Evan Dando (The Lemonheads): “Uskoro izdajemo novi album obrada”

1867

Evan Dando obećao mi je intervju još prije godinu i pol kada smo se po prvi puta susreli u züriškom klubu Abart. Do realizacije je došlo tek sada, točnije po završetku nastupa na nedavno održanom Rokaj Festu, a osim priče o novom albumu frontmen The Lemonheadsa dotakao se i svog odnosa s Julianom Hatfield te nam otkrio kako voli The Raconteurs.

Intervju je zapravo više ličio na opušteni razgovor isprekidan čestim prebiranjem po gitari, negoli na strogu shemu pitanje – odgovor. Kada sam ušla u improvizirani backstage, točnije šator, u njemu je vladala potpuno atipična post-koncertna atmosfera – za stolom na kojem je gorjelo nekoliko lučica Evan Dando i basist Vess von Ruhtenberg žustro su raspravljali o pjesmama koje bi mogli napraviti. Sjela sam i pričekala da završe konverzaciju koja je neočekivano skrenula na temu Jack Whitea, The White Stripesa i The Cramps.

‘Sviđa mi se jako taj Jack White, ima genijalne ideje za pjesme… ali znaš što, mislim da mu ona jedna stvar malo vuče na The Cramps… jesi li čula za The Raconteurs?’, pita me Evan pjevušeći naglas melodiju “Steady As She Goes”.

‘Aha’, odgovaram ja, ‘baš ću ih gledati uskoro u Italiji’. ‘Čovječe, vau, i ja bi ih volio vidjeti uživo’.

Koristim priliku da pitam poznaje li osobno Jacka Whitea. ‘Ne, ali on je oženio moju prijateljicu Karen, zapravo ona je dobra prijateljica moje žene, međutim još nismo upoznali Jacka’.

Muziku podržava

Dalje nastavlja raspravljati s Vessom o gore spomenutom The Raconteurs riffu, uz zaključak kako su njih dvojica (Jack White i Brendan Benson, op.a.) ipak prepametni kako bi namjerno uzeli riff od The Crampsa.

U jednom trenutku, okreće se prema meni: ‘Jel snimaš ti ovo?’. ‘Neee’, odmahujem rukom i pokazujem na isključeni diktafon. ‘Ajoj, pa propustila si najbolji dio, ajde snimaj, a ja ću reći o čemu smo pričali. Pričali smo o The Cramps, o meni i Vessu (znaš li da je Vess nevjerojatan gitarist?), o The White Stripes i The Raconteurs…’, marljivo je izreferirao Evan Dando, ne ispuštajući iz ruku svoj već prilično pohaban akustični Gibson J45 iz 1957. oblijepljen fotografijama njegove žene.

Koristim priliku da ga pitam zna li i on svirati bas kao što Vess svira gitaru?
Znam, ali ne mogu pjevati dok sviram bas, hehe!

Kako to da ste na nekoliko posljednjih koncerata odlučili svirati u cijelosti album “It’s A Shame About Ray”?
Rekli su nam da moramo, haha! Ma ono, ponovno smo ga izdali i to je cijela priča oko toga… zapravo, mislim da on nikada nije dobro funkcionirao uživo. Misliš li da je bilo dobro večeras?

Mislim da je bilo prekratko. Nedostajale su mi pjesme s “Loveya”.
Oh, htjela si čuti te pjesme? Znaš, teško je učiti ljude svirati, ponekad mi je dosta učiti nove članove benda svirati pjesme The Lemonheadsa.

(uzima gitaru i svira)

Ali Vess i Devon su dobro naučili stare stvari?
Da, ovi dečki su odlični. Najbolja postava još od Nica i Deilya (Nic Dalton i Ben Deily, op.a.)

Jesi li još u kontaktu s bivšim članovima benda, prije svega mislim na Julianu Hatfield? Prije nego što si ponovo okupio bend svi su mislili kako će upravo ona biti siguran član…
Ne, nismo više u kontaktu. Izgubio sam joj psa i bila je ljuta na mene. Išao sam ga šetati, ali nisam bio kriv, pustio sam ga s uzice i on je odlutao. Ma zapravo, kako da ti kažem… Juliana i ja smo si bili dobri, a onda nije ni došla na moje vjenčanje… to se raspalo kad sam se oženio… Stvarno mi je draga Juliana i mislim da sam i ja njoj još uvijek drag, ali jednostavno se ne možemo više toliko družiti…

Pripremate novi album koji bi trebao izaći na jesen, reci mi nešto o albumu, u kojoj je fazi snimanje?
To je album obrada. Gibby Haynes (pjevač Butthole Surfersa, op.a.) i Anthony Saffery (član benda Cornershop, op.a.) su ga producirali i stvarno je dobar. Zapravo je već gotov, završili smo ga dva dana prije mog odlaska u Južnu Afriku i jako mi se sviđa. Na njemu će biti pjesama Leonarda Cohena, Townes van Zandta, Gram Parsonsa pa čak i jedna pjesma od Wire. Ovi momci, Vess i Davon, također sviraju na njemu. Nažalost, naš blizak prijatelj je umro za vrijeme snimanja, to nas je sve šokiralo i malo usporilo. Devon je to prvi doznao i došao je s tom viješću u studio… poludio sam kad sam saznao, nisam htio vjerovati. A umro je pod totalno misterioznim okolnostima.

Upravo si završio svoju prvu solo turneju po Južnoj Africi. Kako je bilo?
Oh, bilo je odlično, čarobno, jako mi se svidjelo. Skoro sam plakao kad sam odlazio, moraš plakati kad napuštaš takvu zemlju… jesi li bila tamo?

Ne, nisam.
Moraš otići jednom, Vess, Devon, morate i vi jednom u Južnu Afriku, plakat ćete kad budete odlazili…

I tu smo lagano morali privesti razgovor kraju, budući da se pojavio kombi i vozači koji su trebali odvesti bend u hotel…
Moramo biti rano ujutro na aerodromu, već oko 5. Nisam vidio ništa od Hrvatske, osim svadbe u hotelu, haha! Ali doći ćemo opet!

0 Shares
Muziku podržava