Davor Peršić (Drvored): “Traveling Without Moving, zar nije to bit glazbe?”

1260

Zagrebački ‘Balkankan’ sastav Drvored prošle godine je izdao album prvijenac “Arhelino“.

Potom su rasprodali Mali pogon zagrebačke Tvornice na promociji albuma, i godinu završili nastupima na “Balkankan turneji” po klubovima u Križevcima, Šibeniku, Splitu i Ljubljani. Prije nekoliko dana objavili su novi spot i singl za pjesmu “Baš sam sretan” koji je u potpunosti sniman i produciran u Brazilu. Nastao je kao rezultat prijateljstva i suradnje benda sa snimateljem i producentom Marinom Nekićem koji je napravio i prvi videospot benda, za pjesmu “Le vieux marin / Ribar”.

Sada je pred njima novi izazov, točnije nastup u Velikom pogonu Tvornice, koji će se održati 1. travnja, povodom kojega smo popričali s basistom benda, Davorom Peršićem.Postojite već nekoliko godina, ali kako ste se odlučili da oformite bend sačinjen od čak 9 članova? I zašto baš ime Drvored?
Da, postojimo od 2010. Nije to bila neka temeljito isplanirana odluka. Ideja okupljanja je bila cirkuske prirode. Trebao se desiti 3. Cirkuskabare u AKC Medika te davne 2010. Nedostajao im je bend koji bi pratio cirkuske točke i svirao između točaka. Damir (bubnjar) nas je sve poznavao s različitih strana i došao je na ideju da sastavi raznolik bend koji bi tom zadatku dorastao. On je i smislio ime. Već na prvoj probi rekao je da ćemo se zvati Drvored, a mi se nismo bunili. Mislim da je on tada puno vremena provodio u prirodi. Drvored je zanimljiva i zvučna riječ, ali je strancima teško izgovorljiva… Pogotovo Francuzima.Nezahvalno, ali i nemoguće bi bilo svrstati vas u samo jedan žanr, vjerujem da ste iz tog razloga smislili sintagmu ‘Balkankan’. Što ona za vas predstavlja?
Ma to sa žanrovima je danas postalo stvarno zabrinjavajuće. Da bi opisao neki jedinstveni glazbeni izričaj na uvriježen način, trebao bi koristiti barem pet postojećih smjerova s crticama između. To nas je smetalo i ispočetka smo se zabavljali i smišljali kobasice poput ‘turmenislavian/popcorn/ elevator/sphincteractive music’, a onda je Fred jednom prilikom bubnuo Balkankan i to nam se svima dopalo. Kao što sama riječ kaže, Balkankan je spoj balkanske i francuske tradicije. U tom opisu jedino nedostaje mediteranska nota koju također gajimo pa ćemo ga možda preformulirati u Balkanmeditekan (smijeh).Koliko je bio dugotrajan proces snimanja albuma prvijenca “Arhelino” i je li sve išlo po planu?
Kad već pitaš, da. Išlo je začuđujuće glatko. Pola godine smo se prije samog studija uvježbavali za live snimanje, to smo htjeli kako bismo dobili organski zvuk, ali smo kasnije zaključili da bi to bilo jako naporno jer je šansa da netko od 9 muzičara pogriješi ogromna i koncentracijski pritisak prevelik. Organski zvuk smo ipak uspjeli dobiti tako da smo simultano snimili bubanj, bas, gitaru i negdje harmoniku, a ostalo dosnimavali. S Leom Anđelkovićem i ekipom u studiju kod Jure bilo je odlično raditi. Pretpostavljam da je njima bilo teže s nas 9 izaći na kraj (smijeh).

Album ste u rujnu stavili na besplatan download, međutim, mene zanima kako gledate na mogućnost potpisivanja ugovora s nekom izdavačkom kućom?
Da, puno se o tome debatiralo kod nas i odlučili smo poći težim, ali ispravnijim putem. Mogućnost potpisivanja nije isključena principijelno. Mi samo nismo željeli podržati sustav posredništva koji je zaostao i koji je doveo do ove jednoobraznosti na sceni. Kasnije smo se susreli s nekoliko samostalnih i manjih izdavača koji potpuno razumiju to o čemu pričamo i znaju načine da vuk bude sit i ovce na broju.

Zanimljivo je da na svom Facebooku sada svakoga tjedna izdvajate jednu od pjesama i tematski je predstavljate publici. Koju od njih biste izdvojili zbog nekog posebnog značenja?

Svaka pjesma je posebna i svatko tko je poslušao cijeli album shvatit će da je on smislena cjelina, ali čovjek danas mora smišljati načine kako doći do gladnih ušiju. Meni je jako draga “Baš sam sretan” za koju smo prošli tjedan objavili spot. Ta pjesma je cjelina koja je u sebi objedinila sve naše različitosti i za mene predstavlja uspješan rad na sebi, i pojedinačni i grupni. Kroz dugotrajni rad na toj pjesmi postigli smo ekvilibrij. Također bih istaknuo meni dragu pjesmu “Polejena”, njeno vrijeme tek treba doći.

Muziku podržava

U tom novom spotu još jednom pokazujete da i
vizualnom izričaju dajete jako puno pažnje, a u prilog tome ide i
činjenica da ga je vaš prijatelj redatelj snimio u Brazilu. Kako je vaša
priča baš doslovno dobila tu world music dimenziju?

Običnim
stjecajem okolnosti. Sigurno postoji i world musica u našem izričaju,
ali pretpostavljam da hoćeš reći da smo u stvari svjetski bend (smijeh).
Da, istina je da nam je vizualni izričaj izuzetno važan i da, kao ni u
muzici, ne želimo podilaziti već uvriježenim smjerovima. Nije to lako
znaš. Bilo bi puno jednostavnije po logici ‘kud svi Turci, tud i mali
Mujo’, ali nama to nekako neide i da hoćemo. Ovaj je spot kao i pjesma
poseban jer je Marin Nekić specifičan čovjek i snimatelj/režiser koji
živi u nekom sasvim drugačijem svijetu od našeg malohrvatskog i to se u
spotu vidi. Njegov rakurs sličniji je Almodovaru. Nadam se da ćemo i
ubuduće uspjeti u tom naumu da nam spotovi imaju svjetski izgled. Nema
puno ljudi kod nas koji su to u stanju napraviti u skladu s našim
prohtjevima.

Već ste stekli dosta zaljubljenika u vašu glazbu…
Ljudi nas napismeno hvale kratkim i jasnim izjavama poput divno, bravo, baš ste ugodno iznenađenje na sceni i sl., ali to što je dotični Pavle Perković napisao na Facebooku bio je divan lirski traktat nadahnut našom glazbom. Bilo je i dosta usmenih izljeva ljubavi od potpuno nepoznatih pojedinaca iz publike koji nisu štedjeli na hvalama, ali nitko kao Pavle (smijeh).

S obzirom da vas je u bendu devetero, kako ste se organizirali po pitanju proba i koncerata?
Nije to ništa komplicirano. Zna se kada su probe i uvijek nas dođe barem pet. Kad nas je manje na probi, peglaju se pojedine dionice, a kad smo svi radimo na dinamici i općem dojmu. Oko koncerata je malo nezgodnije, pogotovo kad putujemo s opremom i instrumentima u dva auta natovareni do grla. To je scena koju možete doživjeti kad nas sretnete na autoputu. Već su nas znali i slikat nepoznati ljudi za fejs, a par puta smo i carinike grohotom nasmijali (smijeh).

A kako u autorskom pogledu, tko je zadužen za pisanje tekstova? S obzirom da ima i onih na francuskom jeziku…
Fred Lanz i Miran Bistričić su autori svih pjesama koje sviramo… I tekstova. Svaki ima svoj pristup stvaranju i mislim da se na albumu može primjetiti ta razlika čak i kada ne bi bilo teksta na hrvatskom ili francuskom. Fred je iz Lyona, ali sjajno priča hrvatski, voli disonantne tonove i neparne ritmove, a pristupa stvaranju strukturirano. Miran je s Paga, voli romsku limenu glazbu i balkanski melos, a pristupa stvaranju emotivno, pecajući kvalitetne trenutke. Obojica imaju poseban odnos prema moru, brodovima, ribarima i gusarima. I puno pažnje posvećuju kvalitetnim tekstovima.

U vašem stvaralaštvu osjete se utjecaji world musica, gypsya, ska ritmova i šansone. Tko je od članova benda zaslužan za uvođenje svakog od tih pojedinih elemenata?
U prošlom pitanju odgovorio sam pomalo i na ovo jer svaki od njih dvojice ima neke svoje posebnosti, ali mislim da je za raznolikost u dobrom dijelu zaslužan cijeli naš kolektiv i osobne različitosti u pojedinačnim pristupima glazbi koji se onda kroz rad na pjesmi profiliraju u zvuk Drvoreda.

U novu godinu ste krenuli s videospotom za pjesmu “Johnny Ketty”, u kojem ste pokazali umjetnički pristup prilikom prikazivanja posebnosti usamljenog pojedinca u društvu. Kako gledate na tu tematiku?
Tu se spojilo nekoliko elemenata. Jedan od njih je taj da je ta pjesma jedini instrumental na albumu iako na koncertu izvodimo još dva, tri. Prijedlog spota koji je fotografskim okom napravila Miranova sestra, Sanja Bistričić, koristeći open source bazu foto i video materijala, svojim nas je ozračjem podsjetio na tu usamljenost pojedinca te smo odlučili ta dva aspekta iskoristiti i povezati. Svatko se ponekad osjeća usamljeno u gomili pa je to dobra osnova za identifikaciju. A i stvar je prava ska bomba kojoj takvo vizualno ruho odlično pristaje. S tom smo se pjesmom našli na kompilaciji “The Best Ska Music From The Balkans Vol. 1”, a samo je pitanje vremena kada će je netko u svijetu prepoznati.

Kako je bilo na recentnoj “Balkankan turneji”?
Bila nam je gužva u autu (smijeh). Ta turneja će trajati dok god ne pokrijemo sve krajeve Lijepe naše, i bivše i sadašnje. Za sada smo širili Balkankan samo u Dalmaciji i Sloveniji i bilo je sjajno. Nismo imali velika očekivanja jer se nismo htjeli nabrijavat na slavu pa doživjeti razočaranje, ali svaki put nam se desilo ugodno iznenađenje jer je došlo puno više ljudi nego smo se nadali i u Hrvatskoj je većina znala tekstove, što već dosta govori. U Sloveniji nisu znali tekstove, ali se od kad smo počeli svirati do kraja koncerta, ljudje je naraslo za ‘sto in pedeset’ jer se po Metelkovoj pročulo da je u Menzi fešta (smijeh). Nezahvalno je isticati pojedine gradove i stvarati međužupanijski antagonizam, ali meni je u Azimuthu u Šibeniku bilo sjajno.

Čari sviranja na ulici u usporedbi s koncertima u zatvorenim prostorima?
Ulica je najiskrenije mjesto na svijetu. Kao ulični izvođač to dobro znam. Ljudi nisu tamo zbog tebe, nego ti zbog njih, ne slušaju te ciljano nego samo ako u onom djeliću vremena privučeš pažnju nekom svojom posebnošću. I to je divno iskustvo. Ali kada ti na koncert ciljano dođe vruća raja, to je također neprocjenjivo.

Oko vašeg benda sam stekla dojam kao da ste mali putujući orkestar koji svojim pjesmama često povede na razna imaginarna putovanja svjetskim metropolama. Kako vam se to čini?
Jako lijepo si to rekla. Nisu to samo imaginarna mjesta, to je putovanje kao takvo. Uz našu muziku si ko Crnogorac, ležiš, a iđeš (smijeh). Mnogo nam se ljudi javilo s takvim dojmom i mislim da je veliki uspjeh povesti nekog na putovanje. ‘Traveling Without Moving’, zar nije to bit glazbe?

Nakon što ste napunili Mali pogon Tvornice, sada na red dolazi Veliki pogon u kojem ćete održati najveći koncert karijere. Koliko vas je to motiviralo za daljnje korake i općenito koliko vam to znači?
To najveći koncert karijere zvuči pomalo bezveze, ali kažu nam da ljudi to tako danas rade. Mislim na grandiozne najave. Nama je svima jako drago da smo dupkom napunili Mali pogon na promociji i to je bilo zaista jebeno. Naravno da je to kvalitetan motivator, ali mi stalno radimo na promociji postojećih i stvaramo nove pjesme. Trudimo se i priča se širi. Takav rast nam se čini prirodnim i ono što mi možemo i što činimo je da smo se potrudili da ovaj koncert bude još bolji. Na albumu ima 15 pjesama, a mi na koncertu obično sviramo 18- 19 pjesama. Za Tvornicu smo pripremili set-listu sa 22 pjesme, i gro gostiju. To radimo zato da nama bude dobro, a mislim da publika koja nas voli to cijeni.

Na što ćete se usredotočiti nakon ovog zagrebačkog nastupa?
Imamo još nekoliko dogovorenih koncerata od kojih nas jako veseli nastup na MIMO-u jer je to sjajan projekt. Kroz ljeto će doći red na još jedan spot, a već smo počeli ozbiljno razmišljati o drugom albumu za koji su pjesme već uglavnom gotove. Samo treba namaknut lovu za snimanje (smijeh).

I kraj, zbog čega bismo se svi trebali ‘nacrtati’ na ‘prvi april’ u Tvornici?
Kako zašto, pa zato što ste si to zabilježili u raspored još prije tri tjedna kad je koncert najavljen (smijeh). Prvi april je prije svega dan dobre zabave. Kontam da se taj period godine oduvijek vezao uz ekvinocij, dolazak proljeća i sreću što se pregurala još jedna zima i gdje ćeš bolje slavljenje proljeća nego na našem koncertu uz dobru glazbu i vesele i rasplesane ljude. A ako slučajno na dan koncerta ugledate negdje naslov da je Tvornica zatvorena zbog preuređenja, ne nasjedajte (smijeh).

0 Shares
Muziku podržava