The White Stripes s one strane jezera

    4291

    Emmett Malloy

    The White Stripes - Under Great White Northern Lights

    Datum izdanja: 01/09/2009

    Izdavač: Three Foot Giant

    Žanr: Dokumentarni

    Trajanje: 93

    Naša ocjena:

    U prvim kadrovima dokumentarnog filma “Under Great White Northern Lights” redatelj prikazuje gomilu zbunjenih fanova The White Stripesa koji ne traže, kako to obično biva, kartu viška ili pak pokušavaju drugima utopiti kartu svog prijatelja koji je otkazao u zadnji čas.

    Ne, radi se o ljudima koji pokušavaju od nekoga doznati gdje se održava
    koncert i hoće li ga uopće biti.

    Ovaj prizor ukratko oslikava o kakvoj je turneji i bendu riječ o ovom filmu. Naime, mogli bismo slobodno reći kako je kanadska turneja The White Stripesa povodom izdavanja njihovog šestog studijskog albuma “Icky Thump” jedna od najoriginalnijih ikad viđenih od strane nekog velikog rock-izvođača, i svakako samim time i dobar materijal za dokumentarni film.

    U uvodnim minutama Jack White objašnjava razloge ovako sveobuhvatne turneje jednom zemljom – naime, odrastajući u Detroitu također je odrastao praktički s druge strane ulice od Kanade, pa mu se činilo apsurdnim kako The White Stripes nikad nisu odradili pravu turneju u susjedstvu.

    Prva posebnost turneje je izbor gradova, tako da su tu bili uključeni na primjer i poprilično nepoznati gradovi Whitehorse i Yellowknife s oko 20.000 stanovnika. Usporedbe radi, to bi bilo isto kao da The White Stripes dođu odsvirati koncert u Zagreb i usput malo navrate do Nove Gradiške.

    Muziku podržava

    Druga posebnost je odluka da uz centralni večernji show u lokalnom kazalištu ili sličnom intimnijem prostoru bend odradi i kratki dnevni koncert, na lokaciji koja bi većinom bila objavljena na Internetu najviše sat vremena prije samog koncerta. Tako u ovom dokumentarnom filmu možemo vidjeti nastupe Jacka i Meg na brodu, u autobusu, školi, kuglani i još hrpi mjesta na kojima bi se malo koji bend odvažio na koncert.

    Dokumentarac u osnovi funkcionira kao izmjenjujuća cjelina tri dijela. Prvi dio su dijelovi live-nastupa koji brzim i dinamičnim kadrovima uspijevaju dobro dočarati kako je to biti na jednom od furioznih koncerata The White Stripesa. S obzirom da ovaj dokumentarni film i pripadajući live-album/soundtrack u najvećoj mjeri prate jedan drugog zvukovnom slikom.

    Drugi dio su isječci intervjua sa Jack i Meg u kojem pričaju o raznim temama – od već spomenutog razloga za ovu turneju, osvrću se na napade nekih kritičara, a s obzirom da ih je na ovoj turneji zatekla i deseta obljetnica benda malo su se prisjetili i samih početaka.

    Također, film je pokušao uhvatiti Jacka i Meg u nekim, uvjetno rečeno, privatnim trenucima, pri obilasku gradova ili u backstageu, iako je vrlo upitno koliko ponašanje dvoje ljudi pred filmskom ekipom može biti autentičan dokument njihovih stvarnih osobnosti, pogotovo kad je riječ o introvertiranoj osobi poput Meg White.

    Poprilično me zasmetalo kombiniranje kadrova u boji s onim crno-bijelima, što je postala poprilično česta praksa u koncertnim filmovima. Na stranu moje osobno mišljenje kako se time nastoji forsirano i jeftino postići dojam neke visoke filmske umjetnosti, no u ovom filmu je doista riječ o objektivnoj smetnji, budući da je vrlo važan dio cjelokupnog vizualnog identiteta benda upravo kombiniranje crvene, bijele i crne boje u njihovoj scenskoj pojavi.

    Mogao bih prigovoriti i da je film sa svojim cjelovečernjim trajanjem od sat i pol malo predug i repetitivan, no to je ionako već strogo subjektivno područje o kojem će svatko imati drugačije mišljenje.

    U najavama ovog filma sam vidio dosta usporedbi s “Gimme Shelter”, legendarnim dokumentarcem o The Rolling Stonesima i njihovoj turneji iz 1969. godine. Mislim da je ovakva usporedba potpuni promašaj, jer u “Under Great White Northern Lights” nećete vidjeti Jack Whitea s bocom imenjaka Danielsa i kokainom, gomilom groupie djevojaka i demoliranje hotelskih katova.

    Možda najviše o filmu govori upravo njegova završna scena, kada Jack zasvira na klaviru staru baladu “White Moon”, a Meg zaplače na polovici pjesme bez ikakvog povoda izazvanog riječima, no činilo se kao da oboje znaju točno zbog čega se to dogodilo u tom određenom trenutku.

    “Under Great White Northern Lights” je jednostavno topla priča o posebnom odnosu dvoje ljudi koji su uspjeli napraviti nešto novo u svijetu u kojem je nemoguće napraviti nešto novo.

    Muziku podržava