Navodno su američki tinejdžeri otkrili novi način kako se drogirati. Slušajući točno određene glazbene datoteke – točnije čudne zvukove, signale i frekvencije – zapadaju u stanje kakvo može izazvati uzimanje ecstasya ili pušenje marihuane.
Novi fenomen već je i dobio ime ‘i-dosing‘, no niti je nov, niti ima bilo kakve veze s drogama.
Priča se zakotrljala nakon nekoliko filmića s YouTubea u kojima tinejdžeri sa slušalicama na ušima i povezom preko očiju slušaju određene zvukove i proživljavaju reakcije slične onima kod konzumiranja pravih narkotika. Drhtanje, napadaji panike, smetenost; sve su to posljedice tzv. digitalnih droga kojima postaje zaluđeno sve više mladih.
Mark Woodward, glasnogovornik Biroa za narkotike i opasne droge u Oklahomi kaže kako će djeca pohrliti na ove stranice samo da vide o čemu se radi i to bi ih moglo odvesti na druga, puno opasnija mjesta, u konačnici i do pravih narkotika. Jer tko bi mogao pomisliti da bi djeca muljala želeći samo malo pažnje.
Ako želite iskušati o čemu se radi, potrebne su vam kvalitetne stereo slušalice, ako ih nemate moguće ih je kupiti na stranicama za koje se odlučite da vam budu ‘online diler’. Download prve datoteke je besplatan (baš kao i kod pravog dilera), no sve ostale se plaćaju. Ono što dobijete je višeminutna kombinacija zvukova koji nisu ništa drugo već binauralni ritmovi.
Binauralnim ritmovima stimuliraju se moždani valovi, a otkrio ih je njemački fizičar Heinrich Wilhelm Dove još davne 1839. godine. O čemu je riječ? Ukratko, dva zvuka gotovo identičnih frekvencija usmjeravaju se svaki na jedno uho. Zvukovi su slični, no frekvencije su im malo pomaknute. Naš mozak pokušava ‘izjednačiti’ frekvencije tako što stvara treći, integrirani zvuk koji doživljavamo kao vibriranje, odnosno binauralni ritam.
Organima sluha možemo odrediti izvor zvuka koji čujemo, no u slučaju kada imamo stereo slušalice to nismo u mogućnosti, jer nam se čini kako taj zvuk dolazi izravno ‘iz glave’. Binauralni ritmovi koriste se uglavnom u laboratorijima za opuštanje i/ili poboljšanje pamćenja. Albumi binauralne relaksacije (svi oni albumi za ‘opuštanje mozga’, najčešće u kategoriji new wave) odavno su na tržištu, a prije pojave tehnologije, stare su civilizacije identičan efekt postizale bubnjevima.
Terapijom s binauralnim ritmovima vrše se i klinička ispitivanja sluha i istražuju faze sna (spavanja), a nije nepoznanica kako se glazbeni producenti trude u svoje pjesme staviti pokoju frekvenciju za stimuliranje mozga, baš kao što se trude uskladiti ritam pjesme s ritmom otkucaja ljudskog srca. Istina, postoje određene, iritantne frekvencije koje registriraju samo osobe ispod 20 godina (njih koriste i neke svjetske policije u svom djelovanju), no to ovdje nije slučaj.
Zašto neki konzumenti digitalnih droga budu ‘high’, a neki ne – najbolje se može objasniti placebo efektom, jer mozak je čudesan organ. Oni koji vjeruju u ‘i-dosing’, najvjerojatnije će u tome i uspjeti, no ako ste skeptični i znate da to nema nikakvog smisla, velika je vjerojatnost da nećete doživjeti apsolutno ništa. Uostalom, uvijek možete poslušati “Atom Heart Mother” Pink Floyda.
