Prije nego je 2000. godine stigao u Dimmu Borgir, gitarist Thomas Rune Andersen, poznatiji kao Galder, svoje je ime na norveškoj glazbenoj sceni stekao u bendu Old Man’s Child, s kojim je do tada snimio četiri albuma.
S godinama, nakon njegovog potpunijeg angažmana u Dimmu Borgiru, Old
Man’s Child se sveo na ‘one man’ projekt, no usprkos tome, ‘paralelno’
je napravio još tri studijska albuma.
Uz Silenoza i Shagratha, koji su u bendu od početaka, on je, nakon odlaska Musisa i ICS Vortexa, njegova najveća konstanta, te trenutno jedna trećina stalne postave. Tijekom drugog posjeta Dimmu Borgira Zagrebu dobili smo prigodu popričati s njim o uglavnom uobičajenim, ali i o nekim drugim temama i temicama.
Što li mu se to najviše dopada kod nas, kakvim je doživio novi album, kako to da sviraju s Kornom, koje su glavne karakteristike Norvežana i misli li nastaviti s Old Man’s Childom, popratimo u nastavku.
Drugi puta ste u Zagrebu u nešto više od godinu dana. Jeste li možda imali priliku malo ga razgledati?
Pa, jesmo, nakratko. Imate lijepe djevojke.
Drago mi je to čuti i od tebe. Mnogi to primijete, znači da je to stvarno tako.
Da, stvarno su lijepe.
Prije nekoliko dana izašao je novi album “Abrahadabra“, za kojeg mi se čini da je sastavljen od više orkestralija nego na bilo kojem do sada.
U biti, mislim da je to miks, ima više orkestralija nego što smo imali prije, ali osnova su još uvijek gitare i klavijature, što su uvijek bili glavni elementi Dimmu Borgira. Htjeli smo napraviti više ‘življih’ kombinacija, ne previše gitara i ne previše orkestra, tako da ne dominira jedna određena stvar.
Povijest Dimmu Borgir je uvijek bila takva da su neke pjesme bile orijentirane ka orkestralijama, a neke ka gitarama, to je normalno. No, na ovom albumu smo puno više eksperimentirali, ne samo s orkestrom, ima puno sampleova, ‘čudnih zvukova’, tako da je vrlo eksperimentalan album.
Malo prije izlaska albuma počeli ste i turneju. Kakvi su prvi dojmovi publike o novim pjesmama?
Naravno, nismo očekivali previše reakcija od ljudi koji nisu čuli album. Imali smo nekoliko prvih koncerata na kojima nisu znali pjesme, ali zadnjih dana ljudi stvarno znaju pjesme, jer ih mogu čuti na Internetu, gdje već možete čuti cijeli album, tako da nije važno jesu li ga kupili.
Tekstovi su i ovoga puta bazirani na okultizmu, mistici. Silenoz ih je ponovno pisao?
Da, Silenoz piše tekstove. On piše o okultnom i mističnom, a na ovom albumu je napisao mnogo o Aleisteru Crowleyu, ali i o povijesti benda, stvarima kroz koje smo prošli kroz više godina i o duhu Dimmu Borgira. To nije konceptualan album, ali je vrlo osoban, jako puno govori o bendu i slično. Ja ne mogu reći mnogo o tome, jer ja ne pišem tekstove, ali to je razlog zašto morate čuti pjesme poput “Dimmu Borgir”, na primjer.
Promijenili ste svoj vanjski izgled, koji je u skladu s atmosferom na albumu.
Svidjelo nam se stvoriti nešto poput hladne atmosfere na ovom albumu, gdje smo po prvi puta razmišljali o stvarima kao što su krajolik s vječnim ledom i snijegom, ali koristili smo ‘masku’ umjesto toga, stvorili nešto najbliže tome, imali plava svjetla i krzna i kreirali ih tako da imamo pravi nordijski izgled. Također smo željeli napraviti nešto drukčije.
Uvijek smo nosili crna odijela, ogrtače, bend tako radi već 17 godina, i željeli smo jednom to promijeniti.
Aleister Crowley je jedna od inspiracija za ovaj album. Jeste li njega i njegova djela posebno proučavali?
Da, on je vrlo zanimljiv za nas black metal glazbenike, jer se također bavi okultnim i to je vrlo zanimljivo za svakoga. To je dio metal teme.
Mnogi su metalci pisali i pjevali o njemu, analizirali njegov rad. Ozzy Osbourne je napisao pjesmu, Jimmy Page iz Led Zeppelina kupio njegov dvorac, zabilješke, knjige…
Da. Prirodno je za nas da smo zainteresirani za takvu vrstu stvari. Mislim da je Silenoz mnogo istraživao o toj temi, čitao puno knjiga o njemu, on je bio taj koji je došao s idejom da koristi taj naslov, a tu je i nekoliko pjesama koje se bave Crowleyevim radom, pa je prirodno da se zove “Abrahadabra“, jer to je magična formula. Također smo željeli dobiti naslov koji se neće sastojati od tri riječi, tako da smo samo tu, jednu riječ, iskoristili za njega.
Gledao sam i čitao nekoliko vaših intervjua i primijetio da ima ljudi koji su se zabunili i nazvali album “Abracadabra”.
Da, dogodilo se i to dok se nisu navikli. Valjda zato jer je i ta riječ dio magije.
Vratimo se na koncerte. Svirate s Noctiferiom i Triptykonom. Znaš ih otprije?
Sinoć sam ih slušao prvi puta. ‘Warrior’ (Tom Gabriel, op.a.) je legenda sa Celtic Frostom, a i Triptykon je jako dobar. On je prenio sve one stare osjećaje, iz davnih dana, na novi bend i to stvarno zvuči kao stara škola.
Triptykon i Noctiferia nekako mi se uklapaju u vaše koncerte, ali Korn baš i ne. Kako to da svirate s njima?
Da, to je drugačija glazba, ali mi smo svirali na mnogim festivalima s velikim bendovima, a mi samo želimo svirati pred novom publikom i zagrijati je za dobar bend, a nema puno black metal bendova koji mogu njima otvoriti show.
Korn je bio na pravom mjestu u pravo vrijeme, također su objavili novi album, a ako mi možemo napraviti dobar koncert, mi ćemo napraviti koncert i s bendovima kao što su Metallica i Slayer, ali ovoga puta idemo s Kornom. Oni su stvarno super dečki i imaju neke dobre pjesme, samo su drukčiji od nas, to znaš. A na ostatku europske turneje svirat ćemo s Enslaved i Sahg.
Baš sam te to htio pitati. I oni imaju nove albume, jesi ih možda čuo?
Ne, nisam još čuo njihove nove albume.
Vi se poznajete otprije, pretpostavljam da ste prijatelji i izvan glazbe.
Naravno, znamo se s dečkima otprije, oni su jako cool ekipa i prijatelji smo i inače.
Ima ljudi koji kažu da ste vi, Norvežani, melankolični, depresivni, hladni ljudi. Što ti misliš, je li tako?
Da, naravno. (smijeh)
Ok, neću više ništa pitati o tome. Nakon europske turneje gdje još planirate svirati?
Početkom studenog idemo u Ameriku, a kući se vraćamo prije Božića. Početkom iduće godine idemo u Australiju, a mi nikad nismo bili u Australiji. Onda ćemo možda otići u Japan, a možda i Maleziju, Singapur… Ali sigurno idemo u Ameriku i Australiju.
Ako svirate krajem veljače na festivalu, u Australiji ćete možda svirati s Iron Maiden.
Mislim da sviramo na istom festivalu, nisam siguran, a mislim da i Slayer svira tamo. To će biti super.
Puno svirate, snimate, vježbate, putujete. Imate li vremena za privatnost?
Sada smo svi kao obitelj, a neki od nas imaju djecu pa kad smo kod kuće nemamo previše vremena za sviranje gitare i gledanje filmova. Radimo normalne stvari kao i ostali ljudi, nismo nikakve zvijezde, imamo hobije.
Silenoz mi je prije tri godine rekao da voli ribolov.
Da, on voli ribolov, neki vole igrati igrice na računalu i TV-u, a neki, poput mene vole skijanje. Obožavam skijanje.
Možemo li nakon završetka turneje s Dimmu Borgir možda očekivati novi album Old Man’s Childa?
Pa, ugovor s Old Man’s Child i izdavačem je završio, a ja sam malo ‘stao na kočnicu’, ali vidjet ćemo što će se dogoditi. Sada sam zauzet s Dimmu Borgirom, ali možda ću potpisati novi ugovor. Ne znam, ali za sada ne.
