Dosh Lee je nedavno izdao prvijenac “Velika nepravda na malom ekranu” koji je mahom pokupio odlične kritike zbog svoje jednostavnosti i originalnosti, ali prije svega zabavnosti. Sad je na red došlo i da se publika upozna s albumom, a za to će najbolje poslužiti skorašnja Velika rock eksplozija pa je bila odlična prilika da popričamo s Tomislavom Kraljem o svemu tome…
Što se trenutno radi?
Trenutno se pripremamo za promociju spota i Veliku rock eksploziju, a paralelno radimo na novim pjesmama.
Na albumu koji je nedavno izašao nalaze se četiri već od ranije poznate pjesme s EP-a “Čudo”. Što se događalo prije, a što poslije tog mini-izdanja?
Prije “Čuda” smo uglavnom svirali u manjim zagrebačkim klubovima i bližoj okolici. Singl nam je otvorio mogućnost da se bolje prezentiramo putem radio-stanica, a to nam je omogućilo svirke u klubovima poput KSET-a i Boogalooa te širom Hrvatske.
Otkud ideja o letećim svinjama na naslovnici?
Naslovnicu je radila Branka Moskaljov, tako da sve zasluge pripadaju njoj. Ponudila je tri rješenja za omot od kojih su leteće svinje izgledale najotkačenije i definitivno su najviše odgovarale imenu promo singla “Čudo”.
Koliko vam je pomogla prošlogodišnja Velika rock eksplozija?
Definitivno puno. Velika rock eksplozija nam je otvorila medijski prostor. Recenzije našeg nastupa su bile izuzetno pozitivne čime smo privukli pažnju izdavačkih kuća i raznih klubova u kojima smo kasnije i nastupali.
Ove godine ste se prijavili i pobijedili na HGF-u. Koliko vam znači ta titula?
Titula puno znači zato što je osvojena u konkurenciji više od 200 bendova iz cijele Hrvatske. Bili smo na sve tri finalne večeri i vidjeli veliki broj odličnih bendova: Ministarstvo napada, Luft, Prophaganda, Apples Of Trees, El Camino, Vis peri-deri… Da ne nabrajam dalje jer ću nekoga zaboraviti. Velika je čast pobijediti u takvoj konkurenciji.
Osim toga, pobjeda na HGF-u nam je omogućila nastup na Rock Otočcu gdje smo također pobijedili u konkurenciji demo bendova, nastup na Rokaj festu gdje smo svirali na istoj pozornici s The Toy Dollsima, Primal Screamom i Let3 i nastup na ovogodišnjoj Velikoj rock eksploziji.
Otkud uopće ideja da se prijavite, budući da ste već bili blizu završavanja albuma?
HGF je kultni festival, najdugovječniji hrvatski demo festival, svirali smo na HGF-u i 2005. tako da smo znali da je organizacija odlična, a zabava zajamčena. Eto. Pogodili smo!
Ovih je dana izašao vaš prvijenac “Velika nepravda na malom ekranu“. Koliko ste zapravo dugo radili na njemu?
Pjesme su rađene od samog početka benda, od danas već davne 2004. godine. Sam rad na albumu nije dugo trajao, trebalo je samo odabrati 15 pjesama, snimiti ih i ostalo dati u sigurne ruke Marka Kalčića, našeg producenta i Tomislava Hleba koji je radio mastering.
Postoji li koja smiješna anegdota iz studija koju biste podijelili s našim čitateljima?
Da. Kada su cure iz obližnjeg studenskog doma čule da najzgodniji bend u Hrvata snima album u njihovom kvartu, pomahnitale su i gole molile da ih pustimo u studio. Haha, kada bi barem to bila istina… Bilo je opušteno, ali i uglavnom dosadno. Koliko čujem od ekipe iz drugih bendova, a s čime se i ja slažem, snimanje albuma je dosadnije od gledanja trave kako raste.
Prve reakcije kritike su i više nego dobre… Čudi li vas to?
Znali smo da smo napravili dobar album, ali nismo očekivali baš toliko dobre kritike. Recenzije se kreću između dobrih i odličnih. Što drugo reći nego da nam je drago.
Osnovni dio vaše muzike podosta me podsjeća na rane RHCP… Što je osim njih glavna inspiracija za bend?
Često nas uspoređuju s ranim Peppersima, RATM-om, Primusima i Disciplinom kičme, a sve su to fenomenalni bendovi. Ogroman je kompliment uopće biti stavljen u istu rečenicu s njima.
Tekstovi su zabavni i često imaju značajniju pouku… Je li teško napisati takve stihove koji imaju dvostruki smisao?
Trudimo se da nam tekstovi budu neozbiljno-ozbiljni, mješavina komedije i tragedije. Ponekad nam to i uspije, a ponekad tekstovi odu ili u ozbiljniji smjer ili u potpunu zajebanciju. Mislim da to daje dodatnu draž muzici jer čak niti mi sami nismo sigurni u koji će smjer otići sljedeći tekstovi.
Kako je došlo do suradnje s Remi?
Napravili smo pjesmu “Albert” koja govori o spoju na slijepo koji odlično prolazi, cura pozove dečka na ‘kavicu’ do svog stana, dečko je presretan, ali se u njegovu sreću uplete izvjesni Albert. Pošto je pjesma rađena za dva vokala, muški i ženski, trebao nam je odličan ženski vokal i odmah smo se sjetili Remi iz Elementala.
Poslali smo joj CD i čekali odgovor. Kad je Remi rekla da je pjesma ‘bomba’ i da će je rado snimiti s nama bili smo sretni k’o mali praščići u blatu. Remi je napravila vrhunski posao i poboljšala pjesmu. Hvala Remi!
Zanimljiv je i omot albuma koji je rađen po recepturi Močvare… I ova suradnja s Igorom Hofbauerom – Hofom se čini odličnim pogotkom…
Ponekad nam govore da su nam riječi i muzika nekako ‘stripovski’ pa nam se činilo da je dobra ideja napraviti i takav omot. Na našu sreću, Vuna koji u bendu svira bubnjeve i Hof se znaju, tako da je do te suradnje brzo došlo. Hof ima prepoznatljiv stil koji se nama jako sviđa i mislimo da je omot pogođen i u skladu sa materijalom na CD-u.
Pjesme su kratke i jasne, bez nekih pretjeranih filozofiranja i eksperimentiranja koja bi uništila dinamiku pjesama/albuma… Hoće li se bend i u budućnosti držati forme od dvije-tri minute po pjesmi, odnosno 40-ak po albumu?
Meni se to čini odlično. Već duže vrijeme izlaze albumi s trajanjem od sat vremena ili više. Po meni ta koncepcija mora biti fantastično napravljena da te drži toliko vremena uz album. 40-ak minuta je ona stara formula koju su imali vinili i po meni je odlično funkcionirala.
Ne znači da ćemo uvijek tako raditi. Ako se pokaže da imamo više dobrog materijala ili da nove stvari bolje funkcioniraju ako traju duže, tako će i biti.
Što očekujete, kako će publika reagirati?
Publika je na našu muziku uvijek dobro reagirala bez obzira što je nije od prije poznavala. To je ono što nas je uglavnom i tjeralo da sviramo dalje i da smo sada tu gdje jesmo. Siguran sam da će sada kada će se naše stvari vrtjeti po radiju, televiziji i CD playerima sve to funkcionirati još bolje.
Što očekujete od ovogodišnjeg nastupa na Velikoj rock eksploziji?
Očekujemo dobru svirku svih bendova, odličnu zabavu i druženje do ranojutarnjih sati.
Kako vam se sviđaju drugi bendovi koji će dijeliti pozornicu s vama?
Sve su to odlični bendovi i uopće ne sumnjam da će to u Boogaloou još jednom dokazati.
Smatrate li Zagreb kao pozitivnu (veća mogućnost sviranja po klubovima, bliže diskografima, veći broj potencijalnih fanova…) ili negativnu stranu (veliki broj bendova koji pokušavaju doći do istog cilja, ugovora) u razvoju svoje karijere?
Sigurno kao pozitivnu stranu. Postoji dosta klubova koji pružaju priliku mladim bendovima i veliki broj mladih entuzijasta koji mogu pomoći bendu pri izradi plakata, spotova, snimanju i produkciji demo albuma… Veći broj klubova, studija i bendova nudi više prostora za suradnju.
Osim Velike rock eksplozije, kako će teći promocija albuma? Hoće li možda biti dijeljenja bureka?
Pozivamo sve pekare zainteresirane za suradnju da nam se jave. Ukoliko je neki pekar spreman pokloniti nekoliko stotina bureka, mi ćemo ih rado pojesti i podijeliti sa svim posjetiteljima koncerta. Za uzvrat ćemo tom prigodom nositi majice njegove pekarnice i dozvoliti mu da za vrijeme našeg koncerta bude s nama na pozornici i izvede performans po svom odabiru.
Promocija spota “Albert” održana je zagrebačkom Spunku, dok će koncertna promocija albuma biti 14.1.2010. u KSET-u. Planiramo i promociju po drugim gradovima nakon promocije u Zagrebu.
Kako vidite bend u sljedećih nekoliko godina?
Ono čemu se svi u bendu nadamo jest da će biti hrpa koncerata i da će nas inspiracija i dalje dobro služiti, jer te dvije stvari svi u bendu najviše volimo. Stvaranje novih stvari i koncerti. Kod nas je planiranje svega vezanog uz bend uvijek bilo dosta ležerno.
Imamo nekoliko novih stvari i još nekoliko u procesu nastajanja. Nadamo se da će sve ići svojim prirodnim tijekom…
Sretno i vidimo se uskoro na Velikoj rock eksploziji…
Vidimo se u Boogaloou i pazite kako jedete burek!
