Gustafi. Jedan od onih bendova za koje znaš da će koncertno napraviti raspašoj i neće razočarati. Ipak, smjestiti ih na malenu pozornicu Rockmarka bio je izazov za Akustiku, ali i za njih same.
Prilikom potvrde da će novu sezonu akusticiranja otvoriti upravo Gustafi, uslijedilo je pitanje – dolaze li u punom sastavu. Edi Maružin, frontmen skupine, kombinirao je različite formate benda i na kraju odlučio za onu najbolju – bend će rijetku priliku da nastupe u netipičnom akustičnom izdanju iskoristiti tako da će nastupiti svi trenutni članovi! I bi tako – uzduž Rockmarka, svih devet članova Gustafa ispunilo je prostor, a mjesta je bilo i za publiku. Njihova “Maneštra” i prepoznatljiva koncertna energija ispunili su zagrebačku glazbenu knjižaru, nikoga ne ostavivši ravnodušnim.
“Nikad manja pozornica za nas” riječi su kojima je Edi nakon nastupa prokomentirao njihovo akusticiranje. Priliku što ih imamo kod sebe iskoristili smo i za kratki razgovor, u kojem smo se dotakli nekoliko interesantnih tema – albuma, regionalne glazbene scene, pa čak i vina… Edi Maružin, bez dlake na jeziku.
Otvorili ste sezonu Akustike u Rockmarku – vjerujem da je to bila rijetka prilika i za vas, nastupiti u malenom prostoru, u nestandardnom obliku. Kakvi su dojmovi nakon akustične svirke?
Pa još sam pod dojmom pozornice, najmanje na svijetu (smijeh) .Posebno mi je drago da smo Akustiku otvorili mi, malo sam se pribojavao reakcije publike, s obzirom da je ovo mahom ipak malo različit materijal od dosadašnjeg (ako isključimo “Hiti se na mene” i “San Pierino”), no reakcija je pokazala da nismo puno falili. Mislim da bi ova “Maneštra” mogla saživiti s publikom.
Nakon niza odsviranih pozornica, uključujući i ovu u glazebnoj knjižari, postoji li neka pozornica na kojoj još niste svirali, a voljeli bi?
Uh… prvo, nikad ne razmišljam o tome, drugo – moje je geslo da ne razmišljam o kući u koju nisam pozvan, pa tako ni o pozornici, a treće, sasvim sigurno da ih ima bar stotinu na ovom svijetu gdje bih htio nastupiti, ali kao što rekoh, niti ih nabrajam u svojim snovima, niti razmišljam o njima. Da si me to pitala prije 35 godina još bih ti imao što odgovoriti, ali bogami takva su promišljanja sada daleko od mene.
Postoji li neka znatnija razlika od prethodnika?
Pa s jedne strane, to je ipak Gustafi album, ne mogu ja pobjeći od samoga sebe, dakle sigurno će se tu negdje osjetiti dašak prepoznatljivosti, u nekim pjesmama manje (“THC balun”), a negdje više (“San Pierino”). Normalno, prepoznatljivosti najviše pridonosi moj vokal, ali i instrumentarij, koji je osim nekih momenata (theremin, mandolina, posebno sampelovi i efekti), klasični gustafovski. S druge strane koristili smo se nekim do sada neupotrebljavanim formama, pravcima, pa čak i postupcima u fazi stvaranja, koji taj album čini drugačijim.
Ipak je najvažnija razlika u konceptu, tj. ovaj je album sve osim konceptualan. Načelno, to je gomila pobacanih pjesama različite provenijence, poput sličica u porodičnom albuma koje vežu samo isti ljudi, koje nemaju puno veze jedne s drugima, ni po glazbenom izričaju, a ni po tekstualnoj tematici.
Hoće li izlazak albuma biti popraćen i s većom koncertnom promocijom ili turnejom?
Vrlo delikatno pitanje, na koje nemam odgovor. U ovom trenutku nemam ništa dogovoreno. Koncertna je situacija jako loša. Nema mjesta za svirku… tj. ima, ali samo ako želiš svirati badava, a mi smo profići koji si to možemo dozvoliti jednokratno, ali mi i naše obitelji egzistiramo od svirki, tako da to ne može biti nekakva volonterska turneja po Hrvatskoj u kojoj ćemo nakon deset koncerata sretni izjaviti da je sve prošlo super i da smo samo po tisuću kuna svaki u gubitku – onda ćemo radije sjediti doma i obavljati kućanske poslove. Mogli bismo to možda mogli uraditi i uz pomoć sponzora, ali mi ni njih nemamo (smijeh)… Sponzori su izumrla bića, osim par tih velikih (pivovare, banke,…) koji se opet drže višlje i daleko od nas. Tako da sam u pogledu neke veće promotivne turneje vrlo skeptičan. No, budućnost će reći više. S tim da ćemo sigurno odraditi bar jedan malo veći promotivni koncert, ali o tome više uskoro.
S obzirom na dugogodišnje prisustvo na glazbenoj sceni, kako vam ona trenutno izgleda kod nas, ali i u čitavoj regiji?
Ah, bolje da me to nisi pitala. Suzdržavam se od komentara, ali… već kad pitaš – zbilja nije dobro. Kompletna scena nam je iznimno zagađena i prostituirana. I ono malo što vrijedi, negdje se duboko zagubilo u toj močvari. Internet koliko je pomogao, toliko odmogao. Svi mediji, u trci za profitom i prikupljanju lajkova, slušatelja, gledaoca… postali su, ne samo ogledalo stanja, već i oni koji to stanje promoviraju i stvaraju. Umjesto da budu prosvjetitelji, postaju generatori sranja. Neki od bendova i imena koji su nešto i valjali, pod pritiskom opstanka pridružili su se većini i utopili u toj močvari.
Ne kažem da danas nema dobre muzike, ali jednostavno si toliko bombardiran svim mogućim perverzijama, da ne možeš doći do pravih podataka. Danas je većini važnije da znaju da je Soraja ušla u Big Brother ili da se Barbara pojebala s Ervinom, nego da li su MORT snimili novi album. Dobra muzika je toliko getoizirana, da je teško do nje. Informacije su toliko konstantne, jake, da su se upile i u mozak onoga koji to ne želi (poput mene, vidiš da poznam imena). Toliko toga vrišti iz svakog kantuna, zove, mami, upreže i zahtjeva… Katastrofa.
Definitivno se ponekad želim vratiti u svijet prije ploča. Kad si nekog htio slušati, morao si na njegovu svirku, drugog načina nije bilo. Poželim da više ne snimamo ništa, da i nas ne možeš čuti ako ne dodješ na koncert. No, to je utopija, ako ja i ne želim snimati, na moj koncert će doći netko i to snimati i distribuirati dalje kojekakvim kanalima. No, utješno je da je dobre muzike bilo oduvijek i za uvijek će je biti.
Vezano za dugogodišnje iskustvo, postoji li neki iskušani recept ili savjet za sve mlađe glazbene generacije, koje tek započinju svoju priču?
Pa, samo je jedan recept, ukoliko ne želiš biti kurva i prostituirati se dok možda ne nađeš nekog bogatog udavača – Budi svoj, vjeruj u sebe i svoj rad, budi lud u svojoj vjeri i uporan.
Za sam kraj našeg razgovora, nekoliko brzopoteznih pitanja – s obzirom na iznimno ‘mekani’ ć u istarskom dijalektu, u kojem dijelu Istre se ć izgovara najmekše?
Moj ć i nije toliko mekan, najmekši imaju Potpićanci i Pićanci. E da ćuješ njihov ć! Njima i Č zvući kao ć.
Uz koju se vašu pjesmu najčešće razbijaju čaše?
Uz naše se pjesme ne razbijaju čaše. Čak ni uz “Brkicu”. Naša publika, koliko god ludovala, čašu može razbiti samo slučajno. Naša interpretacija je ta koja koliko god da vodi u ekstazu, spriječava vrijanje krvi u pravcu vandalizma. Mi sami nismo takvi.
Poznati ste ljubitelj malvazije, a jedna od pjesama na novom EP-u je i “THC Balun (Cumbia Istriana)” Jeste probali kombinirati minerale malvazije i THC-a?
Nije legalizirano. Kad bude legalizirano, imam prijatelje vinare s kojima možemo pokušati učiniti nešto.
I za kraj – koji je tajni sastojak svake fine maneštre te koje vino se uz nju preporučuje?
Prvo, uz maneštru ne ide ništa, pa ni vino. Eventualno još jedan pjat maneštre. Drugo, koja bi to tajna bila kad bih je otkrio (smijeh).
Pitanja pitali: Zoran Tučkar & Željka Rudar.
