General Woo: “Mi reperi smo najmanje nadrapali u ovoj krizi”

6010

General Woo, u subotu 27. rujna, Zagrepčanima će predstaviti dupli album “Pad sistema” te napraviti rap koncert od najmanje dva sata.

Vukovarac možda je popizdio, a možda ćete i vi skupa s njim u Tvornici kulture. A možda ste i vi već otprije popizdili. Kako god, najbolje je otići i popizdititi skupa s njim.

Uoči koncerta s Generalom smo popričali na istom mjestu gdje se koncert održava. Pročitajte što kaže o novom albumu, suradnjama, inspiraciji, legalizaciji marihuane, muzičkoj industriji i još mnogo čemu…

Što se promijenilo od zadnjeg albuma i intervjua?

Hm! Pa evo, još veća je kriza (smijeh). Neka nova iskustva… Album “Verbalni delikt” mi je povratak u neki đir koji sam imao prije. Promijenilo se to da sam se profilirao u jednom smjeru, i mediji i kritika su prepoznali ono što sam htio reći. To mi je pomoglo za novi album i inspiraciju koje je bilo previše pa sam napravio dupli CD. Prvi je ozbiljan tematski, nastavak na “Verbalni delikt”, dok je drugi CD lakši, teme su hip-hoperske, ima i zajebancije i više je u tom điru. Bilo mi je žao izbacivati stvari jer su sve dobre, tako da se promijenilo i to da sam prvi put izdao i dupli CD u životu.U zadnje dvije-tri godine jako se smanjio broj mjesta gdje se može svirati. Pričam o urbanoj glazbi, ne samo hip-hopu. Čak i oni koji su nešto između estrade i nas alternativaca kažu da im se suzio izbor mjesta za sivranje. Čak smo mi reperi najmanje nadrapali u ovoj krizi. Kada je kriza da ne možemo naplatiti bend, možemo nastupati s DJ-em. Iako smanjio se taj opseg sviranja, nekad sam nastupao godišnje 150 puta, sada ako nastupim 50 puta, to je bomba. S “Verbalnim deliktom” u godinu i pol imao skoro 100 nastupa, što je mrak. Nisu to sve veliki koncerti, ali sve je super. Puno su izgubili ovi koji imaju bendove. Ovi s estrade se isto žale. Jole npr. (smijeh). Žale se i ljudi koji su svirali svadbe, krstitke, prvo ispadanje zuba, oni su se počeli žaliti da nema posla, ne znam što bi mi ostali rekli. Tako da se to dosta na gore promijenilo. Imam osjećaj da su reperi dobili još veću inspiraciju u ovoj krizi, nebitno rade li pjesme za zajebanciju ili ozbiljne teme ko ja, ali sve više ih puca inspiracija. Znaš kako se kaže, što si gladniji, to si pametniji. Mislim da treba biti gladan kada radiš ploču. Ne bih volio da budemo gladni financijski, ali barem gladni rada, stvaranja.

Najveća inspiracija za dupli album?
Ima jedna univerzalna rečenica – ‘Iz svakodnevnog života’. Prestao sam pratiti dnevno-političke događaje, jer znam unaprijed što će biti. Pogledam tu i tamo, ali si ne dopuštam, kao većina ljudi, da me to ubija i zamara. Jesmo u krizi, država je takva kakva je, o tom i pričam na albumu, ali želim na neki drugi način prenijeti poruku, ne želim samo doslovno reći “Kriza je, u banani smo“. Hoću dati ljudima nešto drugačije, da ljudi doma mogu razmišljati drugačije. Ljudi mi govore “Mračni su ti albumi“. Nisu mračni, ovisi s kojeg gledišta gledaš to. Ako nisi upućen, šokira te. Možda se previše zamaraš politikom pa ti je to onda mračno kada to čuješ. Možda želiš samo zabavu slušati onda. Ali nije ni to rješenje. Neki ljudi koji nisu prije tri godine mogli slušati moj album sada ga slušaju. Inspiraciju dakle čupam iz običnog života i vlastitih iskustava, dosta sam u tim nekim alternativnim stvarima. Proučavam alternativnu povijest, sve što izlazi, počevši od toga, sve je povezano s politikom. To su komplicirane stvari za nekog ko nije bio upućen. Tu rušim sa svojim pjesmama neke svjetonazore, neke stvari na koje su ljudi naučeni od malena. I ja sam bio naučen na svašta, kako kao svijet funkcionira. Onda sam shvatio da to ništa tako ne bi trebalo funkcionirati, da ne bi trebali toliko patiti. Pokušavam povezati povijest sa sadašnjošću.

Pjesmama se boriš protiv sistema ili i još nečim?

Bio sam na nekom predavanju na kojem je bio i Krešo Mišak s HRT-a. Mene je pitao netko iz publike moramo li se boriti protiv svega oko sebe. Išao sam objasniti pa me Krešo prekinuo i rekao da se ne vrijedi boriti protiv ničega, nego za nešto. Čim se boriš, pružaš otpor nečemu što ti nameću. Najbolje je onda bojkotirati, ignorirati, i ne živit kako ti netko diktira, nego kako sam želiš. Ljudi me pitaju protiv čega se ja borim. Ne borim se protiv, nego za. Na pločama dajem poruke ljudima da sami razmisle. Isto ko kad ja slušam nekog ili čitam neku knjigu, to promjeni tebe, ne promjeni svijet, da počneš razmišljati na drugi način. Tako i ja pokušavam dati poruku ljudima da shvate i počnu razmišljati, makar ne bio u pravu oko nekih stvari. Neću ja promijeniti svijet, jedino mogu nekog potaknuti da sebe promijeni. Kako je išao proces Pada sistema“?
Nismo si davali nikave rokove. Dobrih godinu dana sam pisao i snimao. Jedino su rokovi na kraju za miksanje kada je sve gotovo. S godinama mi se mijenjao način rada. Kada sam bio mlađi većinom sam pisao i radio iza 11 navečer pa do ujutro. Sada više preko dana radim. Za prvu polovicu albuma napišem tekstove, pa smo radili mjuzu, a za drugu polovicu album su me bombardirali s beatovima prvo. Nema nekog pravila. Prvo sam napisao sve ove ozbiljne pjesme, to me najviše mučilo. Nikad ne pišem na silu.

Rime uvijek dolaze s lakoćom?
Nemam problema s rimama, nekad hoću nešto reći s nekim kompliciranijim riječima i rimama, tu malo razmišljam. Uvijek su mi govorili “Ti u najmanje vremena kažeš najviše“. Jebiga, tako sam učio pisati, nisam naučio komplicirati. Mogu reći u malo teksta puno više nego drugi. Skužio sam to kada smo bili tinejdžeri i gradio si stil na tome. Nije mi to komplicirano, najkompliciranije mi je smisliti novu temu koju ću obraditi, neku koju nikad nisam radio. Ako nisam inspiriran za novo, za svježe, tipa 6 mjeseci, 6 mjeseci neću ništa napisati. Znam da će me kad tad oprat. Najbitnije mi je da smislim te teme koje do sada nisam smislio, koje nitko nije koristio. Ostalo dođe, pa tako i rime. Svako ima svoj vokabular koji koristi, ali bude tu uvijek i svježine i rima novih, ali držim se neke svoje prepoznatljive šprance, imam svoj stil.

Muziku podržava

Ima dosta suradnji na novom albumu. Otkud Ivana Kindl?
Cijenim i nju i Ivanu Husar, prvo kao osobe, ali i kao pjevačice, i zbog znanja i glasovnih mogućnosti, i zbog toga kako to osjećaju. Ne možeš ti svakoga dofurat na rap stvar. I da imaš super rock bend ne možeš dovesti nekoga ko to ne osjeća. Tako sam nazvao Kind, bila je oduševljena i tako smo napravili suradnju. Stoleta sam uhvatio na “Repam dok ne krepam”, imam još s mladim Pendrekom i s Nirgutinom iz Bed Copya. Najvjerojatnije je da ćemo i spot snimat za tu stvar,a na “Likvidaciji” imam cijeli line-up MC-a.

Danijel Tipura Tipi snimao je videospot za “Ja sam ulica”…
Da, surađujemo od 2007. godine, on je prvi ozbiljni spot radio za mene. Radi kvalitetno, jedino je uvijek pitanje koliko love imamo. Idejno, mislim da nam je “Ja sam ulica” najbolja vizualna suradnja. Bitno je da pogodimo čitav flow vizualno i s tekstom. Ali mislim da je velika muka svim muzičarima kada moraju snimati spot jer je velika lutrija hoće li se pogoditi vizualno s onim što slušaš. Sve je to evoluiralo, i spotovi isto tako. Ovi s estrade prate što se vrti po MTV-u, a s tim se ne možeš natjecati. S njima se može natjecati Severina koja može istresti 15 iljada eura za spot. Ja za 15 iljada eura snimim 15 spotova. Ona će se natjecati i imati najnoviji spot ko Beyonce ili Rihanna ili koga će već kopirati. Jebiga, ona to može, mi ne idemo na tu foru. Mi čupamo ideje iz nekog dobrog filma s umjetničkom crtom. Uvijek ćemo se diviti nekom tko je snimio s malim budžetom spot, ali to izgleda izrežirano i lijepo složeno, više brijemo na takve stvari. Naravno, da zarađujemo više love, najvjerojatnije bi i mi imali takve spotove. Tram11 spotovi su svi bili skupi. Dobro, nismo mi prodavali albume kao Huljić, ali smo prodavali na desetke tisuća albuma pa se izdavačima isplatilo davat lovu.

Koliko je bitan scenski nastup?
Bitno mi je da sam raspoložen, koncentriran, kod rapa je najteže održati koncentraciju sat i pol, dva s tom hrpetinom tekstova. Za svaku pjesmu se moraš prebaciti u drugi način, u drugi bpm… Kada sam bio mlađi, znao sam fulati tekstove, zaboraviti ih jer sam bio pijan i napušen. Što sam stariji, kad nastupam u 2 ujutro – ko da si me ubio. Moraš postići neki automatizam kada izađeš na pozornicu. Dosta je to komplicirano. Sada radim probe kao da sam u HNK u operi. Takva su vremena došla (smijeh). Tako da, jako mi je bitan scenski nastup.

Uspjevaš živjeti od rapa?
Svake godine sve manje i manje, nije da imam prihode da me boli džon. Može se živjeti… Kad izađe ploča onda imaš koncerata, dogodi se u godinu i pol dana čudo, a poslije toga imaš jedan koncert svaka dva mjeseca, dok ne napraviš novu ploču. Onda bude sranje. To se prije nije događalo, imao si masu koncerata i kada ti ploča više nije bila toliko aktualna. Sada sam otvorio firmu, radim majice, ide dobro. Imamo neke moje modele i Tram11 isto. To sam si otvorio da mogu isplatiti minimalac, od firme ću zaraditi za osnovno, a mjuza će mi biti za ostalo. Prije nisam morao raditi… Recimo Hladno pivo i dalje radi, mi nismo bili u poziciji da sam morao raditi. Imam DJ-a, još jednog repera sa sobom i ja. Bilo kakav punk ili rock bend košta. Dok platiš kombi i sva čuda, a ja s DJ-em koštam pola te cijene, a zaradim masu više od ostalih koji su u bendu kada poplate sve troškove i podijele lovu međusobno. Tako da nismo ni imali potrebu raditi tada. Sada su druga vremena, svi imamo obitelji, djecu. Nije više dovoljno živjeti samo od mjuze. Žena i ja smo 2006. otišli u Vukovar, ona tamo nije radila, nije bilo potrebe. Imao sam koncerte, radio sam hip-hop partye u Osijeku, Brodu… Radio sam Blackout festival. Od svega toga smo živjeli ok, nismo bili bogataši, ali se sve počelo mjenjati 2010. Kada smo došli u Zagreb i ona je počela radit.

Ajmo malo o kanabisu. Neke pjesme su posvećene toj biljci, koliko ti pomaže/odmaže, koliko je često konzumiraš?
Nikad nisam imao potrebu da se moram napušiti, pa da mogu pisati pjesme. Pišem kada nisam napušen, konzumiram svaki dan, u umjerenim količinama. Kada napišem, onda volim zapaliti jer mi to onda proširi misli, kada to slušam i čitam taj tekst. Dobiješ neku drugu perspektivu onda. Otvore mi se neke još dublje stvari na ove već duboke koje sam stavio u tekst. Guštam zapalit kada snimimo. Bolje čujem i bolje vidim neke stvari.

Misliš li da će ikad kod nas doći do legalizacije?

Volio bih da prvo legaliziraju konoplju. Definitivno sam za legalizaciju, iako je legalizacija glupa riječ, ja sam u sebi ne priznam da je to ilegalno. Prvenstveno bi se trebalo legalizirati u medicinske svrhe, a kao drugo zato što to nije droga, ne šteti. Naravno da ako si lijen i napušen i ne da ti se ništa raditi od 0 do 24, to nije problem kanabisa nego je to problem tebe. Trebalo bi legalizirati da si možemo i za svoje potrebe koristiti doma. Profiliralo bi se jako puno dobrog kanabisa koji nije uzgajan pitaj boga gdje, prodavao se na ulici od pitaj boga koga, bio uzgajan s kemikalijskim gnojivima, šprican s domestosima da se prije osuši, i onda klinci u kvartu kupe za 100 kn i puše sranje svaki dan i te kemikalije ih dovode do ludila, i onda taj THC nema više svrhe jer je ubijeno s kemikalijama. Mislim da bi se legalizacijom tu profiliralo. Ne bi imao dilere, imao bi dućan gdje bi išao kupit. Međutim, kako znamo gdje živimo i kako funkcionira politika… Kanabis se ionako stavlja u lijekove i rade se kemikalije od njega tako da bi time farmaceuti popušili, 90 posto lijekova je 0 naspram kanabisa…

Ostale droge?
Pa probao sam kokain, ecstasy, LSD, heroin nisam, niti imam želju… ali za sve te stvari možeš nešto drugo probati, recimo umjesto ecstasya možeš MDMA, umjesto kokaina kažu da je bolje jedino kokino lišće, ko što žvače pola Južne Amerike. Ovi šta šmrću kokain ne šmrću 10 posto onog čega imaš u biljci. Nisam razmišljao o tome legalizirati sve ili ne. Ne znam. Velika je razlika između kanabisa i teških droga.

Kako komentiraš nove rap sastave na sceni koji su se pojavili?
Hip-hop je hip-hop. Rap ima svoj zvuk. Recimo Kiša metaka radi trap. Mnogi rade trap. Hip-hop nema podžanrove. Hip-hop je kultura, rap je mjuza. Rap je isfuro hip-hop kao kulturu i način razmišljanja. Ljudi naravno prate Amere, ali to je industrija. Sad oni repaju na elektronske podloge, ali to nije rap. Nemam ništa protiv, ako to dobro zvuči, i trap i rap. Ali nemoj onda gazit ostatak hip-hop scene u intervjuima, izjavama itd. Neću nikoga analizirati, ali mladi bi se trebali probiti i stati pored starih, a to će teško ako rade ono što je moderno i ako nisu izgradili svoj stil. Dok je trap došao kod nas, već je prošao u Americi. Ne koriste se tu isti instrumenti i sampleovi.

Neki od repera radili su kombinacije i mješali svašta. Podržavam sve, ali ne podržavam da reperi rade pop pjesme, a poslije toga govore da je to rap ili hip-hop, kao npr. Dječaci. Ne može “Lovrinac” biti rap stvar, nemoj me zajebavat. “Lovrinac” može biti pop stvar, hit, kao što i je bio hit, ali neke stvari ne pušim. Elemental nije hip-hop od “Romantike” pa na dalje. I sami to govore, i mediji to govore. TBF govori to već 15 godina. Jako ih poštujem, a pogotovo Sašu, on je rap glava u tom bendu. Ono što on solo radi je rap, a TBF je mediteranski pop, kao što i sami kažu, dok ih netko uporno strpava u hip-hop.

Svi smo mi jedna velika familija, ali mjuza nije ista, naravno. Ne može se sve strpati u hip-hop. Onda su Kuzma i Šaka Zulu jeben rap. Mlađi su dosta izgubljeni u tim žanrovima. A problem je i ta pop industrija koja izmišlja nove stvari stalno, sve je manje bitan umjetnik, do izražaja dolaze neki likovi ko Pharrell. Kod nas će Huljić biti na TV-u. Mislim nemam ništa protiv njega nego se gleda komercijala. Tipa Kanye West prodaje pop fore. On je neki jebeni umjetnik. Je, u toj pop industriji. To je isto ko i PR. To radi netko tko zna razmišljati na način kako nešto prodati. Kod nas imaš jednu cijelu vojsku tih koji kopiraju ove iz vani, vani su aktualne neke druge stvari već, ovo više nije aktualno. Sve se to onda vrti u krug.

Kako prolazi aktualni album?
Još je rano, prošli smo besplatno podijelili preko MTV-a, feedback je bio odličan. Sada smo odma stavili na YouTube. Nismo dali na download. Mi smo mala zemlja, nama svima znači prodan CD, i nama i izdavačima. Događa se to da izvođači ne žele ulagati u novu mjuzu. Ljudi više ne kupuju glazbu. Mene mediji nisu htjeli vrtiti prije “Verbalnog delikta”, radi politike, a poslije su vidjeli da moraju nešto. A onda se dosta brzo ugasilo. Kada smo vidjeli da ne vrte singl, poslali smo im singl s Ivanom Kindl i ta se stvar na kraju uhvatila. Nije tema toliko teška, nisam ja toliko oštar i to se zavrtilo. Bio bih sretniji da su drugačija vremena i da glazbeni urednici ne puštaju sranja. Ali mislim da će ova stvar s Ivanom biti super.

Što slijedi u Tvornici?
Uživo ću izvesti prvo nove pjesme, ne sve, naravno, izabrali smo nekih 12 najjačih, većinom s prvog CD-a, neke s drugog, to je jedan blok koji će trajati oko sat i pol, i pripremili smo miks od “Verbalnog delikta” do Tram11, to će biti još nekih 40 minuta, tako da će dobrih dva sata trajati koncert. Od gostiju će mi na pozornici biti Pendrek, Ivana Kind, Dirty Harry, možda neki gost iznenađenja… Tipi će isto sudjelovati, tako da ljudi mogu očekivati pravi rap koncert i dobru zabavu, i da drugačije izgleda i vizualno i audio od svega ostaloga. Za inače imam u planu raditi neku svoju vrstu benda, ne da ću imati bubnjara, meni će DJ uvijek biti bubnjar, ali ću imati ostale koji će se voditi za beatom i za mnom.

0 Shares
Muziku podržava