Terraneo 2012. pružio nam je mnoge nastupe bendova koji su došli prvi put u Hrvatsku. Jedan takav bio je i The Horrors, britanski indie bend koji se skroz promijenio u svoja tri albuma.
Njihov nastup obilovao je sporotinjajućom energijom i višeslojnim melodijama koje su se svakom novom notom razbuktavale zbog čega mi je ovaj nastup postao jedan od najdražih na ovogodišnjem festivalu.
Prije samog nastupa, uspjeli smo uloviti frontmena Farisa Badwana da nam malo ispriča tko se krije iza benda The Horrors, kakve ih stvari pokreću, što misli o Hrvatskoj i Terraneu kao festivalu. U to vrijeme mu je bilo jako vruće, a kasnije ga je vjetar skoro odnio s pozornice tijekom nastupa. Tako je to kad si visok i jako mršav…
Kako si? Kako ti se sviđa ovdje?
Dobro sam i jako mi je lijepo ovdje. Jako je vruće.
Krenimo dalje s glazbenim pitanjima. Što misliš što je najbitnije u komunikaciji s publikom na festivalima?
Mislim da je jako bitno odlaziti na festivale, posebno u državama u kojima dosad još nisi svirao, kao što smo mi sada ovdje u Hrvatskoj. Vjerujem da nas mnogo ljudi još nije čulo uživo, a vjerojatno mnogi i nisu čuli za nas, pa je ovo najbolji način za međusobno upoznavanje. Jako nam je bitno dolaziti na različita mjesta i pružiti ljudima mogućnost vidjeti nas.
Kako bi opisao The Horrors ljudima koji još nisu čuli za vas? Ipak, mnogo ste se promijenili od početka. Na početku ste bili horor punk bend, a sada ste puni psihodelije u post punk maniri…
Teško je opisati bilo koji bend, posebno nekom tko stvara tu glazbu. Najbitnije je da slušatelj čuje ploče, pa sam shvati kakav smo bend.
Budući da se stalno mijenjate, znate li već u kojem ćete smjeru krenuti na sljedećem albumu?
Ne, još nam je rano o tome razmišljati. Stvarno ne znam. Snimanje bi moglo početi kroz nekoliko tjedana, pa ćemo tada vidjeti.
Obazireš li se na kritičare i njihovo mišljenje?
Ma ne. Mislim da je najbitnije raditi po svom, ono što tebe zanima, pa ćeš tako lakše zaokupiti i publiku. Ako ćeš razmišljati što drugi misle o tebi, tada ćeš vrlo brzo zapeti i završiti nigdje.
Koji je tvoj smisao bivanja glazbenikom?
Imam mnoge ideje u glavi koje želim pokušati podijeliti s drugima. Da nemam mogućnost tog ispušnog ventila, vjerojatno bih poludio. Vjerujem da mnogi glazbenici imaju tu viziju kada krenu u glazbene vode; želja da stvaraš nešto.
Kad si znao da ćeš postati glazbenik?
Nisam znao. Jednostavno se to dogodilo. Osnovao sam bend sa 17 godina i jednostavno sam krenuo tim putem. Nisam ništa planirao da bi to sad moglo biti moje zvanje.
Kako pišeš pjesme? Koji su ti osnovni motivi?
Najveću inspiraciju crpim iz svirke uživo. Gaže, sviranje pred publikom, te gledanje kako će oni to prihvatiti… To mi je najveća inspiracija.
Možeš li mi ukratko opisati studijska snimanja The Horrorsa? Imate li sve u demo verzijama prije odlaska u studio ili mnogo improvizirate tijekom samog snimanja?
Mislim da je bitno oboje. Dobro je raditi na nekoj pjesmi duže vrijeme i tako je usavršavati. S druge strane, podjednako je dobro kada uđeš u studio i počneš svirati što nikad prije nisi svirao, guraš svoje mogućnosti i tako nastaju nove i dobre stvari. Uvijek je dobro krenuti prema nečem novom i zanimljivom.
Koliko videospotovi znače u današnje vrijeme?
Mnogo manje znače nego što su prije značili, jer je npr. MTV gotov. Spotovi su dobri jer možeš izraziti neke svoje druge ideje. Video ti može donijeti mnogo toga, to zna biti jako cool, ali je svakako sada njihov značaj mnogo manji nego prije.
Bez obzira na YouTube?
Da… Tamo svatko stavlja svoje filmiće i većina ljudi gleda takve stvari, a ne glazbene spotove.
A koliko su ti bitni servisi poput Facebooka ili Twittera?
Nikad nisam koristio Twitter, smatram ga jako dosadnim. Ako si u tome skroz, vjerojatno je super, ali meni je to sve jako dosadno.
Koliko sva ta moderna tehnologija utječe na same glazbenike. Digitalni download, legalni i ilegalni, mnogo su toga promijenili, je li tako?
Da, sada nema više toliko love u samim albumima, ali ništa drugo se nije promijenilo. Nećemo mi sad zbog toga prestati biti bend. Ljudi i bendovi moraju se okretati novim stvarima, svijet se mijenja, a sada se to radi rapidnom brzinom, pa se moraš brzo prilagoditi stanju.
Znači li to da bi The Horrors mogli imati neki ‘luđački’ izlazak albuma poput onakvih kakve su imali bendovi Radiohead ili Kaiser Chiefs?
Zbilja ne znam. Zasad bih se ipak još držao toga da krenemo s diskografom, mislim da je to još uvijek najbolja opcija, ali s vremenom tko zna. Važno je isprobavati nove stvari, sve se mijenja, pa tako će se i to promijeniti u vrlo dogledno vrijeme.
Kako gledaš na današnju indie scenu? Je li postala već malo dosadna i zasićena ili i dalje možemo reći da je kreativna?
Mislim da je mnogo toga kreativno, ali danas možemo postaviti pitanje što je kreativnost? Lako je misliti da je prošlost bolja od sadašnjosti…
Koji novi bend bi nam mogao preporučiti?
Definitivno bih vam preporučio bend Toy iz Londona, uskoro im izlazi debi album.
Jesi li uspio vidjeti line-up Terranea?
Da, jesam. Volio bih vidjeti Stephena Malkmusa, njega još nisam uspio vidjeti uživo.
Ima li kakve razlike između Terranea i drugih festivala s vaše izvođačke strane?
Uh, ovdje je mnogo toplije nego drugdje. Za druge stvari ti ne bih znao reći jer smo tek stigli ovdje, pa se nadam da će biti sve u redu.
Kakve planove imaju The Horrors za budućnost?
Volio bih da izdamo novi album vrlo skoro. Ponovno ćemo ga sami producirati, pa se nadam da će to ubrzati proces. Volimo to što radimo, pa se nadamo da će to potrajati još duži niz godina.
Imate li neki plan kad bi album mogao biti vani?
Uh, teško je to prognozirati. Za sada nemamo nikakve planove ni rokove.
Imaš li kakvu posebnu poruku za fanove The Horrorsa u Hrvatskoj?
Moramo doći ovdje ponovno vrlo skoro, u neki klub, jer klupske svirke su nešto što nas najviše uzbuđuje.
Znači preferirate klupske svirke u odnosu na festivalske?
Pa uvijek je bolje prvo svirati festivale. Tad vas ljudi skuže, pa je mnogo lakše napraviti klupsku svirku gdje tada sve kulminira. Tako nam je slično bilo i s Mađarskom, prvo smo svirali festival, pa došli u klub i to nam je bila jedna od najboljih svirki u karijeri. Nadam se da će se isto dogoditi i s Hrvatskom.
