Portishead – bend bez etikete, nastao početkom ’90-ih. u Bristolu i nazvan prema susjednom pitoresknom istoimenom gradiću kada je samozatajni dvojac sačinjen od vokalistice Beth Gibbons i bubnjara-tekstopisca Geoffa Barrowa odlučio svoja glazbena znanja ujediniti u ubojitu fuziju koja će u kratkom roku osvojiti Europu.
Barrow, mladić koji je svojevremeno bio asistent Massive Attacku na albumu “Blue Lines”, iskustvo s ovim trip-hop velikanima preoblikovao je u zvuk jednako specifičan i unikatan poput pojedinog potpisa, a zaštitio ga imenom grada u koji se po razvodu roditelja odselio s majkom kao jedanaestogodišnjak.
Nažalost, kako to biva na festivalima, razgovori su strogo vremenski ograničeni, te smo s Geoffom, kao i s momcima iz Editorsa, dobili tek pet minuta. Jadan čovjek se raspričao i nije shvaćao ovu odluku promotora…
Geoff, nažalost imamo jako malo vremena, svega nekoliko minuta za ovaj razgovor, tako da moramo reducirati razgovor na generalne stvari, pa nam objasni za početak neobičan status Portisheada kao benda s dva desetljeća staža na glazbenoj sceni i tek tri objavljena studijska albuma.
Geoff: Razlog je da objavljujemo ploče iz ispravnih razloga, a ne kako bi bili slavni ili zaradili novaca. Nevjerojatno smo sretni zbog doživljenog uspjeha i ljudi koji su se povezali s našom glazbom, ali moramo biti sigurni da je trenutak objave ispravan. Ne iz perfekcionističkih razloga. Mi moramo osjetiti kada je pravi trenutak za to. Ako to znači tri, a ne dvanaest albuma u dvadeset godina, nema veze…
Ali ipak posljednje tri godine doista zadirkujete svoju publiku naznakama o objavi četvrtog albuma, nasljednika fantastičnog “Third“. S druge strane, u siječnju ove godine na Twitteru si objavio niz postova o ‘nikakvom albumu‘ – ‘samo glazba i mi.’ Znači li to da se i dalje ne moramo nadati novom materijalu ili pak ima nešto novo na pomolu?
Geoff: Sigurno je da u studio idemo u siječnju i tada ćemo pokušati maksimalno puno pisati. Svi smo pomalo nervozni zbog povratka u studio zbog različitih vlastitih utjecaja. Stoga želimo tamo odnijeti mnoštvo novih ideja i to je jedino važno.
Što se tiče vaših nastupa, iako nemate novih materijala već duže vremena, vrlo ste aktivni na pozornici. Ipak, ime Portisheada može se naći samo i isključivo na festivalskim line-upovima. S obzirom na vaš apsolutno specifičan zvuk neobično je da ne svirate manje i privatnije gaže.
Geoff: Da, i to je zato što mali koncerti i gaže znaju biti vrlo elitistički. Ako sviraš u manjem prostoru, ljudi će ti naplatiti puno novca, a naša je ideja povezati se s ljudima kojima nikada dotad nismo svirali. Primjerice, svirali smo nedavno u Slovačkoj i Poljskoj i to smo iskusili u toj predivnoj publici.
Ali razumijem zašto to misliš jer ljudi imaju o nama predodžbu kao o bendu iz malog, zadimljenog kluba koji svira iz mračnog kutka. Svjesni smo veličine benda i onda kada sviraš u klubu za četiristo ljudi imaš veći broj pritužbi jer velik broj njih te nije imao priliku slušati. Stoga, imaš situaciju svirati pred četiristo ljudi koji predobro poznaju tvoju glazbu, a s druge strane, veći broj takvih i novih koji će je tek upoznati i u tome je bit. Glazba nije elitistička.
Što se tiče samostalne karijere, radiš li trenutačno na nekim paralelnim projektima?
Geoff: O, na puno njih. Najviše s drugim bendom BEAK> u kojem djelujemo još dvojica prijatelja i ja. Jako uživam u toj ulozi pjevača i bubnjara. Odlično je.
A što se tiče filmske glazbe? Znamo da si pisao glazbu za Banksyev “Exit”.
Geoff: (smijeh) Joj, pisao sam nedavno glazbu za film koji je otkazan, pa je to propalo, a nažalost, ne smijem otkriti ime filma ili redatelja.
Drugi projekti?
Geoff: Radim sa mnogim bendovima, trenutačno produciram nove stvari za Anikin novi album, a nekako najviše unutar vlastite etikete Invada Records. Usto, radilo se na hip-hop projektu s dvojicom prijatelja naslovljenim “Quakers” koji se također fokusira isključivo na glazbu, a ne na novac i to nam je najvažnije. Bit svega jest nalaziti se posvuda i uživati u stvaranju glazbe. Gle, sutra mogu umrijeti i treba to iskoristiti.
Je li se teško fokusirati pritom?
Geoff: Nije stvar fokusa nego pritiska više. S Portisheadom je jedino malo teže jer postoji pritisak iznutra, sa strane benda, dok su ostali projekti vrlo lagani i neopterećen sam.