Francuski virtuoz na trubi Erik Truffaz za mnoge je europski Miles Davis, za druge jazz rock verzija Briana Ena, ali nedvojbeno je unikatan u spajanju jazza, ambijentalne elektronike, drum n bassa, hip-hopa, duba, pa i klasične glazbe.
Popis diskografskih izdanja seže od 1994. godine, broji 20 albuma, među kojima je i posljednji “Doni Doni”.
Upravo će zadnji uradak Erik Truffaz i njegov kvartet predstaviti u Kinu Šiška u Ljubljani, u četvrtak 12. svibnja. Ususret nastupu i netom prije puta u Sloveniju kratko smo razgovarali s Erikom o inspiraciji, originalnosti i njegovom radu.
Nekako sam dojma da je sami spomen jazz glazbe danas dosadan mladima. Kako vi uspijete zaintresirati mlađu publiku za jazz u svom izričaju?
Mi smo zapravo kroz cijeli bend i članove u doticaju s jako puno žanrova glazbe, a upravo je to i rezultat našeg rada. To je mješavina između groovea i melodija i to je atraktivno, privlači ljude.
U svijetu u kojem je toliko puno informacija oko nas i puno podražaja sa svih strana, koliko teško vam je ostati originalan u glazbi i što to uopće znači biti originalan?
Ako želite ostati originalni, morate biti iskreni i pokušati pronaći svoju neiskvarenost kada stvarate. Morate zadržati samo dobre ideje i produkte rada.
U jednom od ranijih intervjua spominjete da je improvizacija jedini način da se dostigne originalnost…
Improvizacija na pozornici je jako dobar način da se pronađe ta ranjivost i poezija u radu, ali rad od kuće ili iz studija, s bendom je jako dobar način da se postigne originalnost.
Kada zbrojite sve utjecaje koje dobijete od putovanja, doma, ljudi i tome svemu dodate improvizaciju, kako kontrolirate to sve i stvarate glazbu?
Jednostavno snimamo improvizaciju koja se događa kada radim s bendom, a tek nakon toga izaberemo najbolje trenutke koji uđu na ploču.
Nakon jako uspješne serije albuma “Rendez Vous” koje su portretirale zvukove Pariza, Benaresa i Meksika, planirate li još neko izdanje s drugom temom?
Da, svakako. Sljedeće izdanje je “Rendez Vous No2”, a jedno će biti snimano s basistom Marcellom Giulianijem i francuskim glumcem Jacquesom Weberom, a bit će i projekt s pijanistom.
Kako ovo zvuči za neki vaš budući projekt tj. bend – Shri na bas gitari, Robert Glasper na pianu, Jojo Mayer na bubnjevima i vi na trubi?
Zvuči fantastično!
Odlična pjesma “Siegfried” snimana je s Nyom na vokalima, mislim da baš taj njegov rap upotpunjuje cijelu priču. Kako je došlo do suradnje?
Marcello Giuliani na bassu i ja smo bili u bendu Silent Majority, to je bio bend u kojem je i Nya djelovao. Tako je došlo do suradnje s Erik Truffaz kvartetom na pjesmi “Siegfried”.
Suradnja s Ilhan Ersahinom na saksofonu i vama na trubi je sjajna. Nadopunjujete se na pozornici. Planirate li još neku suradnju s njim, možda novo izdanje Ilhan Ersahin Istanbul Sessions s više vašeg angažmana?
Zapravo smo stalno u kontaktu, baš smo nedavno svirali zajedno i planiramo uskoro svirku u New Yorku, tako da stalno surađujemo.
Kažete da se stalno educirate i otkrivate novu glazbu. Što biste nam preporučili?
Poslušajte novi album francuskog pjevača Christophea. I “On Blue Note”, zadnji album Yarona Hermana.
Razgovarala: Monika Marušić