Dobrodošla, ali nekorektna ekranizacija jedne zaboravljene rock’n’roll priče

Glazbeni filmovi, točnije ekranizirane glazbene biografije, jedan su od žanrova koji izuzetno pogoduju hollywoodskoj predvidljivosti.

Čak i kada ne nastaju u hollywoodskoj produkciji, oni se uzdaju u identičan narativni tok koje Hollywood vuče iz svojih Armanijevih rukava. Počevši od društvene neprilagođenosti u ranom djetinjstvu, mukotrpnog puta ka uspjehu, prekomjernog uživanja nedozvoljenih supstanci pri vrhuncu karijere i patetičnost pada koji uglavnom završava smrću glavnog protagonista.

To je u velikom broju slučajeva i ultimativna rock’n’roll priča, uz modifikacije u stvarnosti u jednako nebitnoj mjeri koliko i na filmu.

Priču o bendu The Runaways probat ću svesti na minimum, jer se lako može pretpostaviti da se popriličan broj čitatelja s njima tek mora upoznati. Ukoliko ćete se odlučiti pogledati ovaj film, pored neizbježnih klišeja žanra kojima obiluje, ostat će vam otkriće tog manje poznatog glazbeno-povijesnog fakta kao neupitna satisfakcija.

No, upravo u tom povijesnom kontekstu učinjen je jedan veliki propust, bolje rečeno nepravda. Naime, iza naslova filma The Runaways, inače peteročlanog ženskog glazbenog sastava, krije se priča autorizirana samo od jedne članice benda. Ok, uvijek mora postojati jedan kut gledanja kako ne bismo završili u metežu, i ništa neobično ako pritom računamo na njezinu objektivnost. Njezina želja da zauzme veći dio filmske radnje pritom, kao pjevačica benda i jedna od tri najpoznatije figure istog, također je razumljiva. Ali ne, ona – Cherie Currie u koprodukcijskoj zavjeri sa Joan Jett u potpunosti je izostavila važnost druge (zapravo prve) gitaristice – Lite Ford, čije se ime u filmu spominje ne više od dva puta.

E sad, ime Lita Ford možda nije svima poznato, pa će gledatelji značaj dvije isturene protagonistice uzeti zdravo za gotovo. Da je kojim slučajem riječ o The Beatlesima gdje bi nositelji radnje bili Lennon i McCartney na uštrb Ringo Starra i Georgea Harrisona, nitko se ne bi požalio, ali ovdje imamo situaciju koja govori o ranim danima The Rolling Stonesa, gdje su Jagger i Richards u svakom kadru, a Brianu Jonesu nema ni traga. Razlozi za to bi nam bili poznati, iz kojih uostalom proizlaze i špekulacije o njegovom ubojstvu.

Tako je film “The Runaways” ostao zakinut za političku korektnost, gdje se Lita Ford kao suosnivačica benda, uz Joan Jett inače jedina članica s post-The Runaways karijerom i osam studijskih albuma (Joan Jett ih ima samo četiri više), pojavljuje kao ‘session’ gitaristica, bilo na scenama proba, koncerata ili u studiju.

Ekranizirana glazbena biografija tog revolucionarnog ženskog benda bazirana je na memoarima Cherie Currie, čije je osobno favoriziranje Joan Jett naspram Lite Ford diktiralo scenarij filma. Glazbeni lajtmotiv filma jest ujedno i njihov jedini hit “Cherry Bomb“, iz čega se s pravom nameće pitanje zašto se film nije nazvao po toj pjesmi, već po bendu.

Scena u filmu koja neravnotežu karakterizacije članica benda čini još većim problemom, jest kada se cure u studiju suočavaju s naslovnicom njihove netom objavljene prve ploče. Na njenoj naslovnici je samo Cherie što je ostatak benda doživio ni više ni manje nego kao veleizdaju njihovog zajedništva. Da bi stvar bila još gora, The Runaways su sa Joan Jett i Litom Ford snimile još dvije ploče, pogodite bez koga? Bez Cherie Currie naravno.

Jednako kao što je ljubiteljima književnosti interesantno pogledati filmsku adaptaciju njihovog omiljenog romana, tako i ljubitelji pop-rock kulture ne zaobilaze ekranizacije života svojih idola. U većini slučajeva film ispada lošije od literarnog predloška, a kada smo kod filmova o rock zvijezdama, njihovi se obožavatelji redovno s više entuzijazma vraćaju gramofonskim pločama nego što će repetirati neki glazbeni film.

Bez obzira na mane filma, glazba The Runawaysa je izvrsna. Kristen Stewart doslovno je skinula Joan Jett, a Dakota Fanning odiše lascivnom seksualnošću Cherie Currie iz njezinih tinejdžerskih dana. Zbog tih kvaliteta i zato što volimo filmove o rock zvijezdama, “The Runaways”, mada samo jedan put, vrijedi svakako pogledati.