Recenzije

Vikinzi prešli na tamnu stranu

25.5.2006. @ 20:30 Walid Ghazzawi

Thyrfing je bend iz Švedske za koji dosta izvora tvrdi da sviraju black metal, na nekim stranicama je rečeno da sviraju vikinški metal, a zapravo je njihov muzički izričaj nešto što u prvu podvrstu nikako ne spada, a s drugom tek koketiraju, tj., raniji albumi više naginju tomu, nego "Farsotstide".

Bend postoji od 1995. godine, dobio je ime po maču Tyrfing, koji se javlja u vikinškim mitovima i ovo im je šesto LP izdanje. Dečki pjevaju najvećim djelom na švedskome, a najčešće teme pjesama su na ranijim albumima bili vikinške, dok na u novije vrijeme su se okrenuli pisati o tamnoj strani života.

A ovaj album tako i zvuči. Naime, dok su stariji albumi zvučali kao križanci Fintrolla i Enslaveda, novi album je poprimio ozbiljniju notu, pa tako nema blesavih hevijanerskih uleta na vokalima, smiješnih klavijatura koje odaju dojam srednjovjekovnog proštenja, već sve zvuči nekako mitski i mydyingbrideovski.

Nema puno veze s doomom, iako je poprilično sporije od onoga što se može očekivati. Album je vrlo atmosferičan i čini cjelinu, a odlično je što nema one sekunde između pjesama, koje vas samo vraćaju u stvarnu okolinu. Pjesme su jednostavne, premda ponekad za moj ukus prejednolične, u smislu da ponekad nalikuju jedna na drugu, no to vas ne sprečava pretjerano da uživate u albumu.

Prve dvije pjesme "Far åt Helvete" i "Jag Spår Fördärv", te naslovna "Farsotstider" su ponajbolje, ali to nije nikakva preporuka, jer je ovakve albume puno bolje slušati u cjelini.

Glazbeno, "Farsotstider" apsolutno ništa novo, no ne možemo očekivati od svakoga benda da će donijeti glazbeno revoluciju, no, album je vrlo ugodno iznenađenje, posebno svojom ozbiljnošću i težinom koja se od ovoga benda nije očekivala.

Albumi