Digitalism: “Ratni bunkeri su veliki poticaj za kreativnost”

1300

Negdje između zvuka indie rocka i uplifting zvuka elektronske glazbe The Chemical Brothersa, smjestio se njemački duo Digitalism koji sačinjavaju Jens “Jence” Moelle i Ismail “Isi” Tüfekçi.

Upoznavši se u dućanu specijaliziranom za prodaju ploča, započeli su raditi remikseve za lokalne hamburške producente, iz čega je proizašla ideja da počnu raditi na autorskim stvarima. Zatvorili su se u svoj studio smješten u uređenom bunkeru iz Drugog svjetskog rata i napravili svoj prvi singl “Idealistic”. 2007. godine izdali su svoj prvi album “Idealism” i s njim zatresli mnoge klubove i festivale. Prošle godine izdali su svoj drugi studijski album “I Love You Dude” koji i ove godine nastavljaju promovirati i u sklopu čije će turneje zasvirati i na ovogodišnjem Terraneo festivalu, zajedno s The xx, The Roots, The Notwist, Future Islands..Jence, pročitao sam da ste započeli s Digitalismom kao odgovor na nedostatak dobre muzike slušajući novitete koji su dolazili u dućan. Kakva je po vama situacija danas u glazbi, u ovoj dubstep, post dubstep eri?
Vremena su luda. Plesna glazba zarazila je Ameriku i širi svoje utjecaje na ostatak svijeta. Nikada prije nisi mogao imati situaciju gdje je DJ rasprodao stadion. To su radili U2 ili Madonna. Dubstep je u svakom slučaju veliki dio današnje klupske scene i mi to poštujemo, ali nas dubstep ne zanima previše. Zvuči nam pomalo kao elektronska verzija nekog bijelog metal benda, što nama nije previše napeto. Ako bih se morao opredijeliti za klupsku glazbu bio bi to dub i bass, glazba koja je više crna i koja na neki način zarazi dušu. U svakom slučaju, trenutna situacija odlična je za svaki elektronski bend ili svakog pojedinog umjetnika, što uključuje i nas naravno. Ali bi ljudi također trebali imati na umu da ako i postanu zvijezde preko noći, da bi jednakom brzinom mogli nestati. Sve se svodi na to da treba raditi glazbu koja je bezvremenska, a ne samo u skladu s trendovima.

Koja vrsta glazbe vas interesira?
Naravno, sve što trenutno puštamo u setovima, što znači klasičan ‘Digitalism zvuk’ ali trenutno s malo manje gitara. Napravili smo mnogo više indie glazbe na prošlom albumu pa nam je taj zvuk pomalo dosadio. Sada malo više glazbu usmjeravamo prema glazbi koja je bila aktualna kada smo počinjali. Isi već neko vrijeme skuplja turske dance ploče iz sedamdesetih i moram reći da volimo soundtrack filma “Drive” – ljudi kažu da zvuči kako je Tron trebao zvučati. Odličan je.

Muziku podržava

Započeli ste svoju karijeru kao DJ-i i stasali u glazbenike. Jeste li investirali vrijeme u klasično učenje instrumenata, pjevanja ili još uvijek vjerujete samo svom sluhu?
Jedino što smo profesionalno učili bio je klavir i to oko godinu dana još u ranoj mladosti. Sve ostalo dolazi iz ‘nauči sam’ učenja. U glazbi smo već niz godina i kroz to vrijeme imali smo dovoljno prilika da nešto naučimo. Ali, pisanje pjesama i dalje je teško za nas. Dolazeći iz klupske pozadine kao DJ-i, uvijek prvo napravimo neku pjesmu i tek tada smišljamo tekstove i dopuštamo zvuku da nas inspirira, što je dosta nekonvencionalno.

Koji su glazbenici i bendovi imali najviše utjecaja na Digitalism?
Skladatelji igrica s Commodore C64, Vangelis, Ennio Morricone, definitivno francuska house scena u ’90-ima., i kasnije koncerti benda The Hives koje smo gledali.

Vaš prvi album je kao fuzija plesne glazbe i indie rocka proširio popularnost Digitalisma kako na klupskoj tako i na indie sceni. Je li to predstavljalo pritisak za vas kada ste prestali sa snimanjem nastavka, tj. vašeg drugog albuma?
Zapravo i nije jer mi volimo kombinirati ta dva zvuka. Nikada nije bilo sumnje oko uzimanja ovog hibrida dalje, na sljedeći album, to je jednostavno u nama. Koncentrirati se samo na jednu stranu bilo bi prilično dosadno za nas. Također, na nas su dosta utjecali koncerti koje smo svirali prošle godine pa su na drugom albumu iz tog razloga neke pjesme brže.

Iz Hamburga ste i pronašli ste utočište za vaš studio u bunkeru iz Drugog svjetskog rata. Kakav je osjećaj snimati u takvom mjestu?
Hamburg je pun tih bunkera. Nakon rata, kako su napravljeni od debelog betona, nisu ih mogli srušiti jer bi porušili cijele ulice. Većina ih je bila civilnih. Kada smo započinjali nismo imali novaca pa smo završili u jednom od tih bunkera. Takav prostor može se iskoristiti samo kao skladište i kao mjesto za probe bendova. S vremenom smo navikli raditi u njemu. Pozitivna strana bunkera je ta što možemo imati glasno pojačane monitore 24 sata na dan. Nema prozora, što znači da nema distrakcije. Takav prostor te tjera da zamisliš stvari koje ne vidiš, što je veliki poticaj za kreativnost.

Već ste svirali u Hrvatskoj, kako vam se sviđa publika?
Zadnji put kada smo svirali u Rijeci bilo je ludo. Ljudi su se stvarno opustili i slali snažnu pozitivnu energiju. Ljudi tu stvarno nisu razmaženi. I zemlja je predivna.

Ove godine vas možemo vidjeti na Terraneo festivalu. Kakav vam je raspored za ostatak ljeta?
Upravo završavamo turneju po Italiji i Francuskoj, te ćemo uskoro krenuti svirati na mnogo europskih festivala. Također je i Australija na rasporedu, ponekad se čini da se naš kalendar stalno samostalno dopunjava.

Razgovarao: Matija Vojvodić

0 Shares
Muziku podržava