Dubioza kolektiv, jedan od popularnijih i poprilično aktivnih (što regionalno što inozemno) bendova s Balkana ovih je dana izbacila novi album “Apsurdistan“.
Po momcima iz Dubioze “Apsurdistan” je generički naziv za distopijsku državu u kojoj sve graniči s apsurdom. Teritorij Apsurdistana jako je fleksibilan i granice se šire ili sužavaju proporcionalno prisutnoj količini gluposti.
Album se stilski nastavlja na njihove prethodne radove, a njemu se nalazi deset pjesama. Prvi singl s albuma je bio “Kažu”, a u intervjuu su nam Brano, Vedran i Armin kazali što se sve nalazi na ”Apsurdistanu”.
Između vašeg zadnjeg albuma “5 do 12” i ovog novog “Apsurdistan” dogodio se album za inozemno tržište “Wild Wild East”…
Brano: Album je doživio izdanje prvo u Americi pa je onda u Europi doživio reizdanje. U Europi je kao izdanje najbolje prošao u Francuskoj. Krajem prošle godine izašao je i za Južnu Ameriku tako da je na kraju otišao mnogo dalje nego što se nismo nadali. Najvažnije je da smo svirali brdo koncerata promovirajući ovu ploču i isto ćemo raditi i ove godine tijekom cijele ljetne festivalske sezone u kojoj ćemo svirati najviše izvan bivše Jugoslavije.
Spot je drugačiji i napravljen je u animiranoj verziji. Tko je glavni za animaciju i crtanje?
Vedran: To je naš treći animirani spot, a takve spotove najviše volimo jer nas mrzi glumiti u spotovima. Sam proces stvaranja animiranog spot uvijek je jako uzbudljiv jer autori osmisle i ‘iz glave’ nacrtaju potpuno novu viziju pjesme. Na spotu su radila dva čovjeka iz Sarajeva, animator Toni Huml i crtač Filip Andronik. Obojica su freelanceri i bilo je sjajno s njima surađivati. Njima se ‘na prvu’ svidjela pjesma i zajednički smo došli do scenarija. Sam tekst pjesme sastavljen je od puno malih situacija koje je bilo zanimljivo pokušati prevesti u formu animirane priče. Na kraju je sve ispalo jako dobro.
Brano: Bar tako kažu (smijeh).
Vaša glazba u istom je okviru još od albuma “Firme Ilegal“. Je li bilo novih ideja ili glazbenih stilova koje biste ubacili u glazbu? Recimo na singlu “Kažu” dogodio se i jedan blues moment s usnom harmonikom...
Brano: Mi se usuđujemo reći da je taj nedostatak neke čvrste stilske odrednice postao neka vrsta našeg prepoznatljivog stila. Na što god naletimo to i ubacimo, i tako je naprimjer i ta usna harmonika upala u priču. Ponekada ubacimo neki neočekivani muzički akcent da bismo skrenuli pažnju na neki dio koji slijedi nakon toga.
Armin: ”Apsurdistan” zvuči nešto drugačije od prošlih albuma. Album “Firma Ilegal” je bijesan i jako direktan. “5 do 12″ je također sličan tome. Jedan naš prijatelj dobro je definirao ”Apsurdistan” i rekao da smo ovaj put pokušali napraviti histeričnu muziku za dan prije kraja svijeta. Sve je izgubilo smisao i ostalo ti je da se histerično cerekaš, radiš sve o čemu si maštao i moraš požuriti jer imaš samo 24 sata za to. Na takvu muziku podmetnuli smo tekstove koji su neka vrsta kukavičinog jajeta jer se ljudi zakače na plesnu i veselu muziku, a onda, na drugu loptu, primijete tekstove.
I na ovom albumu nalaze se socijalno angažirani tekstovi i jasno izražavate svoje mišljenje o politici i svemu što nas okružuje. Doduše, nekoliko pjesama odlikuje direktan napad na Europsku unije i nekako ste protiv nje. Zbog čega vam je ona ‘trn u oku’?
Brano: Nismo toliko protiv EU koliko smo protiv potpuno idealizirane slike o njoj koju nam neprestano serviraju. Radi se o bajkovitoj slici o nekakvoj obećanoj zemlji koja je rješenje za sve naše goruće probleme i koja će nas primiti pod svoje zaštitničke skute i ispraviti sve nepravde. Naši političari posluže se EU ‘polugom’ svaki put kada im ponestane ideja za rješavanje neke situacije. U tom momentu uvijek kažu kako će se sve to valjda samo od sebe riješiti ulaskom u Uniju. Mi smo za to da se na realnim osnovama sagledaju dobre i loše strane ulaska u EU, a ne da kolektivno vjerujemo u ‘šarene laži’.
Uspijevate li promijeniti gledište ljudi kroz svoje tekstove i pjesme? Neki izvođači išli su direktno u glavu po pitanju toga, primjerice General Woo u pjesmi “Zašto sada šutite”.
Vedran: Trebalo bi ti neko opsežno istraživanje javnog mnijenja da bi statistički precizno mogao utvrditi koliko je nešto utjecalo na mišljenje ljudi. Mi se trudimo neke priče za koje smatramo da su bitne izvući iz suhoparne i dosadne forme vijesti iz večernjeg ”Dnevnika” i predstaviti to na drugačiji i zanimljiviji način u nadi da ćemo uspjeti zainteresirati nekog da počne razmišljati o tome. Ne pokušavamo reći bilo kome što bi trebao misliti i što bi trebao raditi – naš cilj je samo potaknuti ljude da razmišljaju svojom glavom.
Na albumu se nalazi i pjesma “Brijuni” u kojoj ste spomenuli Josipovića, Nikolića i Komšića. Zapravo se to spominjanje predsjednika triju država može primijetiti u traileru za glasovanje za MTV Awards. Je li iz tog trailera proizašla ideja za pjesmu?
Brano: To je bila direktna inspiracija jer su komični ti susreti, bilateralni, trilateralni ili tko zna kakvi, u kojima ekipa uz bogatu trpezu i skupa pića rješava naše goruće probleme. To je najčešće budalaština i gubljenje i para i vremena i stvarno je zaslužilo da bude opjevano. Pokušali smo to opjevati u desetercu uz gusle, al’ nije išlo pa smo našli drugi način (smijeh).
Pjesma ”KP dom” nastala je u suradnji s Borisom Dežulovićem i Predragom Lucićem…
Brano: Njih dvojica su nakon silnog pisanja knjiga i stotina kolumni i tekstova u antifašističkom tonu proglašeni ustašama jer su neki ljudi lišeni inteligencije i smisla za humor pogrešno shvatili zajebanciju. Moraš biti prilično retardiran za takvu mentalnu akrobaciju. Evo ovim putem se ispričavamo svekolikoj javnosti jer nismo znali da su Lucić i Dežulović ustaše i nikad ih ne bismo zvali da budu gosti na albumu da i nas nisu uspjeli izraditi (smijeh).
Kako je došlo do suradnje s njima dvojicom?
Vedran: Uz njih dvojicu smo odrastali čitajući Feral Tribune i njihove zajebancije. Od njih smo naučili da treba imati hrabrosti da propituješ neke stvari u pravom momentu. U zajebanom trenutku devedesetih, kada je bila drugačija atmosfera, njih dvojica i ostatak Ferala imali su hrabrosti postavljati jako neugodna pitanja i pisati o nekim stvarima koje nisu smjele biti vijesti dana u večernjem ”Dnevniku” na državnoj televiziji. Mi smo već duže vrijeme imali ideju da ih zovemo da uradimo nešto zajedno, i tek sada su se stvari posložile na pravi način. Čim smo počeli raditi na pjesmi, znali smo da je to nešto gdje se oni mogu savršeno uklopiti.
Brano: A i podmitili smo ih s pet tisuća eura da se pojave. To je bilo presudno (smijeh).
Na albumu se nalaze dvije stvari koje su svojevrsni hommage ex-Yu bendovima koji su zadužili glazbu, neki više, a neki manje. Jedna pjesma nosi naslov “Krivo je more”, dok se na albumu nalazi obrada pjesme Kud Idijota “Ja sjećam se” koja je posvećena Tusti. Na toj pjesmi ste vi, Atheist Rap i Hladno pivo. Kako je došlo do suradnje?
Brano: I oni su isto platili. Njih smo štedjeli jer su kolege, al’ su platili. S umjetničke strane možemo pričati koliko hoćeš, al’ ona financijska je važnija (smijeh).
Sve odrađujete preko te financijske strane?
Brano: Prvo faktura pa razgovor. I ovo piće ćeš ti platiti (smijeh).
Armin: Mi smo zajedno s drugarima iz Atheist Rapa planirali svirati benefit koncert u Puli da se prikupi lova za Tustino liječenje. Ubrzo nakon što je koncert zakazan Tusta je, nažalost, preminuo. Razmišljali smo da otkažemo koncert, ali su njegova obitelj i prijatelji inzistirali na tome da se to održi jer bi on volio da se to dogodi. Dogovorili smo se s Atheistima da i jedan i drugi bend obradi po jednu pjesmu KUD Idijota. Nama se “Ja sjećam se” činila adekvatna za tu priliku i već na prvoj probi sastavili smo ovaj aranžman. Izveli smo je na koncertu i na bini su nam se pridružili Atheisti, a nakon toga smo u prosincu na Koncertu godine u Novom Sadu to ponovili uz sudjelovanje Mileta iz Hladnog piva. Sve to zvučalo je dovoljno dobro da se nađe na ploči.
Vedran: A za drugi hommage ne treba trošiti previše riječi jer je to pjesma uz koju je svaki stanovnik bivše Jugoslavije bar jednom bario curu na plaži. Mi smo je samo stavili u kontekst današnjeg vremena i prilagodili je trenutačnim, manje romantičnim, okolnostima.
Na albumu se nalazi deset pjesama. Je li bilo još pjesama koje su prilikom stvaranja albuma otpale?
Armin: Nisu otpale, nego smo ih ostavili za idući album na engleskom jeziku koji planiramo što prije snimiti.
Brano: Dogodi nam se to često jer imamo to ‘duplo’ djelovanje i radimo na dva odvojena tržišta. Pjesma ponekada sama odabere jezik i smjer u kojem će ići. Tijekom rada na “Apsurdistanu” dogodilo se nekoliko super ideja koje su zvučale interesantno na engleskom jeziku tako da već imamo početnu točku za razmišljanje o novom albumu. Koncept “Apsurdistana” zatvorio se s deset stvari i nije imalo smisla gurati nešto ‘na silu’ samo da bi album trajao tri minute duže. Mislim da nitko neće pustiti CD i upaliti štopericu da bi rekao da album traje samo trideset i sedam minuta.
S obzirom da planirate idući album na engleskom, može li se reći da su vaše pretenzije više orijentacija na strano tržište i dobivanje publike vani jer ste regionalno tržište već pokorili?
Vedran: Teško da možemo pričati o nekakvom ‘pokoravanju’ tržišta u regiji. Ostalo je još jako puno za uraditi. Mi od početka radimo paralelno i u regiji i izvan nje. Mislim da smo na vrijeme shvatili da je te dvije priče nemoguće promatrati u paketu, već da treba odvojiti vrijeme i energiju za svaku od njih. Najlakše se uljuljkati u status koji si dobio pa to koristiti kao izgovor za nerad. Postavili smo visoke ciljeve, a da bismo ih ostvarili moramo raditi punom parom, što u praksi izgleda tako da skoro svake godine imamo novi album i da u zadnjih pet-šest koncertnih sezona sviramo stotinjak koncerata godišnje. I što više radimo to se više mogućnosti otvara i na domaćem terenu i na stranom tržištu.
Kod nas je trenutno aktualna tema o PDV-u na koncertne ulaznice koji je 25 posto i kako je krenulo ne zna se hoće li se ona mijenjati i spustiti na traženih pet posto. Može li vam se stvoriti problem oko održavanja koncerata kod nas?
Brano: Naravno da će nam to stvoriti probleme, ali ne samo zbog sviranja ili nesviranja koncerata. Zbog takve politike ljudi na vlasti da sve svoje financijske rupe krpaju podizanjem postojećih i izmišljanjem novih poreza i nameta svi će biti sve siromašniji i siromašniji. To je veći problem od toga hoćemo li svirati tri, pet ili šest koncerata u Hrvatskoj. Država se definitivno neće obogatiti od tih nekoliko posto većeg poreza od rock festivala i koncerata, ali će sigurno jako otežati rad. Postavlja se pitanje što je stvarni interes iza ovog poteza.
Album “5 do 12” ponuđen je na besplatan download, a sada ste istu stvar napravili s “Apsurdistanom“. Imate li podatak koliko je ljudi dosad skinulo album?
Armin: Nakon nekoliko dana od izlaska albuma nekih četrdeset tisuća ljudi je downloadalo album.
Brano: Ako usporedimo s prošlim albumom, to je puno više nego prije četiri godine kada smo na isti način stavili album “5 do 12” na besplatan download.
Vedran: Prošli album je u totalu skinulo oko dvjesto tisuća ljudi i nakon toga smo prestali brojati. To je podatak samo s naše stranice, a podatke o torrentima i ostalim kanalima nemamo. Sada pokušavamo istu stvar i s ovim albumom, da vidimo dokle će brojke dobaciti i kako će ga ljudi prihvatiti. Bitno je da znamo odakle su ljudi koji skidaju album…
Brano: Koje su nacionalnosti i vjere.
Vedran: Kojeg su materijalnog stanja (smijeh).
Brano: Jako nam je bitno dobiti feedback od ljudi koji poslušaju album – bio on pozitivan ili ne. To s konvencionalnom distribucijom ne možeš napraviti tako lako. Mi smo već u ponedjeljak nakon samo nekoliko sati od objavljivanja albuma već imali gomilu komentara na društvenim mrežama, a to je jako korisna stvar.
Brano: Sa standardnom distribucijom dobiješ broj prodanih CD-a nakon nekoliko mjeseci i nema dalje od toga.
Album je na besplatnom downloadu, prodaju se CD-i, a i znamo da situacija u diskografiji nije bajna. Fokusirate li se onda isključivo na zaradu od koncerata?
Armin: Prodaja CD-a ide iznenađujuće dobro. Besplatan download nije smanjio broj prodanih CD-a ni s prošlim albumom. Danas kada postoji bezbroj legalnih ili manje legalnih kanala da dođeš do nove muzike – kupovina CD-a postala je više znak podrške bendu nego stvarna potreba.
Vedran: Ako isključimo iz priče jako mali broj preostalih audiofila kojima je još bitna kvaliteta zvuka.
Koji su sljedeći koncerti gdje ćete promovirati novi album “Apsurdistan“?
Vedran: Od svirki u Hrvatskoj za sada je potvrđen nastup na Terraneo Festivalu.
Brano: Osim Terranea svirat ćemo još nekoliko većih festivala u regiji. Dobili smo poziv na neke od najvećih europskih festivala pa ćemo čitavo ljeto provesti u Europi. Od rujna planiramo solo koncerte u regiji. Skontali smo da je dobro ostaviti ljudima neko vrijeme da skinu album, poslušaju ga, pa kada sve ‘sjedne’ na svoje mjesto krenut ćemo s koncertnom promocijom albuma.
Mislite li da će se ponoviti 2010. u Zagrebu i dva rasprodana Aquariusa u kratkom roku?
Brano: Kol’ko će biti to ne znamo, ali u ovih prvih nekoliko dana su jako dobro reakcije. Statistike o downloadu albuma najbolje će pokazati tko je i odakle skinuo album, koje je vjere i nacionalnosti, i kakvog imovinskog stanja. Tako ćemo najbolje vidjeti reakciju (smijeh).
