Cypress Hill: “Glazbeni bogovi su nas blagoslovili fanovima”

Cypress Hill već dvadeset godina obilazi svijet i redovito razgibava poklonike dobrom dozom skakanja.

Neobičnih, ali zaraznih hip-hop ritmova i beatova, bend iz Kalifornije manje je opterećen socijalnom slikom Amerike od, primjerice, kolega s istočne strane obale, pa se tako kod ležernije četvorke hedonizam češće stavlja u prve planove, što potvrđuje i Senen Reyes poznat i kao Send Dog – reper kubanskog podrijetla.

Kao jedan od najaktivnijih članova Cypress Hilla, Sen Dog u posljednjih je deset godina surađivao ponajprije s rock glazbenicima gajeći ipak svoju ljubav prema rocku što je pokazao bend SX-10. Pored SX-10 i Cypress Hilla prije pet godina, u diskografskoj pauzi matičnog mu benda, s bratom Mellow Man Aceom osnovao je dvojac The Reyes Brothers.No, prošle se godine potpuno posvetio Cypress Hillu kada su nakon punih šest godina od “Till Death Do Us Part” objavili vrlo šarolik i dinamičan album “Rise Up” pod novim izdavačem EMI Records, te krenuli na novu svjetsku turneju u sklopu koje će u srijedu, 22. lipnja nastupiti na zagrebačkom INmusic festivalu i premijerno se predstaviti hrvatskoj publici.
Ovim povodom čuli smo Sen Doga i popričali o mjuzi i ‘domaćici’… Sen Dog, kako si?
Evo radno, nastavlja se rad Cypresa Hilla, stvara se nova glazba i poprilično je radno.

Prošle ste godine nakon dugog niza godina pauze i nekoliki odgađanja objavili novi studijski album “Rise Up” i na njemu ste ugostili cijeli niz zanimljivih glazbenih imena. Zanima me po čemu se “Rise Up” razlikuje od ostatka vaše diskografije?
Pa, dosad je sve albume producirao isključivo DJ Muggs, ali ovoga smo puta na albumu puno radili B-Real i ja i to na način da smo preuzeli riječ u odabiru pjesama, ali i suradnika. Sklopili smo jedan jako dobar album koji pokazuje sve različite strane interesa Cypress Hilla – od običnog hip-hopa, latino hip-hopa, do rock stvari, zbog čega ta različitost zvukova na kraju najbolje opisuje naš bend.

Možeš li nam reći nešto o novim kolaboracijama na tom albumu – radio si s Mikeom Shinodom iz Linkin Parka, Marcom Anthonyem, Jakeom Oneom, itd. Dakle, sve su to vrlo aktualna imena i, koliko smo mogli vidjeti, česti suradnici, iako dolaze iz različitih miljea.
Zapravo smo surađivali sa svojim jako dobrim prijateljima. Tom Morello, recimo, naš je suradnik već 18 godina i htjeli smo da nekoliko pjesama upravo on producira. Tu je i Daron Malakian iz System of a Down – također naš dobar prijatelj, kao i Mike. Mislim, na albumu se čuje kako smo se zapravo jako dobro zabavljali snimajući ga jer smo u pravom trenutku na pravom mjestu surađivali s ljudima koji na svoj način mogu doprinijeti našem zvuku.

A koji je razlog nekoliko odgoda objave?
Zapravo nam je trebalo jako dugo da se saberemo. Mislim, nitko od nas nije očekivao da ćemo album objavljivati punih pet godina, a onda se tu i zalomilo odvajanje od stare etikete Sony Music. Morali smo naći novu izdavačku kuću, novog menadžera, DJ Muggs više nije htio ići na turneje s nama i onda ti se u tome dogodi i promjena glazbene industrije čemu se moraš prilagoditi, tako da smo s ovim albumom zapravo počeli ispočetka. Morali smo se prilagoditi promjenama. Ponekad prije negoli napraviš korak naprijed moraš stati i dobro promotriti stvari oko sebe.

Album je objavljen 20. travnja 2010. Taj slavni 20. travnja u svijetu se baš ne slavi, možda bismo prije mogli reći ‘koristi’ kao poticaj za uživanje u zelenom dimu. Što to tebi znači uzmemo li u obzir tvoju angažiranost za legalizaciju marihuane i općenito uživanje u njoj?
Nama je marihuana neka vrsta identiteta (smijeh). Kad vidiš nekoga s pozornice da nosi majicu s napisom 4/20 znaš da se poistovjećuje i da je tu zbog tebe takav.

Ono što mi je na vašem albumu posebice zanimljivo jest suradnja s pop pjevačem Marcom Anthonyem u pjesmi “Armada Latina”. Poprilično je to neočekivana i neobična suradnja… Što kažeš na to?
U pravu si, stari. To je sve poteklo od našeg prijatelja i producenta Jima Jonsina tijekom snimanja posljednje pjesme “Get It Anyway”, i kako smo ju snimali rekao je da ima za nas još jednu pjesmu koja bi nam dala neki novi zvuk. Pitao nas je bismo li za tu pjesmu pozvali Pitbulla da zapjeva s nama, što nam je dotad bila velika želja, ali nikako se nismo uspjeli uskladiti. Pitbull je rekao da će već sutradan, nakon što smo mu se javili, doći u LA i snimiti svoj dio.

Tako je i bilo i kad je došao, Jonsin je rekao da bi Marc Anthony odlično zazvučao u ovoj kombinaciji. Ja sam u nevjerici pitao: “Onaj Marc Anthony?”, na što je on odgovorio: “Da, taj Marc Anthony”. Rekao sam da ne vjerujem da će to dobro zazvučati, ali na kraju sam se iznenadio. Moraš shvatiti da se moraš prepustiti sebi i izazovima, a ne onome čemu ostali misle da bi trebao. Jednostavno radimo ono što sami mislimo da bismo trebali.

Apsolutno se slažem jer ako ne eksperimentiraš, nećeš nikad postići svježinu kao umjetnik.
Naprosto se ne razvijaš ako ne prihvatiš izazove. Ja uopće na tu suradnju ne gledam negativno, već kao nešto zanimljivo. Jer, na kraju krajeva, on nije trebao jednu suradnju sa Cypress Hillom da se probije na bilo koji način. Ono što me iznenadilo jest to kad smo sjeli po prvi put s njime koliko je zapravo znao o hip-hopu. Njegovo je znanje o hip-hopu ogromno i duboko.

Zbilja? Marc Anthony?
Pa da, ipak je on portorikansko dijete iz Bronxa koje je to slušalo i odrastalo s time.

(smijeh) Znači li to da možemo očekivati J. Lo na sljedećem albumu?
(smijeh) Ne znam, ne znam, ali ne budi iznenađen ako tako bude.

Ono što me zanima jest koji je vaš pogled na bend, na Cypress Hill kao jedan zanimljiv primjer uspješnog benda iz višestruko diskriminirane sfere, koji se uspio probiti svojim originalnim i specifičnim zvukom vrlo rano na glazbenoj sceni, iako ste bili, takoreći, podijeljeni među ‘identitetima’?
Ponajprije je razlog uspjehu naš bratski međuodnos, uživanje u prijateljstvu, ali i u publici koja se pronalazi u našoj glazbi. Možda je klišej, ali nismo se prepustili onom što smo postigli na način da nas to nadvlada. Glazbeni bogovi su nas blagoslovili fanovima diljem svijeta i to je ono što te vodi, to ne smiješ zanemariti.

Kombinacija svega ovog te motivira i baš zbog toga ti dvadeset godina na sceni prođe brzo. Ali, i dalje smo strastveni i jednako motivirani. Ne idemo nikamo.

Naposljetku, htio bih te pitati u kojoj si trenutačno fazi sa svojim samostalnim projektima? Pretpostavljam da SX-10 i dalje pauzira zbog Cypress Hilla, ali događa li se nešto novo pored toga?
Evo upravo radim na jednom rock albumu snažnog zvuka. Trenutačno sam u fazi stvaranja riffova što me inače najviše uzbuđuje. U projektu su moji momci iz SX-10. Što se SX-10 tiče, trenutačno ne radimo baš na nečemu zajedničkom, ali se nadamo možda nekom reunion albumu.