Recenzije
Status nedodirljivih ostao nedodirljiv
10.5.2006. @ 09:32
Red Hot Chili Peppers
Stadium Arcadium

| Datum izdanja: | 5.5.2006. |
| Izdavač: | Warner Bros / Dancing Bear |
| Žanr: | Rock |
Naša ocjena:
| |
Popis pjesama:
Disc 1:
- Dani California
- Snow (Hey Oh)
- Charlie
- Stadium Arcadium
- Hump De Bump
- She's Only 18
- Slow Cheetah
- Torture Me
- Strip My Mind
- Especially In Michigan
- Warlocks
- C'mon Girl
- Wet Sand
- Hey
Disc 2:
- Desecration Smile
- Tell Me Baby
- Hard To Concentrate
- 21st Century
- She Looks To Me
- Readymade
- If
- Make You Feel Better
- Animal Bar
- So Much I
- Storm In A Teacup
- We Believe
- Turn It Again
- Death Of A Martian
Tamo davne 1999.godine u ekipie je bilo jako popularno imati album "Californication". Pirat, original, svejedno. Tako sam se i ja, tada najobičnija klinka sa jako malo znanja o glazbi, pobrinula da nabavim taj album, jer ipak treba biti in i u tijeku događaja. I to je bio moj prvi kontakt sa glazbom Red Hot Chili Peppersa, a gore spomenuti album danima nije izlazio iz CD playera.
Od tada je prošlo 7 godina, ja sam postala malo veća klinka, glazbeni ukus mi se kroz to vrijeme izmijenio, no ovaj bend je kod mene i dalje zadržao svoj poseban status, rekla bih 'status nedodirljivih'. Bez brige, ne morate se bojati da sada slijede hvalospjevi i soneti o Red Hot's-ima.

Njihovim najboljim albumom i pravim reprezentativnim uzorkom smatram "Blood Sugar Sex Magik" iz 1991.godine, a sada, 15 godina kasnije, se pojavio "Stadium Arcadium", nešto novo, nešto potpuno drugačije. Ovakav zvuk dali su naslutiti sa "Californication", a u potpunosti su ga najavili pretposljednjim albumom "By The Way", koji im je priskrbio velik broj novih fanova, a one koji su 'zapeli' na "BSSM-u", u potpunosti razočarao.
Tako ovaj dvostruki album, podijeljen na diskove "Jupiter" i "Mars", donosi ukupno 28 pjesama, od kojih je većina dosta lagana, a neke i previše sladunjave, sa ponekim zaraznim funky ritmom, i to ponajviše zahvaljujući gitarskom geniju Johnu Fruscianteu, i maestru na basu, Fleau. No, ako sam uspjela prijeći preko "By The Way" i tamo pronaći svoje favorite, zašto mi to ne bi uspjelo i s ovim albumom.
U najavnom singlu "Dani California" riječ je o djevojci Dani, koja se prvi puta spominje u pjesmi "Californication" ("A teenage bride with a baby inside"), a zatim i u "By The Way" ("Dani the girl is singing songs to me"), da bi na kraju svoj 'život' završila u ovoj pjesmi, kojom se ujedno i otvara cijeli album.
"Za ovu pjesmu sam osjetio da će biti zanimljiva priča, i kada sam je počeo pisati shvatio sam da je riječ o djevojci iz pjesme "By the Way" - Dani, a ta djevojka je ista ona trudna tinejđerka iz "Californication". Shvatio sam da je riječ o istom izmišljenom liku, koji se sam po sebi razvija i da bi bilo zanimljivo ispričati tu priču do kraja", izjavio je Anthony u jednom od intervjua i tako objasnio tko je zapravo ta djevojka Dani.
S diska "Jupiter" izdvojila bih pjesme "Snow (Hey Oh)", "Slow Cheetah", te "Wet Sand", koje su većinom laganije, ukrašene specifičnim Johnovim minimalističkim načinom sviranja, bez previše filozofiranja i kompliciranja u solažama. A što se tiče diska "Mars", koji je ipak malo nabrijaniji, s više funky groovea, izdvojila bih "Tell Me Baby", "Storm In A Teacup", te "Readymade", koje više naginju njihovoj "BSSM" fazi, no sa nešto blažim naglaskom.
Moram spomenuti i "If", vjerojatno najlaganiju pjesmu na čitavom albumu, izvedenu samo u pratnji gitare i basa, gotovo idealno za ljubavnu tematiku koju obrađuje. A ovo nije jedina pjesma na albumu koja govori o ljubavi.
28 pjesama zaista se čini puno, i u nekim dijelovima je došlo do ponavljanja, no isto tako nakon pozornijeg slušanja, otkrila sam neke sitnice i detalje kojima je svaka pjesma drugačija i posebnija. Da sam prije 7 godina čula Anthonyja kako pjeva "Love is your only friend", sumnjam da bih ih nastavila dalje slušati. No na ovom albumu mi je to nešto sasvim normalno, i ne čudi me previše.
Red Hot's-i su postali puno mekši, i da li je to pozitivno ili ne, o tome neću previše pisati. Ako ste okorjeli fan koji priznaje samo njihove albume i rad do "BSSM", sumnjam da će vam se svidjeti ovaj glazbeni uradak. Ako su vas osvojili tek sa "Scar Tissue" ili "Dosed", ovaj album je gotovo idealan za vas.
I sad se postavlja pitanje kakav je točno dojam ostavio album na mene. Odgovor je vrlo jednostavan - po mom mišljenju album je odličan, i zaslužuje titulu albuma godine. Ultra-genijalan, kakvim smatram "BSSM"?! Teško.


