Recenzije

Od dva napravite jedan!

20.12.2005. @ 10:28 Tamara Sokolić

Dugih 12 godina stanke između albuma svakako u svakome stvara svjesno ili podsvjesno (pre)velika očekivanja, a pogotovo ako se radi o nekome toliko originalnom i unikatnom kao što je Kate Bush. Zaista nema usporedbe, nema niti jedne žene s kojom bi se njena veličina mogla usporediti, osim opet samo uvidjeti kako je njen utjecaj na neka od najvećih imena jako vidljiva.

I definitivno uz sva moja velika očekivanja nije došlo do razočaranja. Kate Bush ostala je dosljedna sam sebi, sofisticirana, ženstvena, eterična, sveobuhvatna i nježna, i još uvijek zna itekako iznenaditi.

"Aerial" je dupli album, prvi dio "A Sea Of Honey" sastoji se od nasumično biranih 7 pjesama, dok je drugi dio "A Sky Of Honey" konceptualan album od 9 pjesama koji kao da obuhvaća jedan cijeli dan, ciklus od zore, cvrkuta ptica, pa sve do večeri i nokturna i ekstaze pune sinestezije na kraju.

Album je najavio singl "King Of The Mountain", pjesma koja je definitivno najbolja i najžešća na albumu, i žao mi je što vam moram saopćiti da nijedna pjesma prvog dijela neće nadmašiti ovu. Zaista. Odmah nakon nje i po dometu, ali i po rednom broju nalazi se "Pi", pjesma u kojoj se miješaju Hammond klavijature nalik na one sa špice CSI (od The Whoovaca), njen soprano intenzivan glas, ali i prateći vokali, genijalna akustična gitara i naročito zanimljivo pjevanje refrena koji se satoji od znamenaka broja Pi i zanimljiva pjesma sa svih mogućih aspekata.

Dosta pjesama na albumu ne razvije se u nešto što očekujemo (one počnu, postignu neku nisku razinu, nastave ići istim (slabim) intenzitetom, još se čak i previše otegnu, i onda završe, a ako nešto ne volimo onda je to-to ('don't leave me high and dry!'). Takve su 3 pjesme prvog dijela: "Mrs. Bartolozzi", "Joanni" i "Coral Room". Ona koja odstupa od njih, ali nije za poslušati ispočetka je "Bertie", koja je jedna tipična dvorska pjesma, sa svim dvorskim instrumentima i dvorski otpjevana.

Drugi dio albuma "Aerial", onaj konceptualni, za istaknuti je po dvjema zadnjim pjesmama, koje su i najduže na cijelom albumu, ali zaista se uzdižu visoko iznad ostatka. "A Sky Of Honey" i po trajanju, i po žestini instrumenata, od kojih bi posebno izdvojila bubnjeve, ali i po nešto drukčijim vokalima Kate Bush, puno jačima nego inače, pomalo zastrašujućima, koji se miješaju sa pratećim vokalima, pa se zajedno spajaju kao u neku sotonističku misu, oprostite na izrazu, zatim se sve stišava, miješa s onim Hammond orguljicama sa prvog dijela, cvrkutom ptica, luđačkim i jako 'spooky' smijehom, finom solažom na električnoj gitari itd, itd. Ekstaza na kraju!

Dragi moji, što vam više reći, osim toplo preporučiti ovaj album, preslušajte, a zatim si od 2 dijela napravite jedan pošteni na kojem nećete morati preskakati određene dovoljno-ih-je-čuti-jedanput-stvari, dok ćete ove odabrane i probrane htjeti uvijek iznova slušati!

Albumi