Recenzije

Kapa dolje i naklon do poda majstore

16.4.2006. @ 00:10 Ljudevit Cikač Ciky

Ritchie Blackmore, jedan od najvećih rock gitarista svih vremena, sa svojim trećim 'ozbiljnim' bendom proživljava drugu mladost. I dok se njegovi kolege iz Deep Purplea junački hrvaju s novovalnim hard rockerima, Rithcie je potpuno okrenuo ploču, i sa svojom životnom družicom Candice Night, s kojom je surađivao još u vremenima Rainbow uskrsnuća sredinom devedesetih, već devet godina sklada predivne folk naslove, namijenjene ljudima s istančanim ukusom i duboko osjećajnom, romantičarskom dušom.

Takvi teško da na njegovu glazbu mogu ostati ravnodušni. A kako i bi, kad je romantično-renesansni sympho folk rock s utjecajem orijenta tako dobro komponiran da ulazi doslovce u svaku poru glazbenih, ali i životnih osjećaja. Jednostavno, melodije koje proizlaze iz akustičnih i električnih gitara obogaćene soundom mandoline, virgla, gajdi, zviždaljki, tambure i još nekih povijesnih glazbala su prelijepe, predivne, odmor za dušu i tijelo i njihova interpretacija predstavlja pravo glazbeno bogatstvo.

A što tek reći za Candiceine anđeoske vokale, koji su ovdje još osjećajniji nego dosad, kada su se znali zaletjeti i u pravcu gothica. Ustvari, i kompletan je materijal nešto laganiji nego je to bilo u slučaju prethodna četiri albuma.

Ta se bezgranična osjećajnost čuje već od samog otvaranja albuma, u prve dvije balade s orijentalnim feelingom; "25 Years" i "Village Lanterne". Kompozicija "I Guess It Doesn't Matter" izmjenjuje srednje i brze ritmove, s impozantnim gitarama u fantastično melodioznim solažama. A da u Ritchieu još uvijek živi duh hard rockera, dokazuje čvrsta, gitarističko-gajdaška stvar "St. Teresa", koja u prvi plan izbacuje njegovu gitarističku virtuoznost.

A među 14 pjesama našle su se i tri obrade; "Mond/Child In Time", folkerska je obrada najjače Deep Purple stvari, zatim je tu Ralph McTellov "Streets Of London" i "Streets Of Dreams" od Rainbow. Posljednja je pjesma objavljena u dvije verzije. Uz onu na regularnom izdanju albuma, na japanskom limitedu s Candice ju je otpjevao Joe Lynn Turner, koji ju je na albumu "Bent Out Of Shape", izdanom 1983. godine pjevao i u originalu.

Također, na set listi su i dva folk instrumentala; "The Messenger" i "Village Dance", a sjajne su i pjesme "World Of Stone", kojoj su pridodani i orkestralni aranžmani, te "Faerie Queen", koja je u prvoj polovici balada, a nakon toga se ritmički transformira u narodno, srednjevjekovno veseljačko kolo.

Mogao bih, a možda i morao, opisati i preostale pjesme koje ne zaostaju za izvučenima, ali sve su one toliko kompleksne, višeslojne, da bi trebalo barem dvadeset puta više vremena i prostora za nešto takvo. A i opis imenovanih više je orijentacijski, nego cjelovit, ali se nadam da je on dovoljan da barem malo dočara genijalnost glazbe legendarnog Rithciea, koji je prelaskom u folk vode napravio puno jači potez od Deep Purplea, koji već godinama lupa po istim stvarima.

I zato, kapa dolje i naklon do poda majstore, genijalče, virtuozu, legendo...

Albumi