Recenzije

Istarska diva

23.1.2006. @ 13:33 Stjepan Vrečko

Svakako jedinstvena i najsvestranija osobnost na našoj glazbenoj sceni, Tamara Obrovac, objavila je novi album "Daleko je..." gdje je još jednom u suradnji s vrhunskim glazbenicima njezinog pratećeg sastava Transhistria Ensemble prošetala bogatom istarskom, što glazbenom, što dijalektnom ostavštinom.

"Daleko je..." jest prvi album objavljen u nakladi njezine nove izdavačke kuće Aquarius Records, a sveukupno peti u njezinoj impresivnoj karijeri. Po obrazovanju jazzerica, po temperamentu rockerica, a po tematici bliska etno izričaju, Tamara je s nevjerojatnom lakoćom uspjela spojiti elemente istarske i mediteranske glazbe s elementima jazza, stvorivši tako u nas jedinstven glazbeni izričaj (etno-jazz), a istovremeno bivajući sve prepoznatljivija i prisutnija na svjetskoj sceni, što je i rezultiralo nominacijama za BBC3 Radio World Music Awards 2004. u dvije kategorije (Europska glazba i Nagrada publike).

Album, napravljen za samo tri mjeseca, otvara istoimena pjesma (za koju je snimljen i video-spot) koju imate priliku slušati kao podlogu za najavu filma Hrvoja Hribara "Što je muškarac bez brkova?", koja se u njega idealno uklopila svojom duhovitošću i lepršavošću, a ista pjesma (ali u drugom aranžmanu) i odjavljuje ovaj album.

Između prve i posljednje pjesme smjestilo se devet novih skladbi, te dvije prearanžirane pjesme sa starijih albuma ("Touca'La Louna" i "Crni malin" s albuma "Transhistria" iz 2001.)

Tamara kao autorica potpisuje većinu skladbi (sama kaže kako je zaslužna za oko 75% svake pjesme, a za ostatak su zaslužni njezini glazbenici koje pomno bira: Kruno Levačić, Uroš Rakovec, Žiga Golob, Fausto Beccalossi i Muc Softić...), a njezin glas je apsolutno fantastičan, što se osobito primjeti na, meni najboljoj, pjesmi "Dobra vila", premda sve pjesme imaju prelijepu melodiju građenu na podlozi ritma, mandoline i harmonike (aranžmani pjesama, premda na prvo slušanje zvuče jednostavno, to nipošto nisu), primjerice "Anđele moj", "Dolor" "Biscoti Ruduladi", "Kad te nema tu"...

Tamarina općepoznata duhovitost do izražaja dolazi u pjesmi "Majmajola" Naime, stihovi pjesme pretežno se sastoje od nabrajanja istarskih sela, ali to nipošto ne znači da puko nabrajanje nužno mora biti i suhoparno.

Poznato je da se sve njezine pjesme razvijaju na nastupima uživo, stoga treba vidjeti i čuti kakve će improvizacije iznjedriti budući koncerti naše etno-jazz primadone.

Nakon dvadeset godina bavljenja glazbom i deset godina prisutnosti na glazbenoj sceni, čini se da je Tamara među širim slušateljstvom došla do svojih, posve zasluženih, pet minuta slave, s obzirom da je jazz (nakon irske glazbe i kubanskih ritmova) postao trendy glazbeni izričaj. Naravno, Tamara je stvarala etno-jazz dok nismo znali ni napisati etno-jazz, a kamoli objasniti što je to, a složit ćete se sa mnom kad kažem da je puno bolje da nas u svijetu prepoznaju po ovoj autorici, nego po nekim drugim kvazi-autorima smiješnih i opasnih glazbenih izričaja.

I za kraj, evo što Tamara kaže o svojoj glazbi: "U potrazi za originalnošću glazbenog izričaja shvatila sam vrijednost i smisao osjećaja za vlastiti zavičaj, jezik i tradiciju, kao i njegovu ulogu u stvaranju mog osobnog i skladateljskog izraza. Jazz je moja sloboda, a korijeni su moja istina."

Albumi