David Roads (Airbourne): “Čini se da stvarno živimo svoj san”

Australski hard rockeri Airbourne 11. srpnja ponovno dolaze u Zagreb.

Tri godine nakon nastupa na INmusic festivalu, u Tvornicu kulture sada dolaze otprašiti svoj pravi headlinerski set na kojemu će nas počastiti s kvalitetnom i glasnom rock’n’roll svirkom.

Nakon intervjua s frontmenom Joelom O’Keeffeom, sada smo s gitaristom Davidom Roadsom porazgovarali o novom albumu, nadolazećoj turneji, sviranju diljem svijeta s velikim bendovima, fanovima, koncertu u Zagrebu i usporedbama s AC/DC.Bok David, kako je?
Nije loše, evo baš pakiramo puno stvari za nadolazeću turneju.

Vrijedni ste. Pred početak turneje završili ste i sa snimanjem četvrtog studijskog albuma “Breakin’ Outta Hell”? Možeš nam otkriti neke detalje o tom nadolazećem izdanju?
Još nema točnog datuma kada će biti objavljen, ali vjerojatno znaš da nam ubrzo izlazi novi singl “Breakin’ Outta Hell”. Tako da će ljudi onda znati više detalja oko samoga albuma. Album će biti vani vrlo vjerojatno negdje u listopadu ili možda čak u rujnu. Ali još nisam 100 posto siguran kada točno. Trenutno se masterira, ali uskoro bi se moglo otkriti kada će službeno biti izdan.Ali sve je dobro prošlo za vrijeme cijelog procesa snimanja?
O da, apsolutno. Bilo je jako dobro. Snimili smo ga iz prve, u Melbourneu. Na zadnja tri albuma smo radili u inozemstvu. Radili smo s producentom Bobom Marlettom, koji nam je producirao i prvi album “Runnin’ Wild”. U cijeli proces je uletio i Mike Fraser, kao inžinjer zvuka, koji nam je također i miksao album. Imali smo jako dobar tim na ovom izdanju. Sve u svemu, bilo je jako zabavno i drago nam je što smo na svemu imali priliku raditi od doma. Jako dobro provedeno vrijeme s dečkima dok smo zajedno radili na tome.Vidjela sam vaš popis datuma na novoj turneji i očito je da nemate baš slobodnog vremena sve do kraja godine. Kako vam je sad kad ste na tako dugotrajnim turnejama daleko od kuće?
Ok je, već smo se navikli na to. Sada smo poprilično uzbuđeni da napokon krenemo s turnejom, jer smo kod kuće proveli otprilike godinu dana. Toliko je prošlo od naše posljednje turneje. Od tada smo bili kod kuće i radili na novom materijalu. Bili smo jako zauzeti posljednjih nekoliko mjeseci s pre-produkcijom, probama i snimanjem. Strašno smo uzbuđeni zbog činjenice da smo napokon završili s radom na ovom albumu.Sad kad je sve gotovo stvarno mogu reći da nam je prilično laknulo i da smo jako sretni što uskoro izlazi van. Turneje su zabavan dio ovoga posla jer dobijemo priliku da napokon izađemo na pozornicu i sviramo, odnosno da radimo ono što volimo. Uzbuđeni smo što nova turneja kreće, a i navikli smo se biti na dugim turnejama u inozemstvu. Ipak to radimo sad već neko vrijeme.

Živite li taj pravi rock’n’roll san? I pretjerujete li s tulumarenjem? (smijeh)
Ne znam, mislim da živimo naše živote najbolje što možemo. Dok smo na turneji partijamo poprilično, a vjerojatno će tako biti i sada jer ćemo biti neko duže vrijeme na putu, i htjet ćemo se malo opustiti (smijeh). Ali da, čini se da stvarno živimo svoj san, jer uspijevamo od toga živjeti. Ne zarađujemo jako puno novaca od toga što radimo jer je prilično teško u današnjoj glazbenoj industriji. Ali imamo dovoljno za život, i za odlaske na višemjesečne turneje u inozemstvo gdje dobijemo priliku odraditi odlične nastupe. U tom pogledu živimo naš san jer je to nešto što želimo raditi. To je nešto što nas pokreće za dalje.

Na kraju krajeva, to je ipak rock’n’roll…
Da, upravo tako.

Do sada ste već imali priliku ići na turneje po cijelom svijetu. Jesi li uočio kakve razlike kada je riječ o publici?
Našim fanovima u Australiji, ali i u Europi također, rock’n’roll predstavlja kulturu. Demografski gledano, rock’n’roll i heavy metal fanovi su pretežito isti u cijelom svijetu. Gdje god da odeš, njima će biti cilj da se dobro provedu i budu najbolja publika pred kojom sviramo. U Australiji je manja populacija takvih fanova, pa zato volimo doći u Europu na neko duže vrijeme jer je tamo toliko toga za doživjeti. Moram priznati i da su naši rock’n’roll fanovi diljem svijeta uglavnom isti. Time ne želim reći da su dosadni, već da su zakon. Oni dolaze na naše svirke zbog jedne stvari, da popiju i da se dobro zabave. Da se opuste uz glasnu muziku i stvarno ludo provedu.

Osim što ste putovali posvuda, također ste i svirali s velikim bendovima, od Iron Maidena pa do The Rolling Stonesa. To je ipak nešto o čemu mnogi mladi bendovi mogu samo sanjati…
O da, apsolutno. I mi smo o tome sanjali kad smo bili mlađi, a s godinama kako smo sve više rasli, i sami smo dobili priliku da sviramo s tim istim bendovima. Svi oni su imali utjecaja i na našu muziku. Bilo je odlično svirati s njima i sami shvatiti koliko su to sve kul tipovi. Još ih više zavoliš nakon što ih napokon upoznaš.

Velika nam je čast što ih poznajemo i što smo nastupali s njima kao predgrupa. Naprimjer Lemmy iz Motorheada. Toliko dobrih trenutaka smo proveli s njim kad smo radili na našem spotu za “Runnin’ Wild”. Uvijek bi nam pričao neke anegdote i uvijek bi imao vremena za svakoga od nas.

Baš sam te mislila pitati za Lemmya. Prepotstavljam da je on zajedno s Motorheadom imao puno utjecaja na tvoj bend? Kao što si i sam rekao, imali ste sreću što ste ga poznavali…
Lemmy je bio tako drag i skroman čovjek. On je u tome svemu bio toliko dugo vremena, bio je zaista pun raznih informacija i znanja, iskustva i toliko dobrih priča koje je prenosio dalje.

Da se još malo vratimo na svirke. Kako se osjećate sada kad svirate pred toliko velikim brojem ljudi?
Tretiramo ih sve na isti način. Nije nam bitno sviramo li u maloj dvorani, u pubu, ili vani na velikoj pozornici pred tisućama ljudi. Svejedno napravimo isti show. Ipak, opere te adrenalin kada vidiš toliko puno ljudi na nekom festivalu kako u glas pjevaju tvoje tekstove i refrene pjesama. Ali tamo je prisutna drugačija energija, nego kada primjerice sviramo u pubu gdje je puno intimnija atmosfera.

Ako smo headlineri na turneji, u pubovima zna biti strašno vruće i znojavo, svi su stisnuti jedni uz druge i bliži smo s publikom općenito. Ali zbog toga se tamo i vraćamo, sve je to rock’n’roll. Zato i potičemo te svirke s kojima postanemo pub rock bend. Ali zabavno je nastupati i na velikim pozornicama pred tolikom gomilom. Mislim da se dobro snalazimo i u tome.

Sad kad smo već kod festivala, moramo spomenuti i Hrvatsku. Ovdje ste prvi put bili na INmusic festivalu u Zagrebu, prije tri godine…
Da, sjećam se toga.

Kako vam je bilo svirati tamo?
Zabavno. Mislim da je i padala kiša taj dan kad smo svirali kod vas (smijeh).

Ništa čudno, svake godine je isto (smijeh).
(smijeh) Onda je isto kao i u Engleskoj, tamo baš svaki put kad sviramo pada kiša.

Pričali smo o svirkama na festivalima i u pubovima, ali gdje je tebi osobno draže nastupati?
Jednako volim i jedno i drugo, jer oboje imaju nešto drugačije za ponuditi. Performansi su isti, ali se razlikuju po drugačijoj navali adrenalina koja te preplavi. Iako, na festivalskim pozornicama moraš puno više trčati, jer je ipak više prostora kojeg moraš popuniti (smijeh).

Sa Zagrebom sada otvarate turneju i to će vam biti prvi solo koncert u našoj zemlji. Što naša publika može očekivati? Hoćete imati neku posebnu set-listu za ovu novu turneju?
S obzirom da nas niste imali priliku vidjeti već neko vrijeme, a i tamo smo svirali samo jednom, doći ćemo i pružiti vam večer za pamćenje. Svirat ćemo nama najdraže pjesme s prethodna tri albuma, a vjerojatno ćemo odsvirati i novi singl s nadolazećeg albuma. Zato budite pripremljeni na veliku dozu energije, i kvalitetnu večer punu glasnog rock’n’rolla. Jako smo sretni što od tamo otvaramo turneju.

Moram te još pitati, jesu vam dosadile konstantne usporedbe s AC/DC?
I ne baš, već smo se navikli na to. Na kraju krajeva, volimo AC/DC, oni su mnogo utjecali na našu muziku, ali i na australski rock’n’roll. AC/DC ipak predstavlja kako zvuči australski rock’n’roll. Još mnogo australskih bendova također slično zvuče kao oni. To je taj prepoznatljivi zvuk. Oni su najviše utjecali na nas, kao i još dosta drugih bendova, ali očigledno, oni su na prvom mjestu. Ne odbijamo tu etiketu i ne vrijeđaju nas te usporedbe, nije da toga nismo svjesni i sami (smijeh). Prilično smo sretni zbog toga.

Interesantno je kako je mnogo fanova ove godine govorilo da bi Joel bio najbolja zamjena za Briana Johnsona. Zamisli da je Joel dobio ponudu, a Axl Rose nije? (smijeh)
Da, u vrijeme kada je to bilo aktualno, nekoliko vokala je bilo ‘na piku’. Moram priznati da nam je bila velika čast što je Joel bio predložen. Svjesni smo toga što se događalo. Ali u to vrijeme smo bili u studiju i radili na našem albumu, tako da smo bili prilično zaposleni i vezani za taj cijeli proces. Bilo bi to kul, ali Axl Rose je na kraju ipak obavio prilično dobar posao kada je uletio umjesto Briana. Axl i AC/DC se čine kao dobar spoj zbog njegovog načina pjevanja. Jako dobro se snašao u tome.

Za kraj, imaš možda neku poruku za hrvatske fanove?
Svim našim fanovima u Hrvatskoj želimo poručiti da se jako veselimo što vam ponovno dolazimo idući tjedan. Obucite svoje cipele spremne za rock’n’roll i cuganje, jer vas Airbourne dolazi totalno raspametiti.