Eric Hilton
Babylon Central
Datum izdanja: 01/09/2010
Izdavač: ESL Films / Menart
Žanr: Drama
Trajanje: 100
Naša ocjena:
Redateljski prvijenac Erica Hiltona, polovice dvojca Thievery Corporation, “Babylon Central” donosi tipičnu priču o dvojici DJ-a u Washingtonu koji ništa u životu ne rade osim što skupljaju i puštaju muziku, a sve to začinjavaju kilama marihuane.
Dakako, oni moraju imati svoju kritiku društva i stav prema korporativnim divovima, američkoj administraciji i vanjskoj politici, što im je u suštini izgovor da bi se napušavali svakodnevno. Međutim, u jednom trenutku mladi Sebastian, protagonist koji za život zarađuje kao dostavljač preporučene pošte, zariba tako da zakasni s dostavom nevjerojatno važnih dokumenata naftnih magova iz Saudijske Arabije i pritom postane žrtva zavjere i potencijalnog međunarodnog skandala.
Međutim, jeftin scenarij viđen stotine puta dobio je zeleno svjetlo jer se ipak radi o Gesamkunstwerku ovog filmskog početnika (za kojeg se nadamo da se više neće latiti ovog medija), pa o daljnoj režiji ne treba ni govoriti, već samo spomenuti nemotiviranu radnju, jednako nemotivirane glumce s kronično lošom glumom, plitkim dijalozima i, ono što je nama najvažnije, uokvirenim nimalo logičnom pozadinskog glazbom koju doslovce poput kakva mesara-krvnika masakrira loša i oštra montaža. Očito je nadosnimavanje izvornih zvukova, sinkronizacija govora (zbog očito loše audio-snimke), kao i bolno oštra montaža spomenute glazbe u koju možemo učitati rad Thievery Corporationa.
Kada se radi o ideologiji suvremenoga svijeta prezentiranoj iz jednog glazbenog konteksta, onda neminovno jamajčanski ritmovi i odgovarajući joj glazbeni podžanrovi korespondiraju s problematikom, pa bi nekako možda i bilo nezamislivo primijeniti drukčiju glazbenu pozadinu, a da se ne pribjegne nemilosrdnoj patetici. No, patetiku nameće sama slika pa je glazba tek blijeda ilustracija potpuno izgubljena u pozadini, a osjetna tek u višestruko spomenutoj montaži.
Premda Hilton ležerno jaše na valovima postmodernističke tradicije obilježene eklekticizmom, pridržavajući se pritom postulata dua orijentiranog ponajprije na dub i reggae, on ne donosi ni u glazbenom smislu ništa novo. No, ako banaliziramo kompilaciju i poistovjetimo je s godišnjim dobom, onda “Babylon Central” sačuvajte za neke toplije i sunčanije dane ili pak nabavite slamnati šešir, havajke, sunčane naočale i kakav koktel i zaplešite pored radijatora… uz joint, dakako, jer jedino ćete uz njega izdržati “Babylon Central”.