Šarmantna zagonetka koja ide Otprilike ovako

    11140

    Matko Perić

    Splitska blues priča: Earl Jones je bija u pravu

    Datum izdanja: 01/10/2012

    Izdavač: HGU Split

    Žanr: Dokumentarac

    Trajanje: 48

    Naša ocjena:

    U originalu je bilo zamišljeno da film samo prati pripreme za Splitski blues festival održan na Prokurativama u lipnju 2011., no film je ubrzo prerastao u priču o Jadranu Zlodri Gobbu i grupi Otprilike ovako koji su od osnivanja 1975. godine sinonim za splitsku blues scenu.

    Film počinje šetnjom kamere po pustim kaletama splitskog geta, a zatim se pojavi Gobbo u crvenom ogrtaču s mačkom u krilu – isječak je to iz spota za pjesmu “Paranoja” i motiv koji se skupa s isječcima iz emisije u kojoj radijski voditelj Damir Duplančić razgovara s Gobbom provlači kroz film.U filmu bivši i sadašnji članovi Otprilike ovako (među kojima je i redatelj Petrić), Gobbini prijatelji, brat Janko i supruga Sanja prepričavaju anegdote poput one kad su se za prvo snimanje za televiziju skrivali iza sunčanih naočala da ih mater ne prepozna – jer su se tada trebali baviti studiranjem, a ne nekakvim sviranjem bluesa.

    Većina priča je ipak ispričana tako da nemaju pravog početka ni kraja, već su samo napola otkrivene – poput one o ‘prvom splitskom blueseru s Peristila’ Srđanu Blaževiću Kravici koji je jednom davno naprasno napustio mjesto vođe benda. Kamera u filmu funkcionira de facto kao skrivena kamera koja neupadljivo snima intimno druženje prijatelja dok oni nisu svjesni njenog postojanja.

    Muziku podržava

    Film nam otkriva neke detalje, no uglavnom ne demistificira priču o Otrpilike ovako, pa i nakon odgledanog filma ostaje vrijediti da se o njima većina toga ‘šarmantno ne zna’ – kako je to savršeno u filmu opisao Vladimir Kragić Patak, uz Gobba zaštitni znak benda i vodeći akter filma.

    Patak u filmu kaže i otprilike ovo: “Nismo mi jedini, takvih ima po svitu koliko hoćeš, pa šta. Mi smo jedni od onih koji to nisu naplatili.” Donekle je šteta što se Otprilike ovako nikad nisu profesionalizirali pa za povijest nije zabilježeno puno njihovih djela, a opet zbog toga su ostali posebni, neiskvareni, legendarni i originalni.

    Gledajući film ipak ćete saznati da je Gobbo počeo raditi autorske stvari na hrvatskom jeziku kad je čuo kako blues sviraju Buldožer s Markom Breceljom, da su Otprilike ovako bili punk-blues sastav puno prije pojave The White Stripesa, vidjet ćete šesnaestogodišnjeg splitskog bluesera Duju kako iskreno, iz srca, govori o svom bluesu i svira usnu harmoniku, a vidjet ćete i Patka kako se odriče mobitela i baca ga u čašu pive, te ćete čuti Gobbu kako a cappela pjeva “Wonderul World” s istim patosom kao i Shane MacGowan.

    Velečasni Earl Jones iz naslova filma nekadašnji je vođa prve smjene u firmi u kojoj je radio s Pjerom Reskušićem, članom originalne postave Otprilike ovako. Earl je crnac, zaljubljenik u blues koji je za Gobbu kad ga je prvi put čuo rekao “He’s the man“, a kad je saznao za njegovu smrt poručio je da je on sada u blues raju. I stvarno, ako je raj mjesto gdje svatko dobije ono što voli, Gobbo, koji na kraju filma skoči u svjetlost, je sad tamo gdje svira vječni blues, glazba kojom se čitav život dječački zaneseno, gotovo altruistički bavio.

    Ovaj film prikazuje neki drugi Split, a opet onaj isti koji zna svatko tko je u njemu malo dulje boravio, tako prizeman i običan, a opet tako simpatičan i mističan, pun životnih ljudi i zanimljivih malih priča.

    Muziku podržava