Splitski psihodelični punk rock bend eto relativno je novo ime na našoj alternativnoj sceni.
U dvije godine postojanja uspjeli su odraditi poveći broj nastupa. Samo neki od uspjeha su sviranje u polufinalu HGF-a, na Inkubator demo festu, u finalu Imagine festivala, a također će nastupiti i na Demofestu u Banja Luci.
U svibnju su se i službeno predstavili s albumom prvijencem “Mačak u prizmama“, koji je već sada prepoznat od strane kritike kao nešto na što bi trebalo obratiti pažnju.
Album prvijenac “Mačak u prizmama” probudio je popriličan interes sudeći po broju skidanja na Bandcampu. Jeste li to očekivali?
Milky: Pa iskreno i ne. Mladim bendovima se teško probiti na scenu zato što je konzumirana osrednjom zabavljačkom muzikom tako da jedan rocker mora prokopati internet da bi došao do odličnih bendova kao sto je Repetitor ili Vlasta Popić jer na YouTubeu se obično promoviraju pjesme upitne kvalitete. Tako da smo više nego ugodno iznenađeni što imamo toliki broj preuzimanja, al’ za to svakako trebamo zahvaliti i svim našim prijateljima koji nas besramno reklamiraju i našoj dragoj kući Juda Records.
Za album ste izjavili da predstavlja crno bijelu sliku stvarnosti išaranu vašim avangardnim idejama i subjektivnim proživljavanjima. Što vam se motalo po glavama dok ste radili na njemu?
Đakai: Pa da, jednostavno smo gledali prizore na ulicama, slušali razne priče po ulicama, pa smo stekli neke svoje doživljaje i izrazili ih kroz emocije sviranjem na pomalo čudan, ali zanimljiv način.
Rekli ste da je put do ovoga izdanja bio dug i zajeban. Što vas je kočilo i stvaralo probleme?
Milky: A najviše sami sebe. Nismo htjeli izdati pjesme kojima nismo mi sami zadovoljni, a u procesu pisanja bilo je dosta i kreativnih blokada. Novac je isto predstavljao problem, kao i vrijeme; al’ uz dobru podršku, upornost i volju uspjeli smo i to!
Kažete da ovih vaših 10 pjesama imaju ozbiljan cilj?
Đakai: Jedini nam je cilj potaknuti ljude na razmišljanje da se zapitaju u kakvom to svijetu oni žive, bez obzira hoće li se njima svidjeti naša glazba ili ne.
Što vas je sve inspiriralo pri pisanju tekstova? I kako ste se podijelili kada je riječ o pisanju tekstova, ali i glazbe?
Milky: Inspirira nas svakodnevica, ljudi koji nas vole, mrze, ljudi koje viđamo na ulici, socijalna situacija, međuljudski odnosi, emocije… Jednom riječju život.
Kad se priča o našoj glazbi nitko ne vodi glavnu riječ, svatko ima svoj doprinos i svoje ideje. Tako da za aranžmane i tekstove pojedinih pjesama nije zaslužan ni Lampa, ni ja, ni Škifa, ni Djaka, nego bend eto kao cjelina.
Zbog čega ste upravo pjesme “Exodus” i “Medo” izabrali kao singlove?
Đakai: Nama su se te pjesme dosta sviđale pa smo mislili da će se možda sviđati i ljudima. S tim pjesmama, ali i s nekim drugim kao na primjer “Oni su smišni”, smo htjeli pokazati prisutnost viših sila, problem pojedinca među gomilom, osjećaja odbačenosti…
Prvi ste bend koji je album izdao za novu nezavisnu izdavačku kuću Juda Records. Kako gledate na male nezavisne izdavače, u usporedbi s velikim etiketama?
Milky: Pa gledamo ih kao ljude koji žele dati priliku manjim scenama kao što su ova naša predivna alternativna… Koliko god bili dobar bend bez nekog radijskog hita ili spota ne možete dobiti lako ugovor s velikim diskografskim kućama. Juda Records je, nadam se, prva od mnogih koja će oživjeti rock scenu i ponovno je staviti na vrh gdje joj je i mjesto.
U samo dvije godine ostvarilli ste niz uspjeha na raznim demo natjecanjima, a između ostalog upali ste i na Demofest u Banja Luci. Što biste od tih uspjeha još izdvojili?
Đakai: Osim prolaska na Demofest u Banja Luci, možemo se pohvaliti Imagine Festom gdje smo došli do finala i svirali na ugodno popunjenom Trgu bana J. Jelačića, prolaskom u polufinale 19. HGF-a te poprilično koncerata. Planiramo nastaviti istim tempom.
Koliko su vam ti demo festivali bili od koristi?
Milky: Pa gledajte svaka reklama je dobra reklama, ako ništa poslušali su nas ljudi koji nisu čuli za nas, pa makar se jednom čovjeku svidimo, za nas je taj demo festival uspjeh. A što se tiče mogućnosti, to je kao kad pišete životopis, svaka sitnica vrijedi, tako da kad ljudi vide da smo nastupili na nekom jačem demo festivalu to nije baš mala stvar i tako se dogovaraju svirke.
Kakvo je vaše mišljenje o autorskim bendovima u Dalmaciji, ali i općenito o stanju na domaćoj sceni? Koga biste izdvojili?
Djaka: Pa u Hrvatskoj općenito danas ima puno bendova, ali nažalost mnogo njih se samo ograničava na ‘coveranju’ poznatih bendova i pjesama. Od dalmatinskih autorskih bendova mogu izdvojiti: M.O.R.T., Silu nečistu, Špurijus, Shewu, Darkvud… A od hrvatskih Vlasta Popić, Mnogi drugi i sl.
Kakve ste si ciljeve zacrtali za budućnost?
Milky: Nastaviti putem kojim smo krenuli, pa tko zna, možda za par godina bude još par albuma koji će imati još širu publiku! Osim toga, riješiti škole, fakseve i slične obaveze.
Osim na Demofestu, gdje vas se sve može čuti i vidjeti uživo ove godine?
Milki: Široki brijeg, Makarska, Evergreen festival u Čitluku… Popratite nas na fejsu i znat ćete gdje naše ludilo putuje.
