Recenzije

Hrvatska metal sprdačina

4.4.2006. @ 14:47 Domagoj 'Domination' Puzak

Teško je napisati nešto smisleno o blesavom bendu koji ni ne želi da se napiše nešto smisleno ili, ne daj bože, ozbiljno o njima. Od kad su krenuli u sviračke vode, već se vidjelo da neće biti puno profesionalizma i smirenosti. Njihova zajebancija i zaigrana priroda vukla ih je po koncertima, da bi sad eto, čak i potpisali ugovor s Aquariusom i pred nas bacili jedan skup njihovih pjesama. A tko su oni uopće?! To su zajebanti iz Vinkovaca koji su svoju inačicu žestoke glazbe u nekom pogledu načinili u potpunosti nežestokom.

Slušajući početak albuma i pjesmu "Gangsterski paradajz" nisam mogao vjerovati što me to snašlo. "Pa zar je netko u Hrvatskoj odlučio izdati brutalni death metal?! Kako je to uspjelo meni promaknuti?!" mislio sam si, ali nakon zlog metal dijela s uzvikom 'get away from me' brzo su stvari sjele na svoje mjesto i postalo je jasno da su nas samo htjeli (i uspjeli) iznenaditi.

Bio je to samo uvod u jednu komičnu metal predstavu. Na "Nećemo promjene" i "Livada" čuje se sprdačinskog reperskog nabrajanja, žestokih gitara, brzih brutalnih metal dijelova i malo Slipknotovskog dubokog urlanja. Ipak, i ti naizgled brutalni dijelovi su ovdje upakirani u totalnu zezanciju i simpatično iznošenje mišljenja.

Dečki za instrumentima, unatoč onom pravom nepopravljivo siromašnom hrvatskom zvuku, pokazuju da jedu svoje instrumente i da zbilja znaju svoj posao. Slušaju sve vrste žestoke glazbe i siguran sam da pokraj Septice imaju i neki bend gdje smisleno i ozbiljno mašu glavama i znoje se nad masnim rifovima.

Ovdje znaju potegnuti švedski metalni dio, pa spori riff na kitici, pa malo igranja basa i bubnja, pa trash metal solo na gitari i tako u krug. Pjesma "Odrezali su mi krivu nogu" (pogađate o čemu pjevaju) je totalni Iron Maiden i zbilja se širi popis bendova koji se sigurno vrti po njihovim CD playerima, ali riječi se sve više i više čine dosta nabacanima, pa ovdje izostaje nekakva smislenosti i rima, koja se zbilja očekuje na ovim kiticama.

"Ništa kontra Tita" smisleno aludira na Dvornikovu "Ništa kontra Splita" pa se i s vokalima krevelje da zazvuče kao splitski divljak, a "Govno mrtve babe" je najžešća black metal pjesma, koja opet njihovim repanjem o spomenutoj temi dobiva komični oblik i gubi svaki doticaj sa spomenutim žanrom.

Imena članova benda kao što su Jukka Kunilunginen ili pjevačev pseudonim Govnar Smrtee pokazuju da ih apsolutno zaboli ona stvar što će tko misliti o ovom bendu, i time ispadaju još zanimljiviji i simpatičniji. Ostaje činjenica da su možda nabacali previše pjesama (iako ih je nekoliko čistih uvoda) i da su riječi često tu samo da upotpune zvuk, pa nerijetko budu isforsirane, i manje smiješne. Ali ideja nikako nije loša.

Dečki odlično sviraju i iznenađuju najžešćim dijelovima koje je hrvatska scena čula, ali onda riječi i pristup tematici kao kod T.B.F.-a ili Zadruge mijenjaju cjelokupni dojam. Čudna je ta spomenuta kombinacija splitskih T.B.F.-ovaca i zagorske Zadruge, ali mislim da je to najbolja usporedba koja bi se mogla dati ideji, zvuku, pristupu i glazbi ovog benda.

Sumnjam da ću ovaj album preslušavati do iznemoglosti, ali na kraju sam zbilja zadovoljan i vidim da je hrvatska scena ipak spremna na eksperimente. Čak i ovako blesave i zabavne.

Albumi