Recenzije

Pretjerano nastojanje zadržavanja prepoznatljivosti

18.1.2004. @ 06:12 Ante Nevistić

Samo pola 'artiljerije u napadu' donosi nam novi album pod nazivom "100th Window". Bristolska skupina Massive Attack u kojoj je od početne postave (Tricky, Grant Marshall i Robert Del Naja) ostao jedino Robert 3D Del Naja (Grant Marshall je trenutno istupio iz benda zbog svojih obiteljskih obveza) opet je više odnosno manje iznenadila svojim novim uratkom "100th Window".

Neosporiva je uloga 'Masivnog napada' u kreativnom proboju, a i komercijalnom naravno, elektronske glazbe devedesetih. Grupa je tijekom prošlog desetljeća parirala visoko na kritičarskim ljestvicama, te uz Portishead potpisala neke najuspijelije uratke ("Blue Lines", "Protection", "Mezzanine").

Kombinacija mantre, ambijentalne zvučne podloge, hipnotikom konstante i repetativnosti ritmova, zapapreno psihodelijom i ujedno melankolično mračnim dionicama te uz neizostavne žive instrumente, Massive Attack stvarali su odlične i primamljive pjesme i svoj stil.

"100th Window" trebao bi razriješiti da li skupina može nastaviti i dalje u istom zanosu i istodobno zadržati svoju uvjerljivost, no ono što nam donosi novi album Massivea polovičan je, ali ne i nezanimljiv uspjeh.

Nakon zbilja duge stanke od čak pet godina i velike uspješnice "Mezzanine" koja se uvrštava u suvremene klasike, 'stoti prozor' ne ostavlja veliki dojam i djeluje pomalo razočaravajuće, možda najviše onima koji su očekivali novo remek-djelo.

Naime, Del Najaino pretjerano nastojanje zadržavanja prepoznatljivosti učinilo je album toplijim, ali ne i mekšim od prethodnika. Mješavinom žešćih instrumenata i prepoznatljivih melankoličnih dionica stižemo do upotrebljivog, ali ne i ključnog albuma u diskografiji benda.

Na albumu gostuje mnogo poznatih umjetnika od Horace Andya (vokal) i Angelo Bruschinia (gitara) koji su svoje prste imali i u "Mezzaninu", pa do Stuart Gordona (violine), Damon Reece (bubanj) itd.

No, najitaknutiji gost ovoga albuma je Sinead O'Connor (gostuje i na novom albumu Asian Dub Fundation), te ovime sastav pokazuje koliko im je stalo do pjevačice čija je solistička karijera krenula nizbrdo, trganjem Papine slike na američkoj televiziji početkom prošlog desetljeća. No i pored izvrsnog O’Connorava glasa Del Naja-in ostaje nezamjećen i tek prosječno dobar.

S diska ću izdvojiti tek dvije pjesme: "A Prayer For England" politička pjesma koja svrstava samu sebe zajedno s grupom čije je ime prikovalo satiričnu potvrdu vojnoj agresiji. Te pjesmu koju je također supotpisala Sinead pod nazivom "What Your Soul Sings", možda jedina pjesma koja može komparirati najboljem Massive Attacku, hrapavi, osorni početak te klaustrofobična atmosfera, odjednom 'cvijetanje' u predivnu pjesmu predvođenu nevjerovatnim O'Connorovim glasom.

Na kraju, sigurno nije riječ o prekretnici poput nekih ranijih albuma, ali "100th Window" je ostvarenje koje sadrži sve ključne osobine Massive Attacka.

Albumi