Recenzije

Ljeto je pred nama, novi album u CD playeru

28.6.2006. @ 23:39 Domagoj 'Domination' Puzak

Velški dječaci opet su odlučili svoj novi album izdati u vrijeme kad je to apsolutno najpametnije - na dolasku vrućeg i opuštenog ljeta. I inače sam njihovu glazbu najviše mogao doživjeti u autu na nekom autoputu, bez brige na pameti, svjestan da sam sretan u životu i da me nitko ne čuje kroz otvorene prozore. Držeći i ovaj CD u ruci već vidim da će se povijest opet ponoviti i da će mi ovo biti još jedan od ljetnih soundtracka. Ovo ljeto bit će samo promocija.

Lostprophets su prošli kroz jako čudnu karijeru. Bend koji je prvim albumom pokazao da će zaprašiti po svjetskim pozornicama, dečki čiji modni ukus kopira velika robna kuća H&M, Donatella Versace poziva u goste, ljudi koje zbog uspješnosti jako često nazivaju prodanim dušama i nerijetko na žestokim festivalima iz ljubomore zasuju bocama.

Očvrsnuli su prema tome i u jednom intervjuu izrekli svoju vodilju "if there's a way that you could be everything you want to be, would you complain that it came to you too easily?". Zvuče kao tipični srednjoškolski bend iz sunčane Kalifornije, s temama ljubavi, frendova i zezancije, a dolaze iz jako netipičnog Walesa. Nije zato ni čudno što su našli svoje mjesto u društvu velikana Deftonesa i Linkin Parka, ili pop-punk novajlija My Chemical Romance i njihovog MTV društva.

Sve ovo meni samo podiže bend u očima jer sam uvijek gajio simpatije prema takvim bendovima u koje svi sumnjaju jer su prebogati, preuspješni ili prepitki, i koje svi automatski mrze, i pokušavao sam izvući najbolje iz njih i držati se njihove glazbe. A ako još k tome uživaju u blagodatima novca i lijepih cura - mogu biti samo sretan zbog njih i reći 'Ja bih isto tako!'.

Posebno su mi to pokazali na prvom singlu "Rooftops" koja ima totalni Deftones početak, nakon kojeg sam znao da igraju na uspješnu kartu. Potvrdili su to ritmičnim i plesnim hitovima "Everyday Combat", retro zvukom na "Town Called Hyprocrisy" i žestokom i pjevnom, ali imalo lošijom "New Transmission".

Pop-punkerski ritmovi i veselje često se miješaju sa širokim emo refrenima koji razgale dušu. Najbolji primjer toga je "Can't Stop, Gotta Date With Hate" čiji refren ću pjevušiti cijeli kolovoz. Malo ozbiljnije "Everybody's Screaming", "4AM Forever" i "Heaven For The Weather, Hell For The Company" vraćaju nas na prošli album "Start Something", a time i na ono što smo možda već čuli. Ali, to je vrsta pjesama koje su uvijek znali napraviti i odsvirati, i očito ne misle tratiti vrijeme nečim neprovjerenim. Nehrabro, ali učinkovito, barem za sada.

Opet su se pokazali kao najbolji bend za vedre i zvjezdane noći kada se sjećate vremena provedenog s najdražom ekipom ili pjesme koje će najbolje pasati na vašem iPodu kada se nanovo zaljubljeni vratite doma i apsolutno ništa vam ne može uništiti taj dobri osjećaj koji vam prožima tijelo.

Nije ovo ni album, a bome ni bend koji će vas natjerati da dođete do novog otkrića u modernoj fizici, ali ako vam današnji prebrzi svijet ide polako na jetra (da ne upotrijebim grublju riječ) i jedva čekate da se otisnete u nepoznatom pravcu, onda će vašoj mladoj duši ovo biti album za čišćenje organizma i pjevanje kao da vam je zadnji put.

A kad naše krajeve opet zabijeli snijeg, zaboravit ćemo na Prophetse i pričekati novo sunce koje će im omogućiti da nam opet uljepšaju godišnji odmor.

Albumi