Dubioza kolektiv: Arhiviranje alternativne povijesti Sarajeva

U pastoralnoj ilidi iz bosankog srca Balkana, idili sa životinjicama u kasu mnogima poznatim samo s televizijskih ekrana Dubiozin prvi dokumentarac najavljuje recentniji hit “No Escape From Balkan” – Dubioza Kolektiv ne može (i ne želi) pobjeći odakle je došla? A čemu kada ipak pokazuju vjeru u neko bolje sutra o kojem definitivno ne pjevaju. Iako opus magnum najvećeg balkanskog benda uz svu svoju poskočnu kvalitetu nije najoptimističniji, momci koji najveći dio godine provedu zajedno do mjere da, kako navode, prdež ponaosob razaznaju, vraćaju vjeru i optimizam u balkanski razum i kreativu.

Film koji retrospektivno prati povijest i evoluciju benda od postavljanja studija za ono što će tijekom 2017. postati “Pjesmice za djecu i odrasle” do najave novih osvajačkih pohoda nakon snimanja albuma, najvjerodostojniji je svjedok Dubiozine radišnosti, ali i dokument povijesti sarajevske alternative i svoje kreativne subverzivnosti. Dok je nebo danju i noću početkom devedesetih obasjavala eksplozivna smrt i prijetnja, protiv stvarnosti i loše glazbene svakodnevice nužne za preživljavanje, nekoliko je srednjoškolaca pobratimljeno nakon adolescentskih reakcija na iste: metalom, hip hopom, rapom i dubom protiv sveopće dekadencije. Dubioza kolektiv svoj siže temelji na nama nepoznatim videozapisima prije stupanja u dubiozni kolektiv kada su bili mladi reperci, MC-jevi i metalci i sadašnjim pogledima u nimalo glamurozan pozadinski svijest. Sadašnjica Dubioze kolektiv ipak nosi onaj impuls za znatiželjom i eksperimentom gdje su skromni vladari balkanske scene čemu je odskočna daska i organizacijski princip bio je Adi Lukovac. Bosanskom pioniru elektronike dostojanstveno posvećuju dobar komad dokumentarca i priznaju zasluge za početke benda.

Kolaž sakupljenih videozapisa uzbudljiviji je kao povijesni izvor što prikazuje širi kontekst spleta okolnosti što su oblikovale bend kakav danas poznajemo kao Dubioza kolektiv. A Dubioza je posljedično uspješni dijagnostičar sveopćeg tranzicijskog i postranzicijskog neoliberalističkog kaosa koji je bio neumoran očevidac političko-društvenih propusta o kojima pjevaju. O tome i sami članovi benda govore u formi intervjua, dajući osobne priče koje se naposljetku u različitim etapama preklapaju u aktualni, najmultikulturalni identitet benda koji je uspio dobiti naklonost doslovce stotina tisuća ljudi diljem i izvan Balkana.

Dokumentarni film tako scenaristički i čvrsto daje kronološki pregled dviju paralelnih i različitih faza karijere benda što komplimentiraju inteligentne analize i procjenjivanja okruženja što je Dubioza kolektiv prilagodila te podredila svojem umjetničko-kritičarskom cilju. Midhat Mujkić kao redatelj uspješno pronesene vizuje od samog početka do kraja jednosatnog dokumentarca najbolje odgovara potrebama benda s kojima je ranije radio i svojim vizualnim doprinosom poetici rada po principu ‘uradi sam’. I sam je primjer istoga kao one-man band u filmskom projektu Dubioze gdje samostalno odrađuje najvažnije funkcije filma. Mujkić potpisuje režiju, scenarij i montažu, zbog čega portret umjetnika u Dubiozi precizno oslikava svoj model: bend koji je sam kreirao svoju karijeru, iskreno i vjerno sebi, bez kompromisa na okolinu. Ono u čemu najbolje uspijeva jest uvjeriti gledatelja da Dubioza iako se čini bend s velikim timom dobrog sluha za tržište, upravlja sama sobom.