Splitska heavy metal skupina Vega prvi se put u javnosti pojavljuje 10.1.1997. godine, i u to su vrijeme ‘kičma’ benda bili pjevač Dražen i gitarist Anton. Iako u nesuglasju oko pravca kojim bi se bend trebao nastaviti kretati, obzirom da su Dražen i Anton bili skloniji metalu, a ostatak rocku, prva je postava ostala ipak na okupu pola godine i odradila nekoliko koncerata, među kojima i onaj najznačajniji, s legendarnim Majkama.
Ipak, razlaz je bio neminovan pa su u Vegi ostali samo Dražen i Anton. Njima su se ubrzo pridružili Borko, Vula i Đole, a ta postava prvi koncert bilježi 31.1.1998. u splitskom FM Club. Niti nova formacija nije bila stabilna pa su se tako u kratkom razdoblju izredala tri bubnjara (Toni, Fure, Cid), a pokušalo se materijalu dodati i malo sympho karaktera te je angažiran klavijaturist Leo. No, on zbog obveza nije mogao ostati u bendu.
Tada zbog privatnih obveza odlazi i Anton, a novi gitarist postao je Koca. Bend u tom razdoblju, a radilo se o prvoj polovici 1998. godine, snima najprije tri pjesme, a nešto kasnije još osam, od kojih je za “Ponosni i slobodni” snimljen videospot, i on se zavrtio i na nacionalnoj televiziji, dok je na lokalnoj ATV stigao na 1. mjesto Top ljestvice.
Nova stvar “Znakovi” snimljena je tek 2001. godine, obzirom da su u međuvremenu neki članovi bili na odsluženju vojnog roka, a 2002. je snimljen novi demo, na kojem je bilo osam pjesama. Vega u lipnju 2003. godine potpisuje ugovor s “Full Metal Jacket” i 15. srpnja započinje u Samoboru polugodišnje snimanje debitantskog albuma. Usprkos obvezama oko snimanja albuma, Vega ne zapostavlja publiku, a jedan od značajnijih koncerata bio je onaj na festivalu Metalmania, održanom u studenom u Zagrebu. 
Album je izašao 14.4.2004. pod nazivom “Iz sjene dubina” i na njemu su se, uz pjesme s dema, našle i dvije nove – “Kad zborovi jecaju” i “Prividan život”, za koju je snimljen i spot. Izlazak albuma označio je ujedno i početak turneje “…iz sjene” na kojoj je Vega nastupila u dvadesetak hrvatskih gradova.
Nakon toga dolazi do novog razlaza pa Dražen ostaje sam. On zadržava ime benda i kreće u potragu za novim članovima. U toj fazi bilo je nekoliko opcija i Dražen pronalazi ljude s kojima uvježbava nove materijale te snima promo singl “Heavy Metal religija”. No, pokazat će se ubrzo da to nije bila postava koja je mogla funkcionirati pa se potraga za stabilnom ekipom nastavila.
Nakon održanih audicija Vega se konačno konsolidirala i započela s komponiranjem i uvježbavanjem materijala za novi album. Paralelno s pisanjem materijala za novi album održano je i nekoliko svirki, a snimanje je započelo u lipnju 2006. Rezultat tog snimanja zove se “S trnom u srcu“, drugi album Vege, i o njemu, kao i o nekim drugim stvarima, najbolje zna najprozvanija osoba u ovim rečenicama – pjevač Dražen Markotić.
Dražene, Vega je u proteklih nekoliko godina, točnije između albuma “Iz sjene dubina” i “S trnom u srcu”, doživjela velike kadrovske promjene. Možeš li reći nešto o njima i ujedno predstaviti sadašnje članove.
Promjene ?! U zadnjih je par godina to vjerojatno najčešće pitanje koje dobivam i na njega sam odgovorio puno puta pa se nadam da ću ovdje jednom zauvijek zaključiti to poglavlje. Stara se postava raspala zbog kreativnih razlika. Jednostavno, više nismo imali istu viziju u pogledu toga što je najbolje za bend i nakon Metal Melting Summita 2004 osjetili smo da smo došli do slijepe ulice te odlučili kako bi bilo najbolje da svatko krene svojim putem. Od tada je bilo probnih perioda u pogledu stalnosti nekih novih članova, ali Vega je kao lanac u kojemu nema mjesta slabim karikama.
U postavi koja je iznijela najveći teret novog albuma su, osim moje malenkosti, Hrvoje “Oktopod” Grubišić – bas gitara, Angelo “Jeff” Borovac i Luka Banović – gitare te Nikola Džaja – bubanj.
Tri je godine trajala pauza između vaša dva albuma. Osim promjena u postavi, da li se još nešto zanimljivo dešavalo što bi trebalo spomenuti?
Da, tri godine, skoro do u dan. Naravno da je bilo zanimljivosti, čak možda i previše da se sve spomenu, ali najveći dio promjena vezan je za različite glazbene stilove i načine izričaja koje su novi članovi donijeli sa sobom pa je tako i sam album puno slobodniji i nepokolebljiviji. Žestok do boli!
Pretpostavljam da ste s pisanjem pjesama za novi album počeli tek kada se konsolidirala postava. Je li to točno, i reci mi, kad je započelo i koliko je trajalo pisanje pjesama za novi album?
Premda je ‘instrumentalni’ dio benda relativno novijeg datuma, neke pjesme datiraju još iz doba od prije prvog albuma, a neke i od mog soloprojekta “Suton”, također starih nekoliko godina. Ali, sve su se pjesme konstantno mijenjale i svoj su završni oblik dobile tek neposredno prije samog snimanja.
Po mojoj prosudbi, “S trnom u srcu” je puno čvršći album od debija? Kada bi ti pisao njegovu recenziju, što bi posebno istaknuo kao njegovu kvalitetu, kao pozitivni pomak?
Pa, glavna stvar koju bih istaknuo je činjenica da je stvaran s puno manje obzira prema klasičnim granicama raznih metal žanrova i baš zbog toga je ne samo čvršći od debija nego i sveukupno iskreniji. I prema stilu samog benda i prema onome što metal za nas predstavlja.
Moram također primijetiti da si poprilično radio na vokalnim izvedbama i u tom je segmentu također evidentan napredak u odnosu na ranije radove. Što misliš o tome?
U pravu si što se tiče mene i promjene načina pjevanja. Nisam baš bio zadovoljan vokalima na prvom albumu pa sam u vrijeme stvaranja materijala pjesme pisao s namjerom da ih slobodnije i ‘bijesnije’ pjevam, ali i više unutar kontura ‘discipliniranog’ vokalizma.
Snimili ste videospot za pjesmu “Sanjam da živim”. Zašto je baš ona izabrana? Je li vam najdraža ili ste procijenili da bi se upravo ona mogla najviše dopasti publici?
Nju smo izabrali za videospot iz više razloga. Nastala još 1997. godine, tako da nosi jaku simboliku novog početka sa starom pjesmom. Vjerujemo da će se uz tekstualnu tematiku jako puno ljudi moći povezati s njom, a glazbeno smatramo da ni najžešći fanovi neće biti razočarani. Iz tih smo razloga procijenili da je upravo ona savršen izbor za prvi singl.
Nakon što ste prvi album snimali u Samoboru, sada ste ipak odlučili ostati u Splitu?
“Iz sjene dubina” se snimao u Samoboru i sve je bilo odlično, ali ovo je jednostavno bila takva situacija da smo htjeli imati punu kontrolu nad snimanjem albuma, obzirom da smo jako puno eksperimentirali sa zvukom i aranžmanima. Jednostavno, potrošili smo cijelo ljeto, snimajući i do ranih jutarnjih sati i moram reći da se isplatilo.
Album “S trnom u srcu” izašao je sredinom travnja za izdavačku kuću Spalaton. Kako je došlo do suradnje između Vege i tog izdavača?
Spalaton smo izabrali kao idealnog izdavača zbog slobode izdavanja i distribucije, kao što smo i studio birali po kriteriju dozvoljene slobode prilikom snimanja. U dogovoru sa Spalatonom dobili smo punu kontrolu distribucije kako novog tako i starog albuma, što nam u cijelosti odgovara, jer smo imali viziju da album vlastitim kanalima približimo svima koji su zainteresirani za njega. Tako ga najbolje možemo ponuditi i po sniženim cijenama, doduše samo u prvoj tiraži, ali zato su tu još neke pogodnosti.
Album se distribuira i prodaje na vrlo zanimljiv način, a usto i s vrlo prihvatljivom cijenom. Reci nam nešto o tome i također, tko je došao na takvu ideju?
Da, kao što smo rekli, to je sve u dogovoru s izdavačem, a i radimo tako jer smatramo da pravi fanovi, koji nas godinama podržavaju, kao i oni koji će to tek postati, zaslužuju mogućnost da nas podržavaju kupnjom CD-a bez da za njega moraju izdvojiti 120 kuna, a isto toliko i za majicu.
Istina, CD se neće moći nabaviti na velikom broju prodajnih mjesta, ali, osim popusta pri kupnji, omogućili smo i prodaju putem pošte. Više o tome, kao i mjestima gdje se album mogu kupiti, zainteresirani mogu pogledati na našoj web-stranici, preko koje je također moguća nabavka.
Paralelno s novim, ponuđena je i nabavka reizdanja debija “Iz sjene dubina”. Koliko sam upoznat, na taj ste način odlučili obilježiti desetljeće postojanja. Ima li takav potez i neki drugi logički zaključak?
Uglavnom je razlog obilježavanje desetogodišnjice rada, a tim povodom smo željeli i mlađim obožavateljima, naravno, koji to žele, dati šansu da se upoznaju s ukupnim stvaralačkim opusom benda. Jer, nije mala stvar za fana imati sve originale, a mi im pokušavamo omogućiti da što povoljnije dođu do njih.
Kako danas, tri godine nakon njegova snimanja, gledaš na album “Iz sjene dubina”? Je li opravdao tvoja očekivanja, i, kada bi mogao, što bi na njemu promijenio?
Davno sam prestao preispitivati taj album, jer koliko god da sam ponosan na njega toliko je on i reprezentacija jednog razdoblja u stvaralaštvu. On je najviše zaslužan za stvaranje baze fanova koju sada imamo i kao takav je nezamjenjiv. Jedino čemu se možemo nadati kao bend je da je on bio samo prvi korak u našem heavy metal stvaralaštvu, a da će drugi biti barem jednako tako prihvaćen.
Kako je prihvaćen od publike?
Bio je odlično prihvaćen, kako zbog kvalitete, tako i iskrenosti i slobode, što je ovaj bend uvijek isticao u svom radu.
Očekuješ li da će ga novi nadmašiti?
Odgovorit ću najiskrenije što mogu. Apsolutno, a u mnogo toga već i je!
Poznato mi je da ste u promociji prvog albuma bili izuzetno aktivni. Nastupali ste naime u mnogim hrvatskim gradovima. Podsjeti nas malo gdje ste sve svirali i navedi neke stvari koje su ti se više usjekle u sjećanje. Možda neki poseban događaj na turneji ili možda grad ili mjesto u kojem vas je publika posebno prihvatila.
Eeeee, da. Sviralo se svugdje – u Splitu, Zagrebu, Ivanovcu, Rijeci… Ali mislim da bi odgovoriti u potpunosti na ovo pitanje bilo malo nepošteno, jer je Vega uvijek bio bend koji je na svim koncertima davao 110% i svaka svirka je odisala atmosferom kakva je kružila u bendu u to vrijeme.
Jedna od najzanimljivijih stvari kod Vege je ta da su vam tekstovi na hrvatskom. Za razliku od vas, velika većina hrvatskih metal bendova snima s tekstovima na engleskom, što je logično, pogotovo s obzirom na činjenicu da je svakome želja probiti se van granica naše zemlje. Kako to da si odlučio pisati i pjevati na hrvatskom?
Na ovo ću ti pitanje odgovoriti najprije kontrapitanjem -Zašto ne? Engleski je jako popularan među bendovima svih nacionalnosti, ali ja smatram da treba imati hrabrosti i pisati na hrvatskom, osobito o nekim temama o kojima je riječ na novom albumu. A da i ne govorimo da se nema smisla utapati u moru mediokriteta na engleskom jeziku koji su takvi samo zato jer je takva moda. To osobito nema smisla uz jezik kakav je hrvatski, jezik s posebnom melodičnošću i morem arhaizama i izraza koji ne postoje u nijednom drugom.
Naši bendovi bi trebali biti sretni što im se pruža mogućnost stvaranja pjesama na jednom takvom jeziku.
Kako sam siguran da ne živite od muzike, čime se profesionalno bavite da biste mogli financirati vašu muziku?
Osim mene koji sam ‘doktorirao’ u školi života i imam ‘magisterij’ iz heavy metala, ostatak benda je na fakultetima, što je jedan od pozitivnijih pomaka koji je bend mogao doživjeti. Jer, oni su dovoljno stari da budu vrsni glazbenici, ali zato dovoljno mladi da budu otvoreni prema svim vrstama muzike, ne samo prema metalu.
Spadaš ipak u kategoriju mlađih muzičara pa sigurno imaš svoje heroje. Reci nam nešto o njima.
Na ovo pitanje ne bih mogao dati odgovor kakav ono zahtijeva, jer se, kako moji pa tako i idoli ostalih članova, ne nalaze samo u sferi muzike. A i kada se ozbiljno bavite muzikom, mladenačko idolopoklonstvo nerijetko nestaje i postaje jedan jak respekt. Ljude prema kojima tako nešto osjećam nema smisla nabrajati.
Pet najboljih heavy metal albuma svih vremena.
Iron Maiden – “Powerslave”, Metallica – “Ride The Lightning”, Slayer – “Reign In Blood”, Death – “Individual Thought Patterns”, Sentenced – “The Cold White Light”.
Najveći heavy metal bend.
Iron Maiden. Oduvijek su bili najveći i uvijek će to biti. Oni su jedini bend koji su u gotovo 30 godina, u bilo kojem trenutku mogli i još mogu održati koncert na kojem će dva sata svirati samo hitove, i s velikom se sigurnošću može tvrditi da će ih doći vidjeti desetke tisuća ljudi.
Njihov je utjecaj nemoguće ne vidjeti u svim žanrovima heavy metala i u više manje svim bendovima. Od Sentenceda i Nevermorea do Children of Bodoma i Immortala. A svi oni koji ih ne vole, samo se prave pametni i preseravaju.
I za kraj, je li Vega još uvijek ‘ponosna i slobodna’?
Definitivno da. Sada još i više nego ikad prije. ‘Moje ime nudi slobodu i smisao’ (Ugriz prkosa).
Eto, to bi bilo to. Jedino ako ti želiš još nešto dodati za kraj?
Učinit ćemo sve da naš novi album dođe do svakog fana metala u Hrvatskoj i da sviramo što je više moguće i trudit ćemo se da svaki naš koncert bude udarac u korist hrvatskog heavy metala.
foto: vega-metal.com
