Damir Imamović: "Hvata me tuga zbog raznih sevdah-porn svečanosti"

14.4.2017. @ 09:56 Leonora Bedić

Uz Božu Vreću, Amiru Medunjanin i grupu Divanhana, Damir Imamović jedan je od predstavnika 'novoga sevdaha', odnosno glazbenog vala moderne interpretacije bosanske tradicijske pjesme.

S projektom Damir Imamović Sevdah Takht, kojeg još čine udaraljkaš Nenad Kovačić, basist Ivan Mihajlović i violonistica Ivana Đurić, ponovno dolazi u Zagreb, 5. svibnja.

20170413-120526_damir-imamovics-sevdah-takht-in-salzburg-by-albert-moser-big.jpg

/ foto: Albert Moser

Na lokaciji Pogona Jedinstvo ovoga puta će predstaviti posljednji album "Dvojka", objavljen za Glitterbeat Records, jednu od najboljih world music izdavačkih kuća.

Povodom nadolazećeg nastupa, s Damirom smo popričali o svemu što se događalo od našeg posljednjeg intervjua, objavljenog prije pet godina.

Album "Dvojka" objavili ste za najbolju svjetsku world music etiketu, Glitterbeat. Koliko je Sevdah Takhtu potpisivanje za tako velikog diskografa pomoglo i što ste novoga dobili s izlaskom ovog albuma?
Mislim da nam je to značajno proširilo publiku. Čak mi se čini da su i u regiji mnogi obratili pažnju na ono što radim tek kada je to dobilo neku međunarodnu recepciju. Valjda je to normalno...

Sevdah Takht je za novi album proširio postavu jer sada imate i Ivanu Đurić na violini. U kolikoj mjeri i po kojim točkama se novo izdanje razlikuje od prijašnjih, osim po uvođenju još jednog instrumenta? Što je bilo drugačije u cijelom procesu stvaranja?
Mislim da su nam se dogodile mnoge važne i lijepe stvari. Pored Ivane, tu je i dosta autorskih pjesama, novi producent. Malo smo drugačije razmišljali o ovom albumu, njegovom konceptu, snimanju. Prilika da radiš nešto za što unaprijed znaš da će doći do puno širih krugova vrlo je poticajna. Mnoge provincijske obzire zaboraviš i možeš ploviti punim jedrima.

S obzirom da se u sastavu i dalje nalaze glazbenici i iz ostalih zemalja regije, susrećete li se s komplikacijama kada je riječ o uvježbavanju i radu na novim materijalima te ostalim dogovorima?
To nam nikada nije bio problem. Obično se nađemo par dana pred turneju i vježbamo. Ponekad i mimo turneje. Mislim da je to čak i bolje nego da živimo u istom gradu. Ovako smo koncentriraniji. Sve je nekako zgusnuto i jednostavnije.

Nedavno ste predstavili i pjesmu "Sarajevo". Što ti predstavlja spomenuta pjesma i kako je nastala?
Istina je da je pjesma podigla dosta prašine. Sevdalinke su obično pjesme lokal-patriotizma i hvalospjeva o vlastitoj sredini. "Sarajevo" je malo drugačija priča i nije joj stalo do toga. Ona govori o suvremenom gradu Sarajevu i dobrim, ali i lošim stranama. Živimo u vrijeme vladavine konzervativaca koji brišu svu progresivnu povijest grada. Mislim da se iznova moramo boriti za neke stvari koje smo mislili da su jednom već izborene.

Kako je došlo do suradnje s Chrisom Eckmanom koji je zaslužan za produkciju albuma?

Chrisa sam upoznao preko dragih ljudi iz festivala Druga godba u Ljubljani. Svirao sam na festivalu nekoliko puta, a on je, budući već godinama živi u Ljubljani, dobro upoznat sa scenom. Odlučio sam konačno naći ozbiljnog producenta, a on nikada nije radio s nekim s Balkana. Tako smo se našli na piću po preporuci prijatelja i odmah smo kliknuli.

Kakva su dosadašnja iskustva s probijanjem na međunarodnoj sceni i statusom koji sevdah trenutno ima kod strane publike?
Iskustva su vrlo različita. Ponegdje ljudi bolje poznaju individualne izvođače (npr. Amiru Medunjanin i mene) nego što poznaju žanr sevdaha. Ponegdje je obratno. Već više od deset godina sviram različite festivale i venue: world music, jazz, kulturne centre, i građenje publike za to ide dosta sporo. Ipak, to ne znači da nije uspješno nego samo da su potrebne godine da se izgradi nešto novo.

Izbacili ste i prvu sevdah ploču još od raspada bivše države. Što tebi osobno predstavlja takav format?
Dio sam generacije koja je odrastala uz ploče. Podsjetio sam se nedavno značaja tog formata kada sam ušao u Glitterbeatov ured i pregledao ploče. Gotovo sam zaboravio osjećaj premetanja u ruci ploče i omota, s velikim fotkama, puno prostora za tekst i slično. Mislim da su te iskustvene stvari zapravo presudne i postaju još važnije u vrijeme kada se za nosače muzike sve manje veže neka posebnost i bezličnost digitalnog formata poravnava sve razlike.

Dodatno ste proširili iskustvo nastupivši na svjetski poznatom world music festivalu Womex...
Da, izabrani smo za showcase na Womexu. Nastupili smo 2015. u Budimpešti. Mislim da je to bio jako važan nastup jer je obznanio našu suradnju s Glitterbeatom (koji je upravo na Womexu već tri godine zaredom proglašavan za najbolju izdavačku kuću).

Na koji način sevdah koegzistira u današnjem modernom dobu u kojemu je do prije nekoliko godina bilo čudno da se mlađi izvođač nalazi u sevdah okvirima?
Bilo je čudno 2005. kada sam tek počeo svirati. To je nekako prokrčilo put mnogima koji su došli nakon toga. Iskreno, mislim da nisam više prava adresa za ovo pitanje. Sijede kose mi to onemogućavaju (smijeh).

Pjevanje sevdaha na prvu se čini kao neka ugodna bol koju čovjek koji ga izvodi osjeća. Na koji način tebi pomaže ili odmaže, osjećaš li sreću i kad izvodiš te melankolične pjesme?
Melankoličnost sevdaha je trik. To je jedna prevara koja te zavede da ih počneš pjevati. Pjevanje utječe na lučenje hormona sreće i ubrzo tuga iz koje si krenuo postaje ružičasta. Otuda ono uživanje u tužnom (smijeh).

Smatraš li da je popularizacija sevdaha sa sobom donijela i neke negativne stvari?
Često mi ljudi kažu da viđaju razne budalaštine koje se prodaju pod sevdah. Nekako smo ovom žanru vratili popularnost i mnogi se sad toga hvataju iz estradnih razloga. Ljudi nastoje zaraditi pa rade razne sevdah-porn svečanosti. Moj Nenad (Kovačić, perkusionista benda i frontmen zagrebačkog Antenata) to zove etno-porn. Malo me tuga uhvati od toga. Estradni menadžeri su već jednom '60-ih survali ovu muziku u provaliju brzog keša kombinirajući je s najgorim narodnjačkim glupostima. Vidjet ćemo hoće li im to ponovo poći za rukom.

Što si nastojao postići izdavanjem knjige jednostavno nazvane "Sevdah"?
Vrlo agilan zenički izdavač Vrijeme ponudio mi je da napravim jednu knjigu koja će prikazati povijest sevdaha. Urednik Muamer Spahić znao je da se tim bavim dugo, da istražujem i držim radionice pa mi je predložio da to uradim u mediju knjige. Pokazalo se jako uspješno. To je prva knjiga koja prikazuje cjelinu žanra na pristupačan način i to iz perspektive izvođača, a ne akademske zajednice ili političkih ideologa.

Osim rada sa Sevdah Takht, imaš li dodatnih ideja oko nekih drugih projekata ili suradnji za budućnost?
Da, stalno nešto radim. Radio sam dosta muzike za kazalište i film. Također, pripremam i neke nove koncertne projekte. O tome više uskoro.

Pred nama je i koncert u zagrebačkom Pogonu Jedinstvo...

U proteklim godinama svirali smo veliki pogon Tvornice, ali smo za promociju "Dvojke" izabrali ipak jedan za nas novi prostor. Datum je predivan, lijepo se obucite (smijeh).

kraj

Leonora Bedić

Leonora Bedić Nothing to prove. Just a hellish rock'n'roll freak.