Kvartet Apocalyptica česti je gost na našim prostorima, no sada je povod novoga dolaska pred zagrebačku publiku nešto drugačiji.
Naime, poznati Finci će nas počastiti onime čime su se i progurali u glazbenu industriju – isključivo klasicima Metallice s naglaskom na debi album “Plays Metallica By Four Cellos” iz 1996. koji je do sada prodan u gotovo dva milijuna primjeraka.
Nismo imali glavni plan koji je definirao “Ok, napraviti ćemo ovo i ovo”, više smo se htjeli fokusirati na jednu stvar i vidjeti što će se dogoditi. Sve je postalo ozbiljnije kad smo počeli raditi na albumu “Cult” i kad smo se prebacili na originalni materijal i autorske pjesme. Onda smo postali pravi bend. Prvih par godina bili smo skupina mladića koji su se zabavljali svirajući zajedno i nismo imali nikakav konkretan plan u pozadini.
Kažeš da niste imali glavni plan, ali jeste li se nečega strogo držali dok ste radili na ostatku diskografije?
Ne, ništa strogo. Naravno druge kolaboracije su nam pružile mogućnost da radimo s različitim producentima, audio inženjerima i naravno različitim izvođačima. Kod mene osobno pojavila se strast za pisanjem dobrih pjesama koje bi nas definirale. Ne želim reći hitove, jer bi se s time krivo izrazio. Meni je prirodnije napisati nešto što je progresivnije, simfonično i instrumentalno. Htio sam pred sebe staviti izazov za stvaranjem takvih zakon pjesama.
Zbog toga sam krenuo raditi i s drugim autorima kako bih naučio i izgradio takve vještine. Cijelo vrijeme, pa tako i sada, nemoguće je znati što će uslijediti iduće. Sada imamo ovakav koncept turneje, a moguće i iduće proljeće. Također počinjemo raditi i na novom materijalu, ali nemoguće je znati što će biti glavna smjernica. Ne volim previše planirati, možemo mi raditi na različitim projektima u raznim okruženjima, ali sviđa mi se ta početna točka kod rada na nečem novom, jer ti pruža veliku slobodu i stvara određeno raspoloženje koje se potom razvija.
Morate imati tu dozu spontanosti…
Upravo tako. Mislim da je svaki naš album odraz tog vremena u kojem je nastao i odraz Apocalyptice kao benda. Tako mi se sviđa i tako bi trebalo biti. Glazba je nešto o čemu ne treba razmišljati previše. Naravno postoje njezini dijelovi koje moraš više analizirati i slično, ali smatram da se trebaš prepustiti da te ponese.
Na kraju krajeva stekli ste poseban status i postali svjetski poznati bend. Jeste li ikada pomišljali da će to sve ispasti tako veliko kako je sada?
Mislim da je bend postao veliki još prije 10-ak godina, jer po meni je “Worlds Collide” najjači album koji smo napravili. Od tada je bilo jasno da nam se pruža mogućnost doseći puno više nivoe. Međutim, moram reći da ovo vrijeme u kojem trenutno živimo u glazbenoj industriji postaje sve kompliciranije i sve više bendova odlazi na turneje.
Konkurencija je jača nego ikada prije, a slučaj je to i s turnejama i s prodajom albuma. Doseći publiku također predstavlja popriličan izazov. Prvi dio europske turneje u veljači bio je nešto najugodnije što smo ikada do sada iskusili kada je riječ o turnejama. Nevjerojatno je, publika je odlična i mnogobrojna. Ludo je što nakon svih ovih godina imamo toliko puno sljedbenika.
Nakon sviranja obrada, koliko vam je zahtjevno bilo pronaći identitet za Apocalypticu?
Bilo je, i još uvijek je, beskrajno (smijeh). Bilo nam je teško završiti album “Cult” jer izdavačka kuća nije željela da napravimo takav album, a mi smo bili sigurni da je to ono što želimo. Velike su to svađe bile kada smo išli u studio, raskinuli smo s izdavačem i nastao je priličan nered. Ali nitko to nije planirao, a mi smo znali da je to ono što moramo napraviti. Činilo nam se uzbudljivim, a ako smo mi oko nečega uzbuđeni, zasigurno će postojati ljudi koji će isto misliti.
Tako se nastavilo i kasnije. Zato smo dodali još neke elemente. Primjerice bubnjevi su došli kasnije, vokalne kolaboracije su također stigle kasnije. Pokazalo se kao izazov jer mi možemo biti prilično raznoliki i prepustiti se svakojakim stilovima. Možemo biti u potpunosti klasični, a možemo biti i u potpunosti metal, pop ili rock. Imamo ambicija prema različitim stilovima pa je samim time riječ i o nešto težem putu (smijeh), kako bismo uspjeli na neki način povezati sve te različite ambicije.
Moram spomenuti i remasterirani album “Plays Metallica By Four Cellos” koji je izašao prošle godine. Koju njihovu pjesmu najviše uživate izvoditi i postoji li neka koju se nikada ne biste usudili obraditi?
Ne postoje njihove pjesme koje se ne bismo usudili obraditi, doduše postoje pjesme za koje smatramo da nema baš smisla obrađivati. U ovom trenutku mi je najdraže izvoditi “Harvester Of Sorrow”, zvuči čudno ali je toliko drugačija jer je prilično minimalistička i “Battery” koja mi je apsolutni favorit jer zvuči zaista ekstremno u izvedbi na čelu. Odlična je pjesma, ali i fizički i mentalno predstavlja ekstremno putovanje svake večeri kada je sviramo live. Jako mi se sviđa.
Kako bi opisao vašu povezanost s Metallicom koju ste stekli tijekom svih ovih godina i sjećaš li se njihovih reakcija kada su prvi puta čuli vaše verzije svojih pjesama?
Da, sjećam se jako dobro. Već smo 1996. imali priliku otvarati dva njihova nastupa u Helsinkiju. Bio je to prvi put da smo upoznali dečke i nevjerojatno je koliku su nam podršku oduvijek pružali, tako da smo nakon nekog vremena postali i prijatelji. Lijepa su to bila vremena, ali i još uvijek jesu. Naravno, u početku nam je bilo važno da im se svidi ono što radimo. Počeli su nas cijeniti i pružili su nam brojne mogućnosti da i kasnije otvaramo njihove nastupe na različitim prigodama. Sve je jako dobro prošlo.
Što vam je bilo zahtjevnije, kompozirati vaš autorski uradak ili napraviti čelo-adaptaciju njihove glazbe u svom stilu?
Teško pitanje, ali bilo je zahtjevno složiti vlastite aranžmane – što napraviti s bubnjarskim dijelovima, kako ih uskladiti s čelom na zanimljiv način. To nam je bio izazov. Ali nakon što sam otkrio formulu kako složiti aranžmane, primjerice za “Battery” ili “Orion” u live okruženju, sada se čini dosta glatko i jednostavno napraviti nove aranžmane. Mislim da je stvaranje vlastite glazbe puno veći izazov jer je puno više aspekata kroz koje se mora proći i ono što moraš kreirati.
Moraš biti kreativan kada radiš na aranžmanima za određenu pjesmu i smatram da je izazov pronaći taj duh i pronaći rješenje za novu pjesmu, odnosno napisati nešto što nije prosječno i što je zapravo dosta uzbudljivo. Kada radiš na obradama ipak obavljaš lakši posao jer je toliko posla već obavljeno (smijeh), a ti moraš napraviti samo taj završni dio.
Maloprije si spomenuo da radite na novom izdanju, imate li još neke konkretne ideje?
Po pitanju toga još nismo ništa isplanirali jer će ova turneja trajati do iduće godine. Iako radimo na novom materijalu, još je nejasan njegov koncept. Uvijek postoji mogućnost da sljedeće izdanje bude također u potpunosti instrumentalno. Više opcija smo si posložili na stol, ali se još nismo odlučili jer nema puno materijala napisanog za njega.
A hoće li Franky Perez biti ponovno uključen na nadolazećim albumima i nastupima?
S Frankyem nam je super raditi, on je izvrstan vokal i odličan odabir za bend, ali još je rano za reći. Također ovisi i kako će sve ići s njegovom karijerom nakon ove pauze, s obzirom da trenutno nije s nama jer smo za ovu turneju instrumentalni. Želimo se prepustiti struji i vidjeti što će se dogoditi. Baza svega je čelo kao instrument i oko toga se moramo truditi i raditi.
I za kraj, vaš set u Zagrebu sastojat će se od pjesama od Metallice, možeš nam otkriti još nešto o nadolazećem nastupu i kakva sjećanja imate na Zagreb?
Nastup će biti puno drugačiji od prethodnih zbog samog koncepta. Bit će jako interesantno i nešto što mi se čini da ljudi zaista vole i cijene – četiri čela kako sviraju Metallicu na originalan način i uz originalnu ideju, ali s iskustvom koje smo stekli u ovih 20 godina. To je zaista kul. Naravno, i Mikko će nam se pridružiti na bubnjevima.
Ova večer će prikazati dvije strane Apocalyptice jer se zapravo radi o dva nastupa unutar jedne večeri. Uvjeren sam da ćemo se i mi i publika odlično provesti jer je uvijek super svirati u Zagrebu i imamo lijepa sjećanja na sve prijašnje posjete. Svidjeli su nam se ljudi i strašno se veselimo povratku.