Nije izostala poneka podignuta obrva na vijest da će M.I.A., genijalna i beskompromisna reperica i glazbena inovatorica, gostovati u zagrebačkom Hrvatskome narodnom kazalištu. U ovom konkretnom slučaju jednako je bila neobična lokacija na kojoj će glazbenica nastupiti kao i program koji će je ugostiti. Riječ je o Filozofskom teatru, programu koji u razgovorima o aktualnim temama u kontekstu suvremenog društva ugošćuje istaknuta imena inozemne, ali i domaće filozofske i umjetničke scene. To znači da M.I.A. u Zagrebu neće održati koncert, M.I.A. će u Zagrebu – razgovarati!

Uz to što je glazbenica, M.I.A. je poznata i kao politička aktivistkinja, svoje je stavove uvijek jasno izražavala, a njezini istupi i izjave o Tamilskim tigrovima i Palestini donijeli su joj podjednako mnogo zgražanja i obožavanja. Često je, koristeći društvene mreže kao kanal, progovarala i diskutirala o problemima rasizma, ugrožavanja ljudskih prava i ratnim zločinima. Ukratko, M.I.A. je osoba koja svakako ima što reći i ponuditi, čak i izvan svoje glazbe.

Muziku podržava

Ovo neće biti ni prvi, a bome ni posljednji put da će se neki glazbenik predstaviti publici s nečim što nije glazba, s nečim što nije ono po čemu ga prepoznaju mase. Štoviše, M.I.A. će ovdje iskoristiti svoju glazbom stečenu popularnost kako bi progovorila o temama koje smatra važnima, a koje glazbom, kao svojim core businessom, teško može plasirati toliko precizno, uvjerljivo i elaborirano jer pop-pjesma je – čak i ako stavimo na stranu jednu od njezinih osnovnih uloga, onu zabavljačku koja je kod dijela publike odmah diskvalificira kao nešto neozbiljno – ponekad jednostavno previše ograničen ili tek neprikladan medij da bi se kroz nju progovorilo o društveno značajnim temama. Ili barem da bi se kroz nju dovoljno dobro progovorilo o društveno značajnim temama.

Postoje brojni pobornici teorije da bi glazbenici trebali govoriti isključivo kroz svoje pjesme, a glazba se, osim toga, oduvijek koristila i kao medij koji prenosi političke stavove autora. No, glazba ponekad jednostavno nije dovoljna. Ili nije dovoljna ili se pak glazbenik u civilnom životu, kada skine kostim heroja pozornice, bavi i razmišlja o nekim stvarima o kojima bi bilo teško ili nemoguće progovoriti pjesmom.

U ožujku ove godine Zagreb je posjetio legendarni Steve Albini, čovjek za kojega se može reći da je izmislio noise rock kao žanr i koji je sa svojim bendovima Shellac, Big Black i Rapeman stekao miljune fanova, ali ovdje je držao predavanje o – audio inženjeringu i glazbenoj produkciji. Jasno, Albini nije samo glazbenik, već je i producent i stotine bendova bez njegove ruke ne bi zvučalo tako kako zvuče (Nirvana, The Stooges, Mogwai, Manic Street Preachers, Superchunk…), ali nije baš jednostavno zamisliti pjesmu koja će na jednostavan i prijemčiv način progovoriti o tajnama glazbene produkcije.

Glazbenici se kao gostujući govornici pojavljuju i kao gostujući predavači na sveučilištima širom svijeta. Najčešće se njihova predavanja bave nekim od aspekata glazbe ili glazbene industrije, no ima i iznimaka. Jeffrey Lewis je, recimo, sjajan anti-folk glazbenik koji je, u drugom svijetu, poznatiji kao odličan strip-crtač i koji je napravio turneju po američkim sveučilištima s iznimno popularnim i hvaljenim predavanjem o stripu “Čuvari” (“Watchmen”) Alana Moorea.

Alex Kapranos, frontman Franz Ferdinanda, ponekad drži predavanja po škotskim sveučilištima, a mnogi su itekako pohvalili predavanje Jarvisa Cockera iz Pulpa o tome kako napisati tekst za pop-pjesmu i o onom neizgovorenom u pjesmama. Predavanja Petea Dohertyja također su jako dobro posjećena, a Johnny Marr često govori o inovacijama unutar muzičke industrije, o tome kako ih postići i jesu li uopće moguće.

Postoji i čitav niz TED predavanja koja su održali glazbenici. Posebno je zanimljivo ono nekadašnjeg Talking Heada Davida Byrnea o tome koliko i kako prostor u kojem se koncert održava utječe na percepciju glazbe i načinima na koje je arhitektura poticala evoluciju glazbe, a Byrne je poznat i kao predani biciklist (i u hrvatskom je prijevodu dostupna njegova knjiga “Biciklistički dnevnik”) pa ponekad drži predavanja o čarima promatranja svijeta iz dvokotačne perspektive.

 

 

Među TED predavanjima glazbenika ima ih još nekoliko zaista inspirativnih, onih koji itekako zaslužuju pozornost, od onoga gdje OK Go govore o kreativnim procesima koji dovode do svježih ideja, preko onoga u kojem Mark Ronson objašnjava kako je sempliranje promijenilo glazbu pa do onoga gdje Amanda Palmer analizira odnos glazbenika i publike te problematizira plaćanje za glazbu.

U sklopu Filozofskog teatra u Zagrebu je već gostovao frontman slavnog škotskog benda Primal Scream Bobby Gillespie čiji je posljednji album “Chaosmosis” bio izravno inspiriran filozofijom talijanskog marksističkog filozofa Franca Bifa Berardija, a to je bio još jedan pokazatelj da poneki glazbenici itekako imaju što reći i kada je ispred njih samo mikrofon, bez instrumenata.

Nema razloga da nastup M.I.A. na pozornici zagrebačkog HNK ne bude jednako zanimljiv, uzbudljiv i poticajan kao što bi to bio i njezin koncert u Zagrebu. Riječ je samo o drugom žanru, a u 2017. godini žanrovi ionako nisu nešto s čime bismo se trebali opterećivati.

 

Muziku podržava
Stisni