Novo izdanje showcase festivala MENT je pred vratima. Od 31. siječnja do 2. veljače nas čeka mnoštvo zanimljivog sadržaja, od koncerata do raznovrsnih konferencija.
Za tu priliku ulovili smo nekolicinu domaćih predstavnika na MENT-u i pred njih postavili jedan zadatak. Dvojica članova grupe M.O.R.T. (John i Mile), Žugi iz High5 i Nenad Mandić iz benda Cojones morali su izabrati po tri najdraža izdanja, odnosno albume koji su im na neki način promijenili život i utjecali na njih kao na glazbenike. Naravno, svoje odabire su i dodatno obrazložili.
1John (M.O.R.T.)
- Hladno Pivo – ”Džinovski”
Bio je to treći razred osnovne škole kad sam starijem bratu iz sobe maznuo tu neku kasetu jer mi se omot strašno svidio pa sam pomislio da bi i muzika mogla biti dobra. Nakon što sam je prvi put ubacio u kasetofon i stisnuo play, svijet je za mene postao mnogo bolje mjesto. Upoznah tada sirovost i energiju punka i na tome sam beskrajno zahvalan bratu i Hladnom pivu. - Bob Dylan – ”Blonde on Blonde”
Opet kaseta, opet treći razred, ali ovaj put gimnazije. Ja i Zvrk smo s neke police u nekom klubu maznuli best off Johna Leeja Hookera i ovo Dylanovo megaremekdjelo. Sljedećih mjeseci smo opsjednuto slušali tu kasetu opet i opet i opet dok traka nije pukla. Ovaj album je dao ogroman poticaj mašti i pokazao nam da se pisanju i samom jeziku može pristupiti i drukčije nego su nas učili mama i profesori. - Repetitor – ”Sve što vidim je prvi put”
Bio je to kraj 2008. ili početak 2009. Mnogo depresivno razdoblje. Ekonomska kriza u punom zamahu, M.O.R.T. u stanju razdvojenosti i mrtvila, na baušteli hladno i mokro. I onda odjednom u Kikosovom autu krene svirat stvar ”Pukotine” s ovog albuma. Šta je sad ovo?! Nešto novo, nešto divlje, nešto svevremenski aktualno i nešto što mi se u svakom pogledu jako sviđa. Hvala dragom Repetitoru što me u tom teškom vremenu potaknuo da idem dalje :*
2Mile Mijač (M.O.R.T.)
- Metallica – “Kill ‘Em All”
Na prvo slušanje (nekad 2001. godine), prvih taktova pjesme “Hit the Lights” doživio sam 6 srčanih udara, 3 moždana i nenadjebivu erekciju koja me držala sljedećih tjedana na sveopće nezadovoljstvo prisutnih ljudi u mom životu. Album sam slušao dok se nije potpuno izlizao. Nakon toga sam kupio drugi primjerak. Od tog momenta do danas obožavam bend i sav njihov rad (uključujući St. Anger!!). Ne bih mijenjao “prvi najdraži” bend za išta! - Led Zeppelin – “Led Zeppelin IV”
E to je bio prekrasan dan, prvi put sam “četvorku” poslušao na ploči i to je bilo nešto čarobno. Definitivno nešto na što sam ostao nešto između šoka i nevjerice, histeričnog smijeha i straha. Nisam imao pojma o čemu su pjesme, nisam znao ništa o bendu. Čuo sam već prije ko dite “Whole Lotta Love” i “Immigrant song”, ali nisam imao pojma tko je to. Kad je započela Le Zeppelin manija, nije stala do dana današnjeg! Veliki fan te velike četvorke do smrti. Bonzo je! - Clutch – “Blast Tyrant”
Zadnji bend koji sam otkrio da sam instant postao toliki fan da bi isti sekund radio za bend do kraja života besplatno i to obučen u odijelo najgore maskote ikad. Neil (pjevač) mi je jedan od uzora u pisanju i stvaranju rifova i melodija, dok na drugu ruku bubnjar Jean je uajmeeee! Totalna skromna i normalna osoba; radišna osoba koja baš s tim epitetom je došla do onoga o čemu je sanjala. Album je jednostavno genijalan prikaz što bend može i što voli, skroz možeš čuti njihove uzore, što vole i pogotovo kako uživaju u tome što rade
3Žugi (High5)
- Wu-Tang Clan – “Enter the Wu-Tang”
Prvi doticaj s hip hopom i takvom vrste glazbe uopće sam imao s ovim albumom. Album je klasik, naslov svake pjesme je ostao dalje korištena fraza i sleng. Osim audio doživljaja, imidž i pozadinska priča igraju ogromnu ulogu, mislim na ideju velike grupe i svakog člana pojedinačno koji joj doprinosi. - Bolesna braća – “Lovci na šubare” / Tram11 – “Čovječe ne ljuti se”
Osim što ne mogu odlučiti kojem bih albumu dao prednost pošto su oba remek djelo, iste sam ko klinac slušao u paketu. Oba albuma imaju odličnu produkciju i priču, to su klasici hrvatskog repa. Meni je zanimljivo što su dva potpuno različita pristupa (s jedne strane tvrđi, socijalni tekstovi, a s druge opuštenost i zezancija) dobro funkcionirala u kasnijim izvanserijskim suradnjama kao što su “Prva petorka”. - Kanye West – “My Beautiful Black Twisted Fantasy” / Chance The Rapper – “Acid Rap”
Sumnjam da će itko napraviti veću “izolaciju” u produkciji kao što je Kanye to tada uradio. Dakle taj album još danas vrijedi, obavezno si oslobodi sat vremena za pogledati spotove/kratki film s tog albuma. Opća kultura. I Chanceov album bi bila šteta opisivati riječima. Ukratko, meni najbolji eksperimentalni hip-hop album do danas.
4Nenad Mandić (Cojones)
- Queens of the Stone Age – “Songs for the Deaf”
Album “Songs for the Deaf” američkog benda Queens of the Stone Age izašao je 2002., sjećam se dana kad je prvi put eksplodirao u mom CD playeru, već nakon prvog slušanja bio sam svjestan da se radio o velikom rock albumu našeg vremena. Album je pomogao popularizirati tada već zaboravljene underground bendove ’90-ih koji su svirali stoner rock kao što su Kyuss, Sleep, Fu Manchu, Orange Goblin i poslao novu generaciju klinaca u dućane s gitarama. Ostalo je povijest. - Black Sabbath – “Black Sabbath”
Prije Black Sabbatha glazba nije postojala, pa je tako prvi album ikad snimljen njihov istoimeni album iz 1970. Ima nešto jako strašno i privlačno u omotu tog albuma koji prikazuje ženu odjevenu u crninu kako stoji pored drveta ispred kuće. Stvari postaju još strašnije nakon što zavrtite ploču i čujete Iommijev zloglasni tritonus koji započinje putovanje u crni svijet Black Sabbatha. - Colour Haze – “Colour Haze”
“Colour Haze” – Istoimeni album njemačke grupe Colour Haze iz 2000. jedan je od onih koji nas prate od početaka. Klasik europske stoner rock scene spoijio je zvučnu estetiku Kyussa sa neizbježnim krautrock utjecajima. Od prve turneje 2008. godine na taj album bi naletili skoro u svakom klubu, prije tonske probe, nakon koncerta, a i kombiju je svirao redovito, uvijek pojačan glasno.
