Erotic Biljan & His Heretics: “Čak ni u Njemačkoj ne bismo mogli živjeti od ovakve muzike”

1241

Pet i pol godina od posljednjeg albuma “H Is For Heretics“, naši najpoznatiji garažni rockeri Erotic Biljan & His Heretics objavili su novi materijal.

Kombinaciju novih i starih pjesama i jednu obradu, uvrstili su na vinilno ‘limited edition’ izdanje pod nazivom “The Devil Stole My Record“, koje bi se moglo okarakterizirati i kao ‘međualbum’.Povodom toga popričali smo s gitaristima Biljanom i Žalcem o svemu što se s bendom događalo posljednjih nekoliko godina.Što se događalo s bendom u ovom periodu od šest godina?
Biljan: Nakon što smo izdali drugi album 2010. svirali smo oko godinu dana pa su nas spopale neke nedaće i privatni problemi, koji su bili izvan naše kontrole. Uzeli smo si pauzu da riješimo te stvari.
Žalac: Ali kontinuirano od 2010. do sada, do izdavanja albuma, uvijek smo imali neke svirke. Nismo mi sad izdali album, odsvirali to što smo imali od albuma i onda stali. Nego smo svirali i dalje ali u manjem intenzitetu nego prije, našlo se uvijek 10-ak koncerata, tako da smo uvijek bili prisutni.Koliko je bilo zahtjevno vratiti se u taj kreativno inspirativni ‘mode’?
Žalac: Stalno smo u tome. Redovno imamo probe, redovno sviramo koncerte, ali naš problem je što dosta sviramo i što onda u principu nemamo vremena za napraviti nove stvari. Znači treba se zabit u rupu i odsvirati par probi da uvježbamo nove stvari.
Biljan: Moram priznati da nećemo napisati stvar i reći “E to je to”, već ćemo je prvo istestirati. Neke nove stvari koje sad sviramo uživo, snimit ćemo tek kad ih dobrano prosviramo. To je isto proces nastajanja. Prvo napravimo srž, ali treba vremena dok se nađe solo, pa se s vremenom na koncertnim svirkama sve poboljša.
Žalac: Imali smo takav koncept i prije. Napravili smo 10 stvari, pa smo ih svirali godinu-dvije, i tek onda išli u studio. Ljudi te stvari u principu već znaju s koncerata.Zbog čega ste se odlučili na izbacivanje ‘limited edition’ vinilnog izdanja? I što vas najviše privlači kod vinila?
Biljan: Mi smo generacija vinila i kazeta. Čak i Janko, bubnjar, koji je generacija CD-a, sluša vinile. Htio je sebi kupiti gramofon, ali smo ga nas četvero iz benda preduhitrili i kupili mu gramofon za rođendan. Vinil bolje zvuči od mp3ca, ta stara tehnologija ima ugodniji zvuk, a kad ga držiš u ruci radost je neopisiva.
Žalac: Desio se i veliki povratak, revival vinila. Sada se otvorila prilika, uštedjeli smo neku lovu i mogli smo to isproducirati.

U CD formatu ga ne planirate objaviti?

Žalac: Nećemo, album je na Bandcampu, i streaming na Deezeru. Želiš da ti sad ispričamo cijelu priču?

Možete, znači sve je krenulo s gostovanjem u radijskoj emisiji “Soundset Sessions”?

Žalac: Tako je. Pozvali su nas Dino i Mišo iz svog studija Radost. Zvali su nas da odsviramo taj “Soundset Sessions”.
Biljan: Moram pohvaliti i Zvonku iz Svemira, koja nas je povezala i rekla im “Imam jedan bend koji bi vam mogao biti zanimljiv za snimiti” i tako smo došli.
Žalac: To smo snimili i bili smo zadovoljni.

Biljan: Zapravo nismo mislili da će to biti nešto turbo specijalno, ali smo došli i odsvirali svoje i to je na kraju ispalo super. Sve se u brzini radilo, snimilo se za šest sati s prvim miksom, bilo je u emisiji na radiju par dana poslije. Znači, snimano u subotu, a u četvrtak je već bilo na radiju, na kojem smo dali i intervju. Onda smo uzeli te snimke, preslušali ih i rekli da je to jedan dobar potencijal. Pa sam se sjetio kako neki bendovi koje slušam, sve što snime to i izdaju, zašto ne bismo i mi? Nismo imali super kontrolirane uvjete, nismo imali pregrade između pojačala, nego je bilo kao da si došao na našu probu i snimio nas, ali i u tim uvjetima nama je to super zvučalo i rekli smo Gari da to probamo srediti, da vidimo može li se nešto napraviti za vinil.
Žalac: Gara je naš frend iz benda Shoot Me Wendy koji sada ima “Pod.room” studio. Kod njega smo miksali.

Biljan: Baš smo željeli izdati vinil i to je bila savršena prilika, jer su nam dosad svi albumi bili na CDu. Na ploči imaš par pjesama s prvog i par s drugog albuma, par novih pjesama i jednu obradu, i sve to ponovno snimljeno odjedanput. I srećom sve je stalo na vinil, ukupno 13 pjesama. Omot je radio Zvonimir Haramija Hans i odlično je odradio posao.
Žalac: Sami smo isfinancirali izdavanje vinila. S time da je Banjanin i Dirty Old Label odradio tehnički dio priče, sve je kontaktirao i izdogovarao, a Dancing Bear, kao suizdavač, pored Dirty Old Labela pokriva marketing i distribuciju.

Muziku podržava

Zašto ste odlučili obraditi finski bend The Flaming Sideburns, točnije pjesmu “Street Survivor”? Koliko je općenito ta skandinavska scena utjecala na vaš rad?
Biljan: Istina je da jako volimo skandinavske bendove, švedske, norveške, finske… Imamo dosta njihovih ploča i evo, baš taj “Street Survivor” imam na ploči.
Žalac: Jednostavno smo pomislili kako trebamo neku obradu, da ne sviramo stalno jedne te iste naše stvari, pa ajmo i jednu obradu. Mislim da je to bio logičan izbor. Naravno, kontaktirali smo i bend, The Flaming Sideburns, i pitali ih da obradimo. Dečki su bili jako susretljivi, kao super da se netko sjetio. Poslali smo im ploče u Finsku nedavno. Oni su jako dobri prijatelji s The Bambi Molestersima. Svirali su na Sonic Bullets festivalu u Tvornici, za 20 godina postojanja The Bambi Molestersa.
Biljan: Na istom albumu “Hallelujah Rock’n’rollah”, gdje je i ta pjesma koju smo mi obradili, je i pjesma “Spanish Blood” koju su napisali Dalibor i Dinko.

Ipak, ovaj album ne možemo baš ni nazvati ‘best of’ kad na njemu nema jednog od vaših najvećih hitova, pjesme “Supersticky”…
Žalac: Ispada da je to ‘best of’, plus nove stvari, plus jedna obrada.
Biljan: Iskreno, nekih stvari smo se malo zasitili svirati. Kad smo išli u studio nismo razmišljali izdati ploču. To je jednostavno tako ispalo, svirali smo ono što nam se tada sviralo.
Žalac: Na koncertima pokušavamo svirati i nove stvari i neke stvari koje inače nismo svirali jer ti određene pjesme nakon nekog vremena dosade.
Biljan: Kad na koncertu jednu pjesmu odsviraš tisuću puta, ipak je se malo zasitiš, pa onda malo staneš i kažeš “E sad ćemo ovu malo sa strane i odsvirat ćemo neku drugu”. Imamo ih dovoljno za sat vremena, pa čak i više, tako da ne moramo svirati stalno iste pjesme.

Cover albuma je odličan, ali bojite li se kakve cenzure zbog ženskih grudi?
Žalac: Da, baš kad smo izdali singl 2014., Hans je napravio vizualizaciju i za taj singl. Super je napravio gangstera, s nekom ženom sa strane koja je gola i to je stajalo na Facebooku dvije godine. Pa smo imali neku svirku i stavili Facebook event s tim coverom, koji je Facebok zabranio. Znači u jednom trenutku su je ukinuli, ali i dalje stoji na našem službenom fejsu.

A što općenito mislite o cenzuri u glazbi? Kako gledate na to?

Biljan: Ne zamaramo se s tim, tko hoće slušati nas i našu muziku, taj će doći do naše muzike. Da oni sad cenzuriraju tu našu sliku mi bismo nešto smislili. Turbonegro isto ima novi album, stavili su cover s golom guzicom, pa su im cenzurirali, nakon čega su oni gore stavili crnu traku i tako je objavili.
Žalac: Općenito, cenzura je sranje.
Biljan: Cenzuriraju se krive stvari.
Žalac: Ljudi će svejedno doći do toga što žele vidjeti i čuti. Tu je i onaj ‘Parental Guidance’ na CD-ima i pločama koji je stalno od neke komisije propisan. Možda ih neće tinejdžeri kupiti, ali doći će do toga downloadom.

Što mislite o streaming servisima i digitalnom downloadu?
Žalac: Super. Streaming je super. Ljudi kad hoće nešto slušati, sve više ‘streamaju’.
Biljan: To mi baš nije super, ali nema veze.
Žalac: Meni je to dobro. Što se tiče downloada također mi je ok. Isto i ovo s torrentima, kako ti možeš zabraniti da netko besplatno downloada pjesme. Ono što je Metallica radila to mi je bezveze.
Žalac: Generalno, onaj tko voli muziku, tko voli određeni bend, on će to skinuti, a ako mu je baš dobar bend, onda će i kupiti ili ploču ili CD ili download.
Biljan: Jedan frend je dao pet eura, a mogao je dobiti besplatno (smijeh).

Polako, ipak je tek 1. lipnja izašlo izdanje…

Žalac: To je stvar respecta.
Biljan: Ja kupujem ploče.
Žalac: Ja platim ulaz za koncert. Mislim da je to jedan respect prema muzičarima, organizatorima, itd. Jednostavno znam iz insajderskog pogleda kako je i što to znači muzičarima i organizatorima.

A kakvi ste sada po pitanju inozemnih angažmana i svirki? Osjećate li da van Hrvatske prolazite još bolje?

Žalac: U svakom slučaju bolja je organizacija u inozemstvu. Bolje smo primljeni, a i mogu reći da ova muzika koju mi sviramo ima veće tržište u Austriji i Njemačkoj. To definitivno. A i jedna stvar kod njih je da kad prepoznaju neku kvalitetu, oni se vraćaju tome. Imaju razvijeniju kulturu odlaženja na koncerte, ali i što se tiče plaćanja.
Biljan: Imaju dobar standard pa im nije problem.
Žalac: Situacija u Njemačkoj je odlična.

Baš sam htjela povezati s Njemačkom. Tamo ste jako dobro prihvaćeni, a slušaju vas i na drugim kontinentima u raznim radio emisijama ili putem glazbenih blogova. Da recimo nemate regularne ‘dnevne poslove’, mislite li da biste puno više napravili vani? Ipak biste u tom slučaju mogli lakše organizirati duže turneje…

Biljan: Sigurno da bi.
Žalac: Njemačka je razvijeno tržište i tamo se znaju pravila igre. Imali smo čak ponuda i razmišljanja da odemo. Tamo je sve razrađeno, pošaljete 30-40 CD-a booking agentu koji raspodijeli CD-e po fanzinima i gdje treba, ciljano, onima koji prate tu muziku, pa onda slijedi turneja. Turneja mora trajati najmanje 2-3 tjedna.
Biljan: Imali smo dobrog booking agenta u Austriji koji se preselio u Njemačku, ali se prestao baviti s time. Bilo nam je super kad nam je on sve sređivao. Šteta što je prestao.
Žalac: Ali mislim da čak ni u Njemačkoj ne bi mogao živjeti od ovakve muzike.

Kada smo već kod svirki, nedavno ste imali problema sa strujom na nastupu u Krapini. Koliko takve stvari mogu izbaciti iz takta čovjeka koji živi za rock’n’roll?

Biljan: Trudiš se da te ne izbaci. Bilo je problema sa strujom i kad smo imali glasniji dio pjesme i kad smo udarili svom snagom, monitor prestane raditi, jedan dio razglasa se utiša… Baš je bilo problema s tim, ali nekako smo to izgurali. U takvim situacijama ideš dalje, i kad ne čuješ sve, moraš svirati napamet.
Žalac: Događaju se takve stvari, ali nismo loše svirali, malo ti to zna spustiti atmosferu na živoj svirci, zato se ne osjećaš toliko dobro, pa niti ne daješ van koliko bi mogao.
Biljan: Naši frendovi, Marko i Darko su prvi svirali i zbog te struje im je crklo pojačalo. Ali imali smo još dva koja su radila.
Žalac: Uvijek se nekako izvučemo.

Treba biti snalažljiv u takvim trenucima…
Biljan: Jednostavno moraš tako, moraš odraditi svoj dio u onakvim uvjetima kakve imaš. Sad se ti trudiš da bude što bolje, ali ovo je baš bilo iznad nas.
Žalac: Ali recimo kad imaš i odlične uvjete onda imaš neke tonce koji ne znaju svoj posao.
Biljan: To je meni veći problem. Kad imam super uvjete, a onda tonac misli da je najpametniji. Ima i takvih.
Žalac: Uvijek se u svim uvjetima koji su dobri može napraviti zvuk koji je dobar i bendu i toncu. Kad smo vani recimo, u Austriji ili Njemačkoj, tamo se bend poštuje.

Biljan: Tamo nema da netko zezne. Sjećam se jednog festivala s pet bendova. Kad smo imali tzv. line-check. Samo prvi bend je imao standardnu tonsku tzv. soundcheck, a ostali bendovi su imali line-check, što znači da imaš kratku tonsku tik prije samog koncerta.
Žalac: I kaže tonac odsvirajte dva takta svoje pjesme.
Biljan: Ma ni toliko. A mi stali i ne vjerujemo kako nas je tip u dvije minute sredio da dobro zvučimo. To je bila Austrija i tip je dobro plaćen i zna, ako dobro odradi taj festival, da će posao dobiti ponovo na nekom drugom koncertu ili festivalu.
Žalac: Da ne bude zabune ima i kod nas dobrih tonaca.
Biljan: Imaš kod nas 20 dobrih tonaca i jednog seronju. To je takav neki omjer.

Kada je riječ o planovima za budućnost, imate li već sada na umu raditi na isključivo novom materijalu? Ili možda da napravite neku koncertnu promociju?
Žalac: Koncertna promocija za ovaj materijal bit će 6. listopada u KSET-u.
Biljan: U sklopu 40 godina KSET-a. Oni su nas zvali početkom godine jer su se sjetili da smo dosta puta svirali u KSET-u kao predgrupa stranim bendovima. I obje promocije, i za prvi i drugi album su bile u KSET-u pa je red da i ova bude.
Žalac: A što se tiče novog materijala, imamo već devet pjesama i još dvije, tri da napravimo, pa ih malo izvježbamo i onda ćemo u studio..

Osim KSET-a, svirate još negdje?
Biljan: Nakon Trash’n’burn festivala, Street Art festivala u Koprivnici, i festivala Olujna plima na Pagu, na kojem smo svirali i s Thee Melomen, drugim bendom našeg basista Mislava, imamo ponude za Hrvatsku za početak rujna, i kasnije za Austriju, Sloveniju, Srbiju, ali se moramo uskladiti s terminima.

0 Shares
Muziku podržava