Dogma: “Za novi album nismo htjeli raditi kompromise”

2040

Pulska grupa Dogma nedavno je objavila novi album “Error.Spam“, što je bio dobar povodom za razgovor.

Bend koji je karijeru započeo 1995. godine, nastavio je svoj glazbeni put nakon duge pauze albumom jednostavnog naziva “3“, da bi ove godine “Error.Spam” bio njihovo novo izdanje. Album se nalaze razna gostovanja, ali i drugačiji zvuk kojem Dogma teži iz albuma u album.

Album je najavio singl “Ja želim biti to što jesam”, a drugi singl s albuma je “Trudiš se da budeš” na kojem gostuje Saša Antić iz TBF-a. Za više o svemu prepuštamo riječ Zoranu Stojkoviću, basisti Dogme.

Novi album je vani. Kako je tekao kreativni proces nastajanja albuma?
Baze za pjesme nastale su relativno brzo, na našim sessionima i u nekoliko proba s Nenadom Sinkauzom iz grupe East Rodeo. Dogodila se odlična atmosfera i sinergija. Neke od tih snimki su i ostale na albumu jer ih nismo mogli reproducirati kasnije u studiju.Što se tiče vaše glazbe, postoji pomak u zvuku u odnosu na prošle albume…
Mi iz albuma u album zvučimo drugačije, i to nam je drago. Ne želimo se ponavljati ni robovati nekim očekivanjima sa strane kako bismo trebali zvučati. Suradnja s Nenom je neminovno promijenila zvuk benda u jednom alternativnijem rockerskom smjeru, ali i dalje smo to mi.

Ono što je zanimljivo jest kako ste žešći zvuk spojili s brass sekcijom. Kojim sve instrumentima izvan rock forme volite pridonositi zvuku?

Brassevi su uvijek bili na našim albumima, to je jedan od zaštitnih znakova Dogme. Iskreno, ja ih u početku nisam vidio na ovim pjesmama, ali Sandro (vokal, saksofon) me uspješno demantirao i odlično ih uklopio u atmosferu. Osim toga volimo i syntheve, loopove, ma sve ono što nam daje ideju, nismo ograničeni po tom pitanju.Ime albuma je “Error.Spam”. Krije li se neko značenje iza tog imena?
Krije
se neki osobni nemir i osjećaj koji te prati ponekad, svi ispadamo neka
greška, da ne kažem i smeće, jer nas tako tretiraju oni kojima bi briga
o ovih 4,5 milijuna ljudi trebala biti čast. Nisu tu samo političari u
pitanju, raspisao bih se i o medijima, diskografiji… puno toga .

Na albumu se nalazi pjesma “Walls” koja je na engleskom jeziku…
Ideju je dala naša prijateljica Jasmina Makota kojoj se pjesma dopala pa je napisala engleski tekst za nju. Tekst je odlično sjeo pa se nismo puno premišljali trebamo li je staviti na album.

Skloni ste promjenama žanrova i miješanja istih. Koliko vam je to bitno u radu na novoj glazbi?
Naša sreća ili nesreća je da smo u stvaranju glazbe demokratični i uvažavamo međusobna mišljenja. Svi smo vrlo angažirani u tome, a razlikujemo se kao pojedinci. Tako dolazi do nekih uvrnutih rješenja koja čine glazbu Dogme. Kada bi se spojili naši glazbeni ukusi, mislim da bismo pretresli sve glazbene pravce. Na albumu ima i hip-hopa, a s tim žanrom se još nismo ‘družili’.

Muziku podržava

Postoje li neki bendovi koji su utjecali na vaš rad i stvaranje pjesama za novi album?
Ne posebno, kada bi netko od nas inzistirao da pratimo određeni trend, to bi izazvalo nezadovoljstvo ostalih članova, jer kako sam prije rekao, različiti smo.

Album je masterirao britanski majstor masteringa Streaky Gee u svom Streaky Mastering studiju u kojem su glazbeni posao odradile mnoge poznate face poput Depeche Modea, Groove Armade, Mobya, Kasabiana. Kako je vaš materijal došao do Streaky Geea?
Mi smo s njime surađivali još 2005. kada nam je masterirao singl “Funky Style”, i bili smo oduševljeni kako je to napravio. Prošli album nismo radili s njim iz financijskih razloga, ali za ovaj album nismo htjeli raditi kompromise.

Na albumu ste imali dosta gostovanja, a i Nenad Sinkauz iz East Rodea vam se pridružio prilikom snimanja albuma. Jeste li zadovoljni ostvarenom suradnjom?
Neno je naš prijatelj i odlično se uklopio u bend. Odmah je shvatio kako funkcioniramo i ostavio dubok trag na pjesmama. Tu je Ivan Arnold koji je odsvirao klavijature, raper Icon na “Ja želim biti to što jesam”, i niz drugih gostiju koji su nam pomogli, Hvala svima!

Saša Antić vam gostuje na pjesmi “Trudiš se da budeš”. Osjeća se kako se odlično uklopio u pjesmu…
Kada imaš pojedinca koji odmah osjeti pjesmu i poželi napisati tekst, a zatim ga za dva dana pošalje i odrepa, onda znaš da stvar mora uspjeti. Tako je bilo sa Sašom. Pomogao nam je i kod snimanja spota. Sreli smo se na festivalu u Rovinju i ubrzo dogovorili suradnju.

Što se tiče tekstova i tematike, nedostaje li vam kad inspiracije za pisanje teksta?
O da… Nije lako napisati tekst, barem ne nama. Treba nam mir, koncentracija i povezanost sa sobom. U ovom ludom svijetu sve je teže sjesti, zatvoriti oči i okrenuti se sebi i svojim razmišljanjima. Kada bi to bilo lako, svi bi bili pjesnici…

Što vas najviše inspirira?
Na ovom albumu se više zatvaramo u sebe, ne analiziramo svijet oko sebe niti nas je više briga za to, okrenuli smo se sebi, svojim razmišljanjima, unutrašnjim borbama koje vodimo jer kada razriješiš stvari sam sa sobom onda možeš mijenjati i svijet. A mi smo radili obrnuto… nema veze, preživjeli smo.

Kakve su reakcije publike na vaš album?
Za sada stvari idu ok, vidim da je dosta ljudi skinulo materijal, slažu se prvi dojmovi, recenzije su nas ugodno iznenadile. Ako bude više koncerata znači da smo napravili dobar posao i interakciju s publikom.

Nekako se može reći da ste rock bend koji je ušao u tu jednu ‘mainstream’ sferu na našoj sceni. Koliko vam je to bitno u vašem glazbenom radu, taj jedan određen medijski prostor koji seže izvan granica alternativnijeg slušateljstva?
Mi smo tamo gdje nas je dovela naša glazba, ako je to mainstream, super, bit će para za nove projekte. Ne radimo glazbu svjesno da bismo se dodvorili većini, već da smo mi zadovoljni, a ako to naiđe na odobravanje ljudi tim bolje. Ako imaš dobru pjesmu sva vrata su ti otvorena. Mi jedino možemo kroz glazbu širiti vijesti o nama, ekscesi nikad nisu bili naše područje ni interes.

Dobivaju li mladi bendovi u povoju danas dovoljno pažnje i prostora da pokažu svoj rad?
Danas preko interneta svako može kreirati i pojaviti se u cijelom svijetu ‘jednim klikom miša’. Pitanje je što će se od toga prepoznati i postati popularno. Mladim bendovima treba dati priliku, međutim i ti mladi bendovi trebaju pokazati da imaju ono nešto, originalno, što će natjerati publiku da zavoli baš njih. Ja možda naivno govorim samo o glazbenoj strani medalje, o privlačenju pažnje na neki ekstremniji način ne želim govoriti, iako smo svjedoci da neki samo na račun toga djeluju.

Dugo ste na sceni, i kada pogledate na cijelu karijeru s odmakom, napreduje li po vama glazbena scena?
Glazbena scena u Hrvatskoj je dobra, ima dosta bendova, svira se i to je ok. Nažalost, malo je njih koji me uspijevaju oduševiti. Možda je tome pridonijela i kriza srednjih godina. Prije, mislim na devedesete, rock glazba zauzimala je važnije mjesto u glavama mladih ljudi, medijima, televiziji. A danas je stanje konfuzno, prebrzo, pojavile su se vrijednosti s kojima ne želim imati ništa zajedničko, ali ih prihvaćam kao realitet.

Ima li koji bend koji vam se posebno svidio i koji biste izdvojili?
u Hrvatskoj? I ne baš. Vani? Puno toga.

Kakvo je stanje sa glazbenom scenom u Puli?
Stagnira, u skladu sa hrvatskom scenom. Pojavilo se novih kvalitetnih bendova, ali bez podrške sredine, bez masovnosti, nema budućnosti. Nije rješenje da se svi zatvorimo u podrum i sviramo sami sebi i nekolicini prijatelja.

Gdje će vas sve publika moći vidjeti?
U planu nam je odraditi promociju gdje god se pokaže prilika, uglavnom po Hrvatskoj. Za sada je siguran nastup za Božić 25. prosinca u Puli na trgu Portarata, gdje ćemo promovirati novi materijal, uz stare ‘uspješnice’ naravno. Ostalo preko naših stranica.

Muziku podržava
Stisni