The Greatest Showman: Zabavan mjuzikl o počecima cirkusa

Nekada su u Hollywoodu bili popularni mjuzikli, ali u moderno vrijeme čini se da je ljude strah raditi mjuzikle radi nekoliko debakala u zadnjih dvadesetak godina. Odličan “Moulin Rouge!” u neku je ruku vratio mjuzikl u fokus i to je bio odličan film, a prije i poslije nastao je cijeli niz promašaja i teško gledljivih filmova. Nakon toga, neko vrijeme kao da i nije bilo mjuzikla, a proteklih par sezona pojavilo se nekoliko njih, od kojih se odlični “La La Land” najviše istaknuo.

Ovogodišnja filmska sezona donijela nam je novi mjuzikl “The Greatest Showman” koji spada među zanimljivije mjuzikle koje može bezbrižno pogledati šira masa ljudi. Nije pretenciozan, nije umjetnički, već u neku ruku prati fabulu, odnosno životni moto P. T. Barnuma – ‘najvažnije je zabaviti publiku’.

Zato uopće ne trebate brinuti, bit će tu cijeli niz pristupačnih i zanimljivih likova koji se bore za istu stvar, biti prihvaćeni od drugih. U samom filmu se jasno vidi da je to često teško, ali ako imaš obitelj, ljude koji te razumiju i podržavaju, te ponajprije inspiriraju, sve je moguće i sve prepreke možeš preskočiti.

Upravo u tom dramskom dijelu možemo naći najviše zamjerki jer film je generalno klasična holivudska priča. Barnum je bio sin krojača zaljubljen u bogataševu kćer, zajedno su pobjegli i kad je Barnum bio na vrhuncu, počeo se ponašati upravo onako kako nikad nije htio, kao tast kojeg je prezirao cijelog života. Naravno, ljubav, obitelj i prijateljstvo pobjeđuju sve, pa tako i ovaj film ima happy end (baš kao i mnogi drugi holivudski filmovi).

Iako je taj dio možda i previše predvidljiv, ipak su to lijepo posložili pa film teče bez pretjeranih skokova. Songovi su posloženi poprilično dobro i ni u jednom trenutku nemamo osjećaj da neki od njih iskače ili da je višak, tako da možemo reći da je redatelj fino odradio posao i napravio film koji mogu gledati djeca Glee generacije do starijih ljudi (ono, klasika, od 7-77 godina).

Kad sam se već dotaknuo glazbe, ona je svakako najbolje što je film ponudio. Tu ne mogu naći nikakvu zamjerku, iako je sve zapakirao u pop celofan kakvog rijetko slušam. Produkcija pjesama je vrlo hitoidna, ali ne i pravocrtna. Sve pjesme unutar filma imaju potreban ritam, bilo da su laganice, bilo da su prave zabavljačke, a kad nadodamo da su idealno posložene kroz film, samo možemo dignuti palac visoko gore.

Izbor glumaca također je poprilično zanimljiv. Stariji glumci su igra na sigurno, tu je Hugh Jackman (Wolverine pjeva!) i Michelle Williams kao glavni ljubavni par i oko njih se cijela priča kreće, dok su za mlađe ubačeni Zac Efron koji je ovom prigodom i napravio ulogu karijere, Zendaya je tu kao nadolazeća zvijezda koja dolazi iz Disneyja, dok su i ostale ‘nakaze’ izabrane tako da budu što više simpatične.

Kad sve zbrojimo, predvidljivu fabulu, odlične songove, gotovo savršeno pogođene glumce i njihovu glumu te na to nadodamo vrhunsku kostimografiju, jasno je da smo dobili još jedan mjuzikl koji bi mogao vrlo brzo postati klasik. Ovo je mjuzikl koji može privući mlade,  a da istodobno stariji uživaju u njemu. Odlične pop pjesme daju tu mogućnost, pa bih zbog toga film “The Greatest Showman” mogao proglasiti kao jednim obiteljskim mjuziklom koji je nastao u modernom Hollywoodu.