Diskodelija: “Sviranje nam nije obaveza već odmak i ispušni ventil od svakodnevnog života”

Šibenski post-punk bend Diskodelija nedavno je predstavio pravu energetsku bombu od albuma, pod nazivom “Crvotočina“.

Zagrebačka promocija novog, drugog po redu izdanja zakazana je za 29. travnja u Močvari. Upravo su na ovoj lokaciji u jesen 2013. održali premijerni nastup u metropoli.

Bubnjar benda, Rade Kristić, pred koncertnu promociju s nama je popričao o novom albumu i svemu što čini i preoukupira Diskodeliju.Kako je nastala Diskodelija i kakva je bila početna vizija benda?
Diskodelija je ustvari nastala sasvim slučajno, početkom 2009. godine, i u prve skoro dvije godine bez nekakve određene vizije. Marko, Ivo i ja, našli bi se možda jednom tjedno, popili koju pivu i svirali, ili bolje reći skidali stvari koje su nam bile zanimljive. Nije tih pjesama bilo baš puno, ali nas je bez obzira na tu činjenicu, svaki taj odlazak u prostoriju, jednako kao i danas, činio zadovoljnijim i nakon svakodnevnih obaveza potpunijim. Glavni ‘krivac’ zašto smo počeli raditi naše pjesme je Ante Stošić, koji je jedno vrijeme s nama svirao gitaru, i ustvari na njegovo inzistiranje počeli smo nešto raditi. Te prve pjesme ni približno nisu zvučale kao ovo što danas radimo, ali pošto veliku većinu ideja imamo snimljene ponekad poslušamo i prisjetimo se tih prvih ideja.

Zašto ime Diskodelija?
Kako u početku ustvari i nismo baš previše razmišljali o nekom ozbiljnom glazbenom životu tako nismo imali ni potrebu davati bendu neko ime. Problem je nastao kada smo na poziv Mate Škugora trebali svirati ispred Girls Against Boys, a mi još uvijek nismo imali nikakvo ime. Bilo je nekoliko prijedloga, ali niti jedan dovoljno dobar. Da Ivi na jednoj probi, nakon dugotrajnog imroviziranja i opuštanja moždanih vijuga, nije izletjelo kako mu je dobra ova psihodelija samo da bi se trebala zvati diskodelija, tko zna kako bi se danas zvali.Sve je krenulo na jesen prije tri godine kada ste imali premijerni nastup pred zagrebačkom publikom u Močvari. Kako vas je publika tada prihvatila?
Taj nastup je za nas bio jedno veliko iskustvo. Bio je to naš drugi javni nastup, prvi smo na svu sreću napravili mjesec dana ranije u Murteru gdje smo najbolje vidjeli koliko još stvari trebamo popraviti, tako da smo u Zagreb došli sasvim pristojno usvirani. Reakcije publike su bile odlične, a Mati i ‘Girlsima’ možemo zahvaliti što nas je tada gledalo nekih tristotinjak ljudi.

Nedugo nakon toga izašli ste s hvaljenim debijem “U vremenu“, objavljenim za Dancing Bear. Je li potpisivanje ugovora s diskografom ispunilo sva vaša očekivanja?
Teško je očekivati da će vam bilo tko ispuniti sva vaša očekivanja, ali s našom izdavačkom kućom smo više nego zadovoljni. I mi, a vjerujem i oni, potpuno smo svjesni kako naša glazba nije komercijalno isplativa, ali s druge strane ima ‘težinu’ koja vas može zaintrigirati. Takva je bila situacija s materijalom koji su čuli za prvi album, a priča se, kako smo imali prilike i čuti od nekih ljudi, ponovila kada smo im poslali material za drugi album. U svakom slučaju moramo im se svima zahvaliti na svemu što su učinili i još uvijek rade, jer bez njihove potpore teško da bi se mi ikada odlučili za snimanje i objavljivanje albuma. Miješate više glazbenih pravaca, a nekako najprikladniji opis za vas bi bio mračni post rock/post punk temeljen na zvuku engleskih bendova iz ’70-ih i ’80-ih. Tko je sve utjecao na vaš izričaj?
Svatko od nas vjerojatno ima i po nekoliko bendova čiji se utjecaj nešto dublje usadio u moždane vijuge, a u nekim detaljima može se čuti i u našim pjesmama, međutim nikada nismo išli u pravcu da zvučimo poput bilo kojega od njih. Naslušali smo se stvarno svega i svačega, od punka, post-punka, rocka, post- rocka, elektonske glazbe, shoegazea i grungea, a slušamo i danas dosta nove glazbe koja se zahvaljujući internetu može čuti iz svakog kutka svijeta. Ipak, ono što je možda najvažnije, kada radimo naše stvari ne petljamo jedan drugome u ono što iz nas izlazi, stvaramo zajedno i jedino kada početna ideja zadovolji naše kriterije može se na njoj dalje raditi.

Pročitala sam da ste novi album “Crvotočina” snimali uživo, a glavni dio ste završili u svega tri dana. Kako je izgledao cijeli proces?
Točno, ali još točnije bi bilo reći u tri večeri. Na prvom albumu nismo bili zadovoljni energijom koja je trebala izaći vani. Iako je sve odrađeno što bi se reklo školski, nama je u svemu nedostajalo snage i imali smo dojam kao da određene pjesme nisu ispale onako kako ih inače sviramo i kako ih mi čujemo. U dogovoru s Antom Prginom Surkom, koji je radio produkciju i sve ostale stvari na prvom albumu, dislocirali smo dio njegovog studija iz Zagreba u Šibenik i snimili sve osim vokala I klavijature uživo.

I jeste li kroz tu tehniku uspjeli dobiti ono što ste na kraju krajeva i željeli?
Nama je sve skupa i u trenucima dok smo snimali zvučalo odlično, a pogotovo nakon što je Surka sve skupa još malo dotjerao u miksanju.

Dakle, možemo reći da ste ovoga puta ipak dobili drugačiju zvučnu sliku u usporedbi s prvijencem…
Sigurno jesmo. Svi skupa smo mišljenja kako smo se skoro u potpunosti približili zvuku koji se širi u našoj prostoriji i ne bi bilo ništa čudno da i treći album snimimo na isti način.

Iako ste još mladi bend, postoji li nešto što se dogodilo u ove tri godine oko benda da biste možda drugačije napravili?
Za sada sve ide u pravcu koji, uz naše obitelji i poslove koje radimo, možemo podnositi. Sviranje i druženje nikada nam nije bila obaveza već odmak i ispušni ventil od svakodnevnog života. Ipak, s obzirom na činjenicu da su iza nas sada već dva albuma malo drugačije pristupamo cijeloj ovoj priči, ali da bi nešto mijenjali, sigurno ne bi.

Kakva je po vama trenutna situacija s underground glazbenom scenom?
Nisam siguran koliko smo mi kompetentni za donijeti nekakvu ocjenu o cjelokupnoj sceni, ali u Hrvatskoj ima dosta dobrih bendova od kojih svatko na svoj način traži nešto novo pod širokim glazbenim svodom. Teško je izgurati taj underground stil i na scenu donijeti nešto novo i drugačije, a da se ne iskomercijaliziraš pa nije ni čudno da se dobri i zanimljivi bendovi jako brzo raspadnu.

Ponovno se vraćate u Močvaru, ali ovoga puta u sklopu zagrijavanja za ovogodišnje izdanje Žedno Uho festivala…
I jako se veselimo povratku u Močvaru. Ostala nam je u odličnim uspomenama, odličan prostor, oprema, razglas i ljudi koji vode računa o svemu tome, a posebna inspiracija bili su i Girls Against Boys. Zahvalit ćemo se ovom prilikom Mati Škugoru koji nas je još jednom pozvao da nastupimo na Žednom Uhu i promociju albuma napravimo upravo u sklopu programa koji organizira.

Što imate u planu za ostatak godine nakon ove nadolazeće koncertne promocije?
Sigurno još koncerata i promocija albuma. Dogovaraju se datumi i mjesta, a paralelno s tim i rad na pjesmama za novi album. Neke od njih izvest ćemo i u Močvari.