Recenzije

Najbolje od našeg trenutnog rocka

23.5.2006. @ 18:48 Domagoj 'Domination' Puzak

Samo godinu i pol je prošlo od prvog albuma od Ramirez, kada su svi slušali rockerske singlove - depresivne laganice ćelavog pjevača i poluakustičnog benda. U trenutku kada ih je većina prihvaćala, na praznik rada izletio je njihov novi album "Copy/Paste", i na prvih par slušanja čini se da je album nebrojeno puta bolji od debija. I jako mi je drago zbog toga.

Nema ništa loše u prvom albumu, ali ovaj ih je nekako izdignuo iz onih optužbi da 'se u pjesmama ne mogu odlučiti na koga će se furati - na Coldplay ili REM', pa su pjesme malo glasnije, zanimljivije, raznolikije, a riječi vjerojatno najbolje od svega što se javlja kod naših rockera u zadnjih nekoliko godina.

Singl koji je prethodio albumu je pjesma "Ništa posebno" dosta logičan za Ramirez, ali album definitivno ima još jako puno aduta i pjesama koje pucaju na mjesto hitova. Tiše kitice i energičniji refreni obilježili su "Copy/Paste" i "Lana Croft" koja mjestimice zvuči kao neki noviji U2, i pokazuju da u ovom albumu ima malo više muda i puno energije.

Ipak, mislim da je zvuk i, ponajviše dinamika na albumu mogla biti i izraženija i bolja, jer se ovdje ne radi o nekakvoj neimaštini ili boljci tipičnog hrvatskog zvuka, već mislim da su ove pjesme u živo puno bolje.

No, nema veze, i dalje su se zaredale pjesme koje mi dižu glavu u vezi naših komercijalnijih gitarističkih bendova. Iako pjevač dosta često poseže za opetovanim stilom pjevanja i melodijama na kitici, ipak stoji da su same riječi odlične i da se, osim analiziranja ljubavnih veza, sexa i odnosa dvoje ljudi, drži tipičnih hrvatskih priča. Tako na "Ništa posebno" spominje emisiju Plodovi Zemlje, a na "Loš (treća)" naš časopis Mila. Ta pjesma ujedno je vjerojatno i najbolja na albumu, iako su se vratili na snenu i sporu atmosferu. Riječi o razlozima i potrebama za prekidom veze, U2 melodije i žešći klimaks na kraju pokazuju da im ipak ovakve pjesme i najbolje idu. Bilo kako bilo, odlična stvar.

To se odmah može reći i za "Bijela svjetla i veliki zvučnici" koja otklanja i onu zadnju primjedbu - zvuk i dinamika, pa mi se ipak čini da Denyken zna što radi. Jedino mi je žao što gitara na svim stvarima nije ovako moćna i široka. Još jedna laganica je "1:1", a pjesma koja najviše podsjeća na prošli album je Coldplayjovska "Odjavna".

Pjesme su zanimljivije nego prijašnje, album skroz pristojan i jedan od primjera boljih hrvatskih albuma takvog tipa, riječi zanimljive, urbane i duboke, a bend i dalje prati formu pjesme i ne komplicira s glupostima.

Sretan sam što je baš Ramirez snimio dobar album, ali i album koji će se meni svidjeti i proširiti mi taj popis prolaznih hrvatskih bendova. Čini mi da album po zvuku sigurno bolje paše u nekom klubu, ali i da po atmosferi zahtjeva toplu sobu, kišu na prozoru i curu u zagrljaju. Dovoljno za skroz OK ocjenu.

Albumi