Good girls gone bad: Promjena imidža koja igra na sigurno

Uzor svim pjevačicama popa od osamdesetih je Janet Jackson – jedna od uzdanica klana Jackson nevjerojatnih zabavljačkih sposobnosti: od filma, glazbe do plesa. Počela je izvan spavaće sobe i garderobe da bi devedesetih shvatila da se sve svodi na seks: tko je bez grijeha neka prvi baci kamen. Dobrica Janet dobrano je vrištala devedesetih, bila ‘zločestija’ kroz vezivanje u spotovima, trojce i simuliranje orgazma u studiju. Najbolje je od nje naučila Brit-Brit i otišla korak dalje od Janet čija karijera nije bila toliko skandalozna kao kod provincijalke iz Kentwooda.

Britney se u temu ‘good-girl-gone-bad’ zapravo najmanje uklapa jer njezina je karakterna putanja suprotnog smjera: bad girl gone good. Američka mezimica, i nakratko ćelava pjevačica, odlučila je brijati glavu u bipolarnom posrnuću zbog toga što se nije mogla nositi s lažnim imidžom anđela. Menađerski sklepana mlada južnjakinja u industriju je ušla s vatrometom od najavnog singla. “Baby One More Time” prije 19 je godina isprovicirao maštu, a bome i moralne vjernosti konzervativaca ponajprije svojim videospotom. Mladoj je i nepoznatoj Britney predan scenarij gdje pleše doslovce kao Power Ranger što je odmah otpisala i sama napisala scenarij za lascivno pleskaranje uz hordu tek propupalih tinejdžerki u katoličkoj uniformici. Kečkice i goli pupak: postmoderna Lolita. Britney se zapravo otpočetka suzdržavala u izričaju, a prvi pošteni oblik kontrole nad naslovnim proizvodom bio je album “In The Zone”. Album najavljen tada najsenzacionalističkijim nastupom s Madonnom i Xtinom na MTV VMA 2003. – poljubac donosi prijelomni trenutak u njezinoj karijeri. Slatkica je dosad samo porive golicala, ali ovdje je po prvi puta poduzela nešto.

Nakon toga Britney piše i pjeva: “Ne sramim se stvari koje sanjam/uhvatila sam se u flertu s granicom besrama/…/volim sebe i grijeh to nije” – o masturbaciji – dok će nakon rehabilitacije izbaciti album karijere: najmračniji i najuspjeliji “Blackout”. Pomrčina Spearsičine zvijezde prouzročena razvodom nakon dvije godine braka i dvoje djece pomutila joj je um do kreativnog ludila. Album za koji malo tko zna, kojeg je i sama producirala, bio je njezin vrhunac ali i pad nakon kojeg postaje ukroćena slatkica. Posrnuće u svijet u kojem nije-tako-nevina u godini delirija donijelo joj je 65 milijuna dolara bez ijednog singla i albuma, a iste je 2007. imala najprodavaniji parfem koji je tada oborio brojku od milijun dolara. Nakon ‘pada’, Britney je imala najveći i najskuplji povratak u povijesti glazbe i zaredala još dva albuma na prvom mjestu, dizajnirala liniju odjeće, dobila najveći honorar ikad od 15 milijuna za sudački angažman na X-Factoru i 2013. otvorila lasvegašku rezidenciju showom ‘Piece of Me’ čime postaje najmlađa glazbenica s rezidencijom koja je četiri godine zaredom – rasprodana. No iako je povratkom u menađersko-izdavačke kandže naoko stabilizirala život, Brit je s 36 godina i dalje relevantna pothvatima u djelu, ali je irelevatna kao fizička osoba: otac je njezin legalni skrbnik i sve odluke o njezinom životu, privatnom i profesionalnom – donosi on.

Christina je mogla ispasti prokativnija na debi singlici “Genie In a Bottle” 1999. godine da se razodjenula, ali imidž uzorne plave slatkice zasjenio je tekst “Ako želiš biti sa mnom/platit ćeš cijenu/ja sam duh u boci/moraš me dobro protrljati.” Nevinašce u početku, ali 2002. donosi transformaciju u Xtinu – najseksi Christinu dosad. Pojavila se na VMA kao post-adolescentica nakon prvijenca zapamćena više po konkurenciji s Britney, kolegicom iz Mickey Mouse Cluba, negoli po vokalnim sposobnostima snažnijim od Mariah Carey i u rangu Whitney. Frajla-frajerica Xtina obilježila je MTV VMA 2002. – nekdašnji forum postavljanja vizualnih trendova pop kulture. Teške šminke, oprave drolje koja te može i napičkarati, najavila je “Dirrty”, singl koji ju je prikazao kao prljavicu i zlicu. Dakako, sjetit ćete se prije toga ‘kurvinskog’ spota za “Lady Marmelade” gdje je vrlo jasan novi smjer plavookog slavuja. Bila je to era jednog od najboljih pop-albuma suvremene glazbe gdje se razračunava s utvarama prošlosti, gorkim traumama i emocionalnim ožiljcima.

Christina albumom “Stripped” i cijelom erom Xtine prvenstveno ne ostavlja repove nego se obraća Jorgeu Santosu – prvoj velikoj ljubavi koji ju je okaljao i oštetio. Xtina nije bila samo ‘prljava’ nego i ranjiva u himni jednakosti “Beautiful” i pop-rock stvarčini “Fighter”. Ovaj je singl i pjesma prikazuju kao feniksa nakon ljubavnog brodoloma koji se ne ustručava pokazati zube, srednji prst, uhvatiti se za međunožje i odjebati frajere u privatnom životu, ali i u biznisu. Era je poznata i po njezinim obračunima s Eminemom koji ju je ranije imao u stihovima za “Slim Shady”. Dakle, nešto kao Taylor i svi bivši čuvari njezina srca kojima se obratila u svim prethodnim albumima i na najnovijem singlu. Nakon što se ‘razodjenula’, postala kučka, Christina je dobila ozbiljne angažmane i 20 godina nakon početka karijere ima parfemsku liniju, jedna je od stalnih sutkinja The Voicea, profesorica pjevanja na Masterclassu, snimila je film “Burleska”, a u zadnje četiri godine nije objavila nijedan album. Povremena gostovanja na pjesmama donose joj prva mjesta na ljestvicama. Xtinom bankovnom računu jako dobro stoji popizditis.

Miley je, kao i Britney, oduvijek bila prljava i pretjerano seksualizirana kao maloljetnica pa njezine ponekad i jeftine eskapade nakon navršavanja punoljetnosti i nisu toliko šokantne nakon Britney – primjera apsolutnog posrnuća. Vrlo brzo nakon što je svijet zaboravio šašavu Hannu Montanu, Miley je odrezala lokne do undercuta i vratila ples Obale Bjelokosti – ‘twerk’. No Miley, za razliku od ostalih u ovome košu, nikoga nije uzela na zub ni dočekala na nož; sa sebe je svukla lažni američki dječji proizvod i razgrnula cijeli niz drugih aduta koje će seksualnim imidžom na efikasniji način dalje kapitalizirati.

Njezina je provokacija zapravo i najsuvislija jer se obraća dušebrižnicima lažnog morala okićenog u dronjke tradicionalizma: zapravo je od svega u američkom društvu Miley i najmanje zabrinjavajuća. No, kao i Taylor, počela je kao pjevačica countryja, da bi danas pored glazbe i glume pokazala ozbiljnu dozu inteligencije. Miley ne preza od jasne i čvrste kritike američke desnice, adresiranja realnih društvenih problema ali i dijeljenja onima kojima je potrebna pomoć. Kategorija šoka dobro iskorištena u vlastitu korist ali i drugih. Good girl gone… Better?

Budimo realni, iako se Lady Gaga predstavila kao hodajuća provokacija, ovaj ženski Bowie industrije glazbe nije ni po čemu kontroverzan kao Rihanna – barbadoska puma nevjerojatnog elana, razvijenog njuha za biznis ali i kontroverzu. Kasnih 2000-ih je i dalje koketirala s granicom besrama. Čak je i nazvala svoj prijelomni album, treći po redu, “Good Girl Gone Bad” koji je zaradio peterostruku platinastu nakladu. Tada 19-godišnja heroina osvijestila je svoje rodne atribute ali i brzo pohvatala konce industrijske igre. Sve dotad bila je predigra i priprema za maturu: vidjela je u Whitney i Britney kako preko noći od američkog sna postati noćnom morom i oplela po novim popevkama o seksu, divljanju i razvratu. No tek do fizičkog napada Chrisa Browna na njezino mistično lice nije pokazala zube. Nakon njegova obračuna šakama, ona se obračunala studijski i medijski te svijetu pokazala da slatkome nije više mjesto u žrvnju: žena mora biti ‘kučka’ da bi uspjela.

Od pop-poskočica starijih kolegica pa do “S&M”, “Bitch Better Have My Money” gdje vrlo nedvosmisleno prijeti izdavaču zbog krađe tantijema i fino to vizualizira eksploatacijskim videospotom… Već gotovo deset godina časti okice muškaraca i žena svojim obnaženim grudima i putenošću antičke ljepotice u časopisima i spotovima. RiRi voli svoje golo tijelo, svjesna je svoje erotičnosti a život joj je neprekidna bakanalija: igra vina, marihuane i seksa gdje i dalje dominira ona sama. Fotke s kilama zlatnih lančuga, paradiranje sa ženskim top modelima, klinčevi sa seks-bombama i grupni seks svakodnevica su Rihanninog života i time svakog njezinog fana no valja reći da svoju ženskost koristi poput muškarca. U muškom svijetu njezini bi postupci prošli gotovo nezapaženo, štoviše, očekivano pa tako Rihanni treba iskreno skinuti kapu što je sama slikarica svoga lika. Rihanna je diskutabilno najveća pop-senzacija današnjice brojem naštancanih, prodanih, prvoplasiranih albuma a svakim svojim istupom samo cemenentira svoj status i u gradnji imidža i karijere potpuno je neapologetična.

Taylor Swift milenijski je Mesija: generacija Z iliti djeca odrasla s MP3-cama/iPad-ima/YouTube-om kao izvorima muzike iliti milenijska djeca od najranijih su školskih dana upoznati s globalnom senzacijom koja je naslijedila kraljice popa devedesetih. Slatkica-plavojka karijeru je otpočela kao ‘country’ pupoljak koji pjeva o momku s kamionetom i prikolicom. Oličenje pristojnosti, umjerenosti, dotjeranosti, Taylor Swift doista opravdava sve ono što Britney nije nikad uspjela: doista jest san svakog roditelja imati takvu kćer. Talentirana, pobožna, ponizna i pristojna. Ne skida se za potrebe spotova jer pjeva djeci na početku formativnog razboja o dječjim ljubavima. Publiku održava baladama i žalopojkama o slavnim momcima nezainteresiranim za dublji emocionalni angažman s njom (Joe Jonas, Taylor Lautner, Jake Gyllenhall, John Mayer, Calvin Harris, Harry Styles i Tom Hiddleston). Plejada momaka prikazala ju je lakom, posebice kada su sve odreda mladi, kršni momci iz domene Hollywooda i testosterona koji se ondje mora dokazati. Previše je njih kušalo južnjačku krv, a premalo ostavilo južnjačke utjehe što mlađu varijantu Nicole Kidman ne prikazuje dobro u medijima.

Ah, da, u cijeloj štoriji nije joj najbolje sjeo ni Kanye: medijski ovisnik i narcisoidni samoprozvani crni Mesija najprije joj je uzeo riječ iz usta (doslovno) pred milijunima za dobitničkog govora za vrijeme MTV VMA. Potom je Taylor prikazao u svom mlako provokativnom spotu “Famous” gdje je u orgijaškom blaženstvu s desetak slavnih – uključujući i Tay Tay – a zatim uz pomoć žene-lumena, Kim Kardashian, duboko joj utjerao tako da je snimio telefonski razgovor u kojem Taylor očigledno pristaje na interpretaciju i ne vidi je kao eksploataciju. Prema njegovim riječima, on je “kuju učinio” slavnom i, kako se čini, ovdje umire ugled nevine Taylor. Posljednjih nekoliko momaka i par ‘Kimye’ pokopali su staru Taylor koja, eto, na pragu tridesete treba uskrsnuće. U svijetu američke popularne glazbe svatko iole bistar zna unovčiti svoje padove pa tako Taylor, kao trenutačno najprodavanija glazbenica, u kontekstu loših privatnih poteza uviđa kako u slalomu među dominantnim muškarcima može dobiti jedino ako se prikloni staroj recepturi: seks, bejbe!

U spotu za pjesmu “Look What You Made Me Do”, redatelj Joseph Kahn (kralj MTV-jevih osvetničkih spotova) radi kolaž dosadašnjih uspješnica i izmišlja seksualiziranu Taylor: malo Britney (“Toxic”, “Stronger”, “Circus”, “Perfume”), malo Xtina (“Not Myself Tonight”), malo Beyonce (“Formation”) i eto ti bosanskog lonca koji će svi voljeti. Publika je generacijama odgajana seksom (iako u američkim školama postoji spolno obrazovane) pa stoga ne treba previše odstupati od norme na putu do vrha. A putu do vrha uvijek prethodi ono što se samo čini kao put prema dolje: posrnuće. Taylor je ljubavno-medijskim kalvarijama osigurala naklonost starih obožavatelja, a cijeli je niz novih potencijalno kupila preobražajem imidža u samosvjesnu i oštru ženu koja se ne boji pokazati malo više kože i zube. Ne valja previše gristi, ali čini se kako Taylor može poprilično progutati tako da bi nadolazeće razdoblje moglo biti obojeno (vjerojatno isprovociranim ali i insceniranim) skandalima: svi žele dozu kontroverze za razonodu a što je bolje od tuđeg prljavog veša?

Pred tridesetom, u svijetu Rihanne, Shakire, Madonne i Nicki Minaj nema mjesta za slatkice. A i publika navikla na slatkicu sad već mora biti prestara za gitarske pjesmuljke za logorsku vatricu. Žena kojoj je ugled oduzet zbog manjka kompatibilnosti s javno istaknutim muškarcima njezin primarni biološki adut postaje njezinim rodnim oružjem. Taylor eksploatira i kapitalizira svoju seksualnost ne bi li se nametnula kao zvijezda generacije a zasad to radi savršeno: aktualni je spot u manje od 24 sata oborio rekord gledanja s 43 milijuna pregleda. S Ticketmasterom je kao monopolističkim divom potpisala najnepravedniju suradnju kod prodaje svojih koncertnih ulaznica. Da bi si osigurali novu glazbu, fanovi su primorani dobrano potrošiti na ‘merch’ prije kupovine samog albuma i koncertne karte. Čini se da je “Reputation” svašta promijenio u životu Swiftove u svega nekoliko tjedana ali svakako nabolje, a pod nabolje mislimo na šuške-šuške.

Domaći primjer ‘kvarenja’ jest Seve Nacionale: naša je Madonna započela karijeru prije gotovo 30 godina i sve do porno skandala o kojem je nacija brujila cijelo proljeće prije gotovo 15 godina bila je čedna kvartovska cura tradicionalnih svjetonazora. Dalmatinka je pjevala na estradnim revijama i priobalnim festivalčićima u pomalo folklornom tonu prikladnom za nepce i vrijednosti desnice. Seve je do kraja devedesetih bila dobar curetak, čak i kada je prolazila kroz svoju kvazi rockersku fazu krajem rata i nakratko glumila domaću Alanis. No curenjem famozne privatne bajke s brodom gdje glavnu ulogu uz ‘djevojku sa sela’ igra oženjeni poduzetnik, Seve postaje najkorištenijim ženskim imenom u Hrvata, svjetla reflektora uprta su u nju i splitska djevojka prolazi kroz transformaciju karijere. Mijenja imidž u apsolutno zavodnu divu, iako nevoljko progovara o domaćem uratku s čijom su kompozicijom upoznati svi Hrvati rođeni do 1991. No osim što mijenja imidž, mijenja i politički kamp: postaje glazbenim licem SDP-a još za Račanova života i polako uz provokativniji izričaj, naravno propagiran primjesama turbo-folka i balkanskog melosa, postaje politički glasna.

Severine se sjećamo i kao aktivistice koja nosi bedž s brojem nezaposlenih za Jacina premijerskog (vrlo kritiziranog) mandata, ali i kao S&M domine na državnom natjecanju Dora. Od pokorničke ljubavi prema Gospi, biloj boji i odabraniku, Seve kasnije pjeva o tome kako “Muškarcu treba samo kurva” a s istim se fikcijskim muškarcem nemilosrdno obračunava u rodno nabijenoj “Gade” gdje se nameće kao predstavnica žena. Sve to govori o Sevkinom estradnom angažmanu koji izlazi iz domene glazbe a Seve se u kontekstu političke kritike nekako dokopala i polja visoke kulture gdje smo je imali prilike gledati kao Karolinu Riječku na daskama teatra. Treba li uopće nabrajati njezine komercijalne uspjehe nakon seksualnog oslobođenja?