Aktualno
Oprez, losovi na putu!
2.10.2006. @ 12:41
Dan nakon cjelonoćnog ruženja u Koprivnici očekivao me još jedan tulum pored kojeg već odavno stoji zvjezdica s oznakom 'ne propustiti', a radilo se o koncertnoj promociji riječkih My Buddy Moose u KSET-u.
Još prije dva tjedna bila sam na slatkim mukama jer se istoga dana trebala održati promocija albuma Grupe tvog života i Gužve u 16-ercu, no Boga definitivno ima jer je ta promocija odgođena za 14.10. pa ovim putem najljepše zahvaljujem radovima u Pauku i onome tko je odlučio izvoditi ih upravo ovaj vikend i tako me spasio 'Sofijinog izbora'.
U My Buddy Moose zaljubila sam se još otkad sam ih prvi puta gledala prošlo ljeto u Spunku i od tada nisam propustila nijedan njihov zagrebački nastup što se poklapalo s tim da su svirali ispred mojih omiljenih bendova kao što su The Strange ili pak Steve Wynn, dok su neke od njih čak i zasjenili (vidi pod Marah). Ljubitelje americane koja je u Zagrebu uvijek dobro prolazila osvojili su odmah i mislim da nisam bila jedina koja je s velikim nestrpljenjem dočekala njihov sinoćnji koncert.
Ovaj koncert razlikovao se od dosadašnjih po tome što je bend na promociju pozvao i svoje prijatelje, tako da im se već na drugoj stvari pridružio Dalibor Pavičić iz The Bambi Molestersa, počasni peti član benda, i kao treća gitara odsvirao s njima nekoliko pjesama od kojih posebno izdvajam "Streets" i "Now I Gotta Stop".
Drugi gost bio je Livio Hubička (ex-Kwadrat Nodnoll) koji je svirao harmoniku na "Music", dok je na "Ocean" za bubnjeve sjeo Damir Tomić, kojeg su predstavili kao najboljeg riječkog bubnjara, što je ujedno bila i jedinstvena prilika da vidimo Jasmina za gitarom.
Nenajavljena gošća iznenađenja bila je Petra, sestra pjevača Luke, a iznenadila nas je i pjesmu na španjolskom koju je ona otpjevala, a koju nitko od nas fakat nije očekivao, pa smo ispočetka svi malo zazujali, a tu su još bili i članovi zagrebačkog benda Casual Elvis koji su svoje dionice odradili na kraju koncerta.
Za razliku od dosadašnjih (pre)kratkih nastupa ovaj je na moje veliko zadovoljstvo trajao čak dva sata i ako bih upotrijebila sportski rječnik rekla bih da su tek jučer, dobivši punu minutažu, pokazali svu raskoš svog talenta i savršeno nam prezentirali širok spektar glazbe kojom barataju.
Uz svih dvanaest odsviranih pjesama s albuma našlo se mjesta i za nekoliko obrada (Uncle Tupelo, Townes Van Zandt, "Over And Over" Neil Younga...), a predstavili su nam i nekoliko novih pjesama od kojih je jedna već dobila epitet 'indie', a najviše mi se svidjela "Scarry Feelings" koja strašno vuče na stari Calexico. Uglavnom, već se vidim kako slinim na novi materijal.
Na samom kraju koncerta odsvirali su "Waiting For Explosion", ponovo uz pomoć Petre na back vokalima, ali i ekipe iz prvih redova koja je okupirala preostala dva mikrofona i koju moram pohvaliti jer su cijelo vrijeme zdušno bodrili bend povicima 'ajmo Rijeka' i 'sviraj kantri'.
A onda je nastupio veliki finale i na stage su se popeli svi gosti koji su nastupali te večeri te je instrumental, u ovom slučaju simfoniju, "Crossing The Big River", odsviralo čak devet ljudi, u sastavu tri gitare, dvije harmonike, dva bubnja, mandolina i bas, nakon čega je bilo kolektivnog grljenja i bacanja po stageu što je bio znak da je koncert gotov i da počinje onaj neformalni dio.
Bez imalo subjektivnosti mogu samo ustvrditi da je ovo bio najbolji koncert My Buddy Moose koji sam gledala te da su se opasno približili samom vrhu ljestvice mojih najdražih domaćih bendova i jedino što još mogu poželjeti jest da nas što prije opet posjete, po mogućnosti na istom mjestu.
