Recenzije

Gost na vlastitom albumu

12.12.2005. @ 16:20 Stjepan Vrečko

Kad ste gitarist u 60-tim godinama života i frontman popularnog jam session benda iz '60-tih godina dvadesetog stoljeća, u jednom trenutku morate se zapitati kako svoj 38. album učiniti svježim i zanimljivim? A ako ste Carlos Santana, odgovor se nameće sam po sebi: Sve što treba napraviti jest ponoviti dobitnu kombinaciju iz 1999. koja je vaš 36. album "Supernatural" (na kojem surađujete s Ericom Claptonom, Dave Matthewsom, Lauryn Hill, Everlastom, Rob Thomasom…) vinula u glazbene visine, donijevši vam 9 nagrada Grammy i broj prodanih primjeraka veći od bilo kojeg vašeg prethodnog albuma.

A momčad koja pobjeđuje se ne mijenja kaže stara poslovica, pa je Santana istu formulu primijenio, doduše ne više toliko uspješno, i 2002. na 37. albumu "Shaman" surađujući, između ostalih, i s Michelle Branch (koja je za pjesmu "The Game Of Love" osvojila Grammyja), Macy Gray i Chadom Kroegerom iz Nickelbacka.

I evo nas na izmaku 2005. kod 38. albuma "All That I Am", novog Santaninog uratka u produkciji Clive Davisa, gdje je ovaj meksički čarobnjak gitare s više od 90 milijuna prodanih albuma, stanovnik Rock 'n' Roll Kuće slavnih, izvođač s Woodstocka, ponovno našao zgodnim ugostiti tzv. 'stars of the moment' izvođače. I opet će producent Davis spojiti Santanin rock s atraktivnim mladim imenima pop, hip-hop i R&B glazbe, ciljajući prema širokom krugu slušateljstva različitih glazbenih afiniteta.

Naći će se tu (očito nezaobilazna) Michelle Branch, Mary J. Blige, Big Boi (iz Outkasta) Steven Tyler (iz Aerosmitha), will.i.am (iz skupine The Black Eyed Peas) Kirk Hammett (iz Metallice), Joss Stone i mnogi drugi. Međutim, od 13 pjesama, svega 5 pjesama je Santaninih što u prijevodu znači da se Santana polako, ali sigurno, pretvara u gostujućeg izvođača na vlastitom albumu.

Prve dvije pjesme na albumu - "Hermes" i "El Fuego" - zvuče kao stari Santana, u bezvremenskom jamu s naglašenim perkusijama, te bi se vrlo lako mogle nadovezati na hitove "Jingo" i "Oye Como Va", no ne dajte da vas to zavara, jer većina ostalih pjesama jednostavno nije vrijedna spomena, sve do jedne proizvod su standardne pop matrice, uz tek poneku varijaciju na temu, po već iskušanoj formuli.

Suradnja s Michelle Branch u "I'm Feeling You" uopće ne funkcionira jednako kvalitetno kao na "Shamanu", dok je Bo Bice (finalist reality showa The American Idol) u pjesmi "Brown Skin Girl" patetično smiješan u pokušaju da postane novi Rob Thomas s novom pjesmom "Smooth".

U svim pjesmama Santanina gitara, premda prepoznatljiva, zvuči tako predvidljivo i nemaštovito, stoga se stječe dojam kako je Santana posve odsutno odsvirao svoje latin-rock lickove između mlakih pop melodijica. A s obzirom na plejadu gostujućih 'zvijezda', lako se dolazi do zaključka da cijeli album zvuči kao da zamislite Santanu kako svira uz upaljeni radio prijamnik.

Izuzetak je, svakako, pjesma "Trinity" u kojoj gostuju Kirk Hammett i Robert Randolph (jedan od najboljih slide instrumentalista), a u kojoj Santana dokazuje da u njegovim prstima još uvijek ima one stare vatre. Čak je i potencijalno dobra "Cry Baby Cry" s gostujućim vokalom Joss Stone upropaštena apsolutno nepotrebnim gostovanjem Sean Paula u istoj.

Krajnje je vrijeme da Santana shvati kako je "Supernatural" bio izuzetak u njegovoj karijeri i da se pod hitno riješi gostujućih 'zvijezda' kako bi publici podario album kakav se od njega već dugo vremena željno iščekuje. Jer, možda je pregrubo za reći, ali "Supernatural" i "Shaman" bili su samo pretkazanja, ali album "All That I Am" jasno daje do znanja da se Santana počinje polako pretvarati u karikaturu.

Svi koje nimalo ne interesira današnje MTV pop stvaralaštvo i koji na spomen Santanina imena imaju u glavi melodiju pjesama "Black Magic Woman" ili "Samba Pa Ti", neka zaobiđu ovaj album, a ostali, koji žele čuti svoje omiljene pop izvođače današnjice udružene s jednom od najvećih gitarističkih legendi, bit će iznimno zadovoljni ukoliko ovaj album pridodaju svojoj kolekciji.

Albumi