Koliko ste uopće upućeni u domaću demo alternativnu scenu? Ukoliko sada kimate glavom i svjesni ste da ne znate baš previše podataka o tome, dopustite da vam predstavimo jedan od vrlo jakih hrvatskih demo bendova koji su između ostalog nastupali i na zadnjem Diskonnection tulumu nazvanog S*CORE. Radi se o ekipi iz uglavnom varaždinskog područja, Dead By Mistake.
Teško je odvojiti neke određene pravce u muzici, toliko se stilova preklapa, tako da je teško odrediti kakva je muzika koju Dead By Mistake svira. Kako i sami kažu, etiketiranje nema previše smisla. Ukoliko još niste imali prilike poslušati nešto od ovog fantastičnog benda, obavezno se uputite na njihov sajt i pogledajte što momci nude.
Prilično ste mladi demo bend, a već ste uspjeli postići ono što se mnogi bendovi trude godinama. Otkrijte nam tajnu kako to uspijevate.
Saša: U životu je važno u svemu imati svoj cilj, odabrati putove do njega, i nastojati u svemu tome biti uporan i vjerovati u sebe i u ono što radiš.
Ivan: Žalosno je što se većina bendova i ne trudi toliko kao mi. Svi prigovaraju kako je scena loša i kako nema nade za mlade bendove ali nitko ne želi ništa poduzeti da bi se to promijenilo. Sve što smo postigli do sada, koliko god se to neznačajno činilo drugim ljudima, sve smo to postigli sami. Postoji samo jedna tajna za tzv. uspjeh, a to je dići svoje lijeno debelo dupe i sam probati napraviti nešto što te usrećuje, a ne čekati da netko drugi to napravi za tebe, a nažalost to je problem koji imaju mnogi bendovi kod nas. 
Iako su vaši novi uratci pomiješani s metalom, ipak je vaše glavno, ajmo to nazvati, opredjeljenje emo/post hardcore, kako god to nazvali. Smeta li vam konstanto prozivanje emo glazbenika što se u zadnje vrijeme često provlači po internet sajtovima?
Ivan: Nisam pobornik klasificiranja naše glazbe tako da ne bi to svrstao u neki emo ili screamo ili post hardcore, ti izrazi se često zlorabe i pripisuju bendovima koji muzički i nisu to. Naravno, naše nove pjesme možda zvuče metalizirano ili imaju tog post hardcorea, ali ne bi htio svrstavati naš zvuk u neke određene granice. Ne kažem da nemamo prepoznatljiv zvuk ili da radimo nešto što nitko do sada nije, već jednostavno ne volim te neke granice koje se sve više i više sužavaju tako da sad određeni bendovi kojima je pripisan neki žanr uvelike iskaču iz njega svojim zvukom. Nazovimo to samo muzikom. Sutra se možemo probuditi i bez ikakvog razloga promijeniti stil u ska ili grind ili lounge ili što god već. 
Saša: Muzičko opredjeljenje stvar je svakog pojedinca i nitko nema pravo tvrditi da je njegovo ili nečije drugo dobro ili loše, svatko ima svoje razloge, svoje stavove i na kraju svoj ukus, a o ukusima se ne raspravlja. Naravno da svatko ima pravo i na svoje mišljenje o određenoj vrsti muzike, no i u svakoj toj raspravi odnosno iznošenju mišljenja trebale bi postojati određene granice dobrog ukusa.
Što biste vi uopće naveli kao glavne definicije samog ema?
Saša: Emo je vrsta glazbenog izričaja koji u svom kontekstu veliča ljubav, emocije, gubitak, pa možemo čak reći da je u neku ruku depresivan…
Ivan: Ja se možda i ne bi složio da je emo neki poseban muzički izričaj i da mu se može pripisati neki određeni zvuk. Emo je skraćenica od emotivno, a svaka muzika može biti emotivna, rock, punk, hardcore, jazz, polka, i sva muzika na jedan ili drugi način izražava nečije osjećaje. Usudio bi se reći da su svi bendovi, emo bendovi. Osjećaj pokreće stvaranje glazbe, emocije su one koje diktiraju smjer u kojem želimo ići.
Jesu li članovi benda angažirani u još kakvim glazbenim projektima?
Ivan: Ja sam, prije nego što sam počeo svirati u DBM-u, svirao u Dolibasiji i u Things Fall Apart i još uvijek to činim, no ne znam kakva je moja budućnost u tim bendovima, jer mi DBM oduzima puno vremena tako da nemam mogućnosti i ne mogu se posvetiti drugim stvarima koliko bi htio. Muzika mi je vrlo važan čimbenik u životu tako da stalno pokušavam pisati pjesme i radim na nekim solo projektima koji bi možda mogli vidjeti svijetlo dana u nekoj daljoj budućnosti.
Saša: Smatramo da osim angažmana u DBM nije loše ako bilo koji član benda bude uključen na bilo koji način u neki glazbeni projekt…naravno da taj angažman ne smije na bilo koji način ugroziti daljnje planove i ciljeve DBM.
Smatrate li da je u Hrvatskoj moguće živjeti ili se barem probiti s ovakvom vrstom muzike?
Saša: Hrvatska je nažalost kao i ostale zemlje u tranziciji suočena sa nizom problema koji su daleko veći od onih u svijetu glazbe, nezaposlenost, socijalna nepravda, nefunkcioniranje pravne države, korupcija, za sigurno nisu plodno tlo za razvoj ‘underground scene’. Zemlja u kojoj se mladi ljudi zabavljaju uz ‘narodnjake’ još uvijek nije spremna prihvatiti glazbene stilove koji su u zapadnim zemljama vrlo popularni, profitabilni i s dalekom jačom porukom od one: “Milo moje..” i sl…
Ivan: Da bi se u muzici postiglo bilo što mora se mnogo toga žrtvovati. Većina bendova u Hrvatskoj ima problem kako uskladiti odlaske na turneje i stalni posao bez kojeg sami ne bi mogli preživjeti, a time ne bi opstao ni bend, to samo po sebi dokazuje kakve su mogućnosti. Nisam baš optimističan i mislim da Hrvatska ne pruža nikakve prilike domaćim bendovima. Stalno smo obasipani propagandom o nacionalnom ponosu, svi govore ‘nemojte se okretati prema van’, ali istina je da Hrvatska ne pruža ništa mladim glazbenicima, pogotovo ne onima koji se žele baviti tzv. ‘alternativnim’ pravcima. Nema ni podrške od većine ljudi u sceni, od ljudi koji znaju koliko je teško postići nešto, to je žalosno. Dobivamo puno kritike od strane ljudi koji smatraju da mogu određivati što je muzički prihvatljivo, imamo ustvari jako malo kritike na račun naše glazbe i puno više na račun našeg izgleda, nastupa na pozornici ili toga što se probijamo. Ne, to čak i nisu kritike, to je bezrazložno pljuvanje po bendu i svemu što pokušavamo postići, mi ili netko drugi. Ti ljudi koriste Internet za izbacivanje svojih frustracija i vlastite nesposobnosti, a nikad nitko od njih nam nije prišao negdje na koncertu i rekao nam što misli o nama.
Emocore je zapravo izašao iz hardcore punka. Koji je vaš pogled na ortodoksnu punk DIY etiku?
Saša: Svi bendovi u početku imaju tu punk DIY etiku, do određenog stadija razvoja… Dalje je sve pitanje međusobnih odnosna i stavova u bendu…
Ivan: Mi smo dobar primjer DIY benda, sve što radimo i što smo do sada radili smo sami, i drago nam je što u neku ruku uspijevamo, jer lakše možemo kontrolirati situacije vezane uz bend kada nema posrednika. Ali, ako pogledamo neki bend iz te tzv. DIY HC/punk scene, U.K. Subs, Exploited, Sick Of It All, NOFX, svi su u počecima sve radili sami, no kako bend raste tako i potreba za boljom organizacijom. DIY je krivo protumačen isto kao i komercijalizacija, čini mi se da bi se ljudi trebali bolje informirati o tome.
S kime vam je dosad bilo najdraže svirati?
Ivan: Pa, do sada nismo imali loših iskustava sa bendovima s kojima smo svirali. Leaf – Fat iz Slovenije su super dečki i s njima nam je uvijek drago svirati, Multiball su ispali super… Do sada u Hrvatskoj smo imali samo dobra iskustva sa bendovima, jedni druge podržavamo. Nadamo se da ćemo uskoro moći povesti neki hrvatski bend s nama na turneju. Vidjet ćemo.
Saša: Svaka svirka za nas je novi izazov, novo iskustvo i jedna stepenica vise obzirom na to da smo svjesni koliko truda je potrebno svakom bendu da dođe do prvih nastupa.
Snimili ste spot za pjesmu “We’ll Meet In A Fable Of Our Past Lives”. Kako ste došli na ideju za to, gdje se spot emitirao i tko ga je snimio?
Saša: Scenarij spota osmislio je jedan naš prijatelj Robert Maloić. Obzirom na to da i sam voli tu vrstu glazbe nije bilo potrebno puno filozofije. Spot smo snimali na nekoliko lokacija u gradu Varaždinu, bilo je naporno, pogotovo noćna snimanja, česta ponavljanja scena, seljakanje opreme… Spot je snimao i producirao Vedran Hunjek koji je dao je sve od sebe da to tehnički ispadne dobro, podržavao nas je, a na kraju je bio strpljiv i imao je razumijevanja za naplatu svojih usluga. Sretni smo što nas grad ima gradonačelnika (Ivan Čehok), koji uz sve probleme koje to radno mjesto nosi uvijek ima razumijevanja i daje potporu mladima. Hvala i Jagoru i cijelom Warehouse teamu i svima kojim su na bilo koji način bili podrška. Spot je napravljen sa minimalnim sredstvima. Do sada je emitiran na lokalnoj televiziji, MTV Adriji, a u planu su promocije i na ostalim TV postajama (HRT, SLO 1, STIM TV…)
Koliko je sam straight edge pokret dotaknuo vas i koje je vaše osobno mišljenje o takvom načinu života?
Saša: U principu smo pobornici tog pokreta i smatramo da bi bilo dobro kad bi se on još više proširio među mladima.
Ivan: Ja sam straight negdje 2 godine i to mi je jako važno u životu, važno mi je i zbog glazbe i zbog sebe samog. Nisam jedan od onih Hardlinera koji će započinjati svađe i tući ljude samo zato što se oni drogiraju ili opijaju ili nešto drugo. Straight edge nije toliko proširen trenutno u Hrvatskoj i čini mi se da čak više i nema sXe bendova.
Jeste li već imali kakve upade od strane djevojaka nakon svirki?
Ivan: Ha ha, da stalno nam se bacaju pod noge. Ma istina je da nas uglavnom nitko ne zamjećuje, nismo mi neki veliki bend s puno obožavatelja i nismo popularni tako da ljudi ne znaju tko smo, a i ne razlikujemo se od publike po izgledu. Neki u bendu imaju cure tako da ne razmišljamo o takvim stvarima. Rekao bi da najviše pažnje dobivaju pjevač i gitaristi, tako da smo Emil i ja uvijek negdje u pozadini.
Saša: Svjesni smo toga da smo kroz pojavljivanje na pozornicama, medijima možda u određenom trenutku popularniji, no to i nije toliko važno za nas same. Volimo se družiti, upoznavati nova mjesta, nove ljude, putovati…
Gdje se vidite kroz nekoliko godina? Želite li živjeti isključivo od muzike svirajući pod nekom major etiketom?
Ivan: U svakom slučaju bi htjeli svirati muziku što je duže moguće. Potpisali bi za neku major etiketu ako bi nam to omogućilo više sviranja i mogućnost da živimo od toga, a ne samo za to. Naravno, neki major ugovori su udaljeni svjetlosnim godinama ako će se ikada desiti. Prvo nam je što više svirati, turneje, sjesti u kombi i biti na turneji. Krajem godine namjeravamo snimiti novi materijal, ali ga želimo izdati preko neke etikete, pa ćemo probati pronaći nekog tko je zainteresiran. Sada ne mogu misliti toliko unaprijed, tko zna što će nam budućnost donijeti.
Saša: Teško je prognozirati što će biti kroz nekoliko godina, ali svakako se vidimo u glazbi i predlažem ti da se čujemo kroz koju godinu, kada ću već znati odgovor na to pitanje. Nadam se da smo kroz ovaj intervju uspjeli stvoriti određenu sliku o DBM, sve vas pozdravljamo i poručujemo vam da je važno u životu raditi ono sto volite i da je to jedan od osnova za ostvarenje uspjeha… Svima koji su na početku kao i mi (bez obzira na muzički pravac) želimo puno uspjeha!
www.deadbymistake.com
www.myspace.com/deadbymistakerocks
