay-Z, koji je u karijeri osvojio 21 Grammy, 1999. je radije odlučio ostati kod kuće nego poći na dodjelu jer je mislio da Grammy ne odaje dovoljno počasti hip-hopu. Ove godine su bojkot već najavili Justin Bieber, zato što nagrada, po njegovom mišljenju, ne podržava dovoljno mlade glazbenike i Kanye West koji inače ne propušta priliku da javno, na pozornici kaže što misli, no smeta mu to što Grammy smatra previše zastarjelim.
Zanimljivo je da su nagradu Grammy kroz povijest osvajali i ljudi koji s glazbom inače nemaju previše veze, a razlog je kategorija ‘Spoken Word’ albuma. Jedan od poznatijih osvajača u ovoj kategoriji je bivši američki predsjednik Barack Obama koji je nagradu osvojio čak dva puta, za spoken word albume “Dreams of my Father” i “The Audacity of Hope”, legendarna holivudska glumica Audrey Hepburn je posthumno nagrađena Grammyjem za ploču na kojoj priča priče za djecu 1994., a Hillary Clinton je također među osvajačima i to za audio-verziju svoje knjige “It Takes a Village”. Ove je godine u konkurenciji, doduše posredno, i američka ljevičarska ikona Bernie Sanders jer je nominirana njegova knjiga “Our Revolution: A Future to Believe In” u izvedbi glumca Marka Ruffala.
Kategorije su uvijek predmet rasprava, a ponekad čak i žestokih protesta, a lako je moguće da će i ove godine biti slično jer su se očito malo previše zaigrali. Tako su u kategoriji najboljeg rock albuma nominirani Mastodon, Metallica, The War on Drugs, Nothing More i Queens of the Stone Age, a u kategoriji najboljeg alternativnog albuma Arcade Fire, Gorillaz, LCD Soundsystem, The National i Father John Misty. U svakom slučaju će biti zanimljivo gledati tko će što osvojiti, a i zažarene diskusije o pojedinim izvođačima i njihovom mjestu unutar određenih kategorija znaju biti iznimno interesantne.
Grammy, nagrada nazvana po gramofonu i originalno nazvana Grampohone Award, ove godine dakle slavi šezdeseti rođendan i unatoč tome što pokazuje određene znakove starenja još uvijek nema niti jednog mladog lava koji bi zauzeo njezino mjesto. Bez obzira na to što mislili o Grammyju, bez obzira na to voljeli ga ili mrzili, ne može mu se osporiti da je, u određenim okvirima, silno važan i ponekad baš urnebesno zabavan. To je možda i najvažnije.
