/
Jon Lord With Pictures
Datum izdanja: 21/10/2011
Izdavač: earMUSIC / Menart
Žanr: Dokumentarac
Trajanje: 120
Naša ocjena:
Nedavno preminuli orguljaš (klavijaturist bi bilo preciznije) grupe Deep Purple, Jon Lord, svojim je radom zadužio brojne generacije rockera i metalaca, i uzevši to u obzir, zaslužio je da se o njegovom životu snimi film, bilo da je riječ o dokumentarnom ili igranom.
“Jon Lord With Pictures” više se koncentrira na umjetničku fazu Jona Lorda u zadnjim godinama njegovog djelovanja s grupom, kako je Deep Purple ponovo izveo “Concerto For Group and Orchestra” uživo, te kada se u zadnjim godinama života usmjeravao prema klasičnoj muzici, blues svirajući tu i tamo.
Glavni akter Lord, koji mnogo toga kaže u kameru, ali malo toga bitnog, ima suviše suzdržan stav da kaže koju ‘pikanteriju’ iz života ili da na zanimljiv način predoči svoju muziku. Lord se prikazuje u filmu kao dobrodržeći striček koji je spreman pomoći susjedu u svako doba, no ako se zagrebe ispod površine, osjeti se da je mnogo toga manjkavo.
Gledajući film teško je oteti se dojmu da je realiziran s revizionističkim namjerama i da, nažalost, neki ljudi koji su bitni za priču o Lordu uopće nisu zastupljeni. Zanimljivo je da Lord instrument koji je proslavio zove ‘komad namještaja’ i da je u filmu više za klavirom, nego za orguljama (tako je to kad si čovjek pod stare dane zaželi svirati za svoju dušu). Na stranu želja da se promoviraju manje poznati radovi, no snimke pojedinih dijelova Lordove novokomponirane klasične glazbe teško da će ikoga potaknuti da se malo više pozabavi s tom muzikom, za razliku od onih nekoliko trenutaka kada je u kadru muzika Deep Purple.
Deep Purple u filmu su predstavljeni kao usputna stanica, a ne kao bend u kojem je proveo 30 godina, Ritchie Blackmore se ne spominje (znamo da je nemoguć, ali ipak…), tek se u nekoliko kadrova vidi (zato su Steve Morse i Don Airey sasvim lijepo zastupljeni). Od Lordovih solo radova najintrigantnije je prezentiran album “Pictured Within”, dok su sekcije koncerta “Boom of Tingling Strings” jednostavno dosadne.
U konkurenciji s objektivnije i obuhvatnije napravljenim dokumentarcima (“Living In the Material World“, “No Direction Home” ili čak “Rock’n’roll je kriv za sve” o riječkoj grupi Fit), “Jon Lord With Pictures” djeluje mnogo skromnije, ograničenije i dosadnije. Šteta, jer je riječ o velikom muzičaru.
