Green Day ne radi koncerte, Green Day radi spektakle!

14.1.2017. @ 22:34 Siniša Miklaužić

Green Day + The Interrupters

Datum i vrijeme:petak, 13.1.2017. 19:30
Mjesto održavanja:Unipol Arena, Bologna

Ne znam u kojem trenutku i zašto sam odlučio otići na koncert Green Daya u Bologni, ali vjerojatno je tome kumovala činjenica da već dugo nisam bio na nekom velikom koncertu van festivalskih nastupa.

K tome, drugi petak u novoj godini, vjerojatno se činio idealnim datumom, iako je par dana prije polaska prema vremenskoj prognozi izgledalo da bi mogli ostati zarobljeni negdje na pola puta. Na svu sreću, naš autobus i satnice su nam odgovarale, jer najgore stvari su se događale kad smo mi najviše uživali.

Sama UnipolArena nalazi se usred ničega, mogli bi reći da je u djelu grada gdje baš nema nekih kulturnih zanimljivosti za istražiti, već je tamo stacionirana radi dostupnosti (slično kao i naša Arena). Kod dvorane se smjestio šoping centar i onaj najpoznatiji proizvođač namještaja iz Švedske... I to je to! Tako da su svi zujali i tražili što raditi od dolaska autobusa do otvaranja dvorane (točno ste pročitali, ne do početka koncerta!) koji je bio namijenjen za 18h.

20170114-222835_green-day.jpg

Lutajući malo po okolici, trebalo mi je dosta vremena da pronađem dva restorana, ali s obzirom da su bili upitne kvalitete, odlučio sam se vratiti i skratiti vrijeme u tom 'velikom dućanu', a ono što me zaprepastilo, u povratku je bilo tisuće i tisuće ljudi koji se smrzavaju samo da što prije uđu u dvoranu.

Za razliku od naše publika koja je stvorena od gotovanaca, Talijani kuže glazbu i glazbenike, pa ako je nešto najavljeno da počne u 20:30, oni će doći u 17:00, iako će dvorana biti otvorena tek za sat vremena. Naravno, nije se bilo smisla gužvati i čekati u redu da polovica dvorane uđe, pa sam taktički pričekao i ušao za par minuta pred predgrupu koja je bila zakazana u 19:30.

Već tada je dvorana bila gotovo 90% puna (koliko ljudi gleda predgrupe kod nas?!) i napravila se vrlo solidna atmosfera za The Interrupterse. Ne znam što bi pametnoga mogao reći za njih, jer su bili malo previše repetitivni, iako im se za energiju ne može ništa prigovoriti. Ipak, njihov ska-punk dosta zvuči kao jedan veliki miks za skakanje u kojem je ritam bitniji od raznolikijih melodija, pa što je tu je, bio je to dobar show za otvaranje Green Daya.

Njihova najbolja skladba "Take Back The Power" je bila i najbolja u nastupu, a to se možda tako dogodilo jer se razlikovala od ostatka. To im je treći nastup u Bologni u pet godina postojanja, pa će se vjerojatno još mnogo puta vraćati jer ih Talijani vole.

Osim ulaza, druga poprilično bizarna situacija se dogodila tijekom pjesama prije samog nastupa Green Daya. Onako, pjesme su se redale s normalnim zvukom i tada je počela svirati 'boemska rapsodija' mnogo glasnije i cijela dvorana počela pjevati pjesmu. Nakon toga The Ramones i dalje svi pjevaju... Klasik iz špageti vesterna "Dobar, loš, zao", svi na nogama jer dečki dolaze na stage...

Malo sam razmišljao o tome i moram priznati da je ovo jedan vrlo pomno izabrani trik koji zapravo i najbolje opisuje ono što rade i što su radili Green Day tijekom svoje tridesetogodišnje karijere...

Zašto Queen? Queen je očito bio uzor kad je bend imao manjak inspiracije i kada im je mnogo toga pošlo po zlu, pa su uzeli njihove trikove i napravili album, odnosno punkrock operu "American Idiot" koja nedvosmisleno ima korijene u onome što su radili Freddie i ekipa.

Zašto The Ramones? Mislim da o tome ne treba pričati jer gotovo svakom punkeru su oni i The Clash najbitniji uzori.

Zašto "Dobar, loš, zao"? Eee, tu bi se moglo raspravljati! Punk je nastao kao otpor stezi koja je okruživala ljude, a Green Day su uvijek bili poprilično dobar bend. Kad su to dvoje spojili, dobili smo jasnu poruku s već spomenutim albumom "American Idiot", a i sam frontmen je imao mnogih problema (s opijatima), pa smo imali priliku vidjeti i kako doslovno puca za vrijeme nastupa. Danas je (navodno) potpuno čist.

20170114-222909_green-day23.jpg

Kad smo kod karijere Green Daya, moram priznati da je to jedna od najčudnijih, jer ima nekoliko vrhunaca. Gledajući '90-e, malo po malo su se dizali i onda je došla MTV-evska pop punk revolucija koja je "Dookie" dignula do nevjerojatnih razmjera. Nakon toga, malo po malo, ali sigurno, sve se manje pričalo o Green Dayu jer su počeli raditi manje inspirirane albume (čitaj - nisu ponudili ništa novo), sve dok nije došao "American Idiot" koji ih je vratio u žižu zbivanja.

Kako to kod njih biva, nisu uspjeli održati tu kvalitetu, pa je "21st Century Breakdown" ispao tek blijeda kopija prethodnog albuma s tek nekoliko suvislih pjesama, pa se činilo da Green Day ponovno pada u zaborav. Ponovni preokret se dogodio u 2012. Kada su izdali seriju albuma "!Uno!"/"!Dos!"/"!Tré!", te posebno s posljednjim albumom "Revolution Radio" na kojemu su pokazali da su i dalje vrlo dobar bend, a ne samo prdonje koje žive na staroj slavi.

Kad to zbrojimo i vidimo set-listu koju su odsvirali, vidi se što je okosnica svakog njihovog nastupa na trenutnoj turneji. Naravno, tu je prije svega novi album koji sviraju polovicu koncerta, te vrhovi karijera i pjesme s "Dookie" i "American Idiot".

Bolonjski nastup je u središnjici imao ponešto izmijenjeni raspored pjesama u odnosu na prethodne koncerte, pa smo zbog toga izgubili jedan od većih hitova iz ranijeg dijela karijere "Welcome To Paradise", što me začudilo. Također, mogao bi im zamjeriti što ne sviraju i "Walking Contradiction", ali nakon ovakvog nastupa, o mojim afinitetima je bespotrebno laprdati.

Već sam nekoliko puta spomenuo album "American Idiot", ali u ovom trenutku se ne može bez njega. Istina jest da su s njim postigli ogroman komercijalni uspjeh i da je sačinjen od odličnih pjesama, ali trenutna politička situacija u Americi ga je ponovno bacila u aktualnost, pa uopće ne čude i neke parole koje je Billie Joe izvikivao tijekom nastupa, a definitivno je najupečatljivije bilo dok je predstavljao bend i za sebe rekao da 'ja nisam DonaldTrump!'.

"Know Your Enemy" je jedna prosječna Green Day stvar, ali je ispala odlična za otvaranje nastupa jer se idealno poklapa s nekoliko narednih koje dolaze s novog albuma. Nakon zagrijavanja s Queenom i The Ramonesima, publici nije bilo potrebno zagrijavanje i nekoliko pjesama da se priključe bendu, već su u startu pjevali, skakali, mahali rukicama...

Za taj dio je naravno bitan faktor, osim dobre glazbe, i moć frontmena, odnosno njegova komunikacija s publikom. Tu Billie Joe spada u prave mahere zanata jer u svakom trenutku zna što treba, pa je tako uzvikivanje 'Viva Italia' dovodilo do usijanja, a i neprestano šetanje po pozornici lijevo/desno, napred/iza, uz spomenuto pričanjeizmeđu pjesama, dizalo je atmosferu koja je i sama po sebi bila odlična.

Kad imaš takvu sinergiju benda i publike, mnogo toga teče lakše. Spomenimo i to da je Green Day pripremio i gomilu rekvizita, čime se uopće nije oduzimala pozornost od najvažnijeg, a to je glazba. Tako smo dobivali topovske udare s kojima su se zatvorile neke pjesme, bacači plamenova su oplemenjivali refrene, zastor vatrometa se spuštao pred kraj koncerta, a 'Green Day' konfete su nas dočekale za kraj.

Sama pozornica je bila jednostavna, bez nekih ogromnih video wallova koji znaju oduzimati pažnju, a i platno u pozadini benda se nije prečesto mijenjalo, tako da su tim dijelom maksimalno usredotočili publiku da gleda ono što im bend ima za ponuditi, a to je svakom pjesmom bilo sve više i više.

Da ne zamaram sa svakom pjesmom, izdvojit ću najvažnije događaje s koncerta kako bih malo dočarao što se dogodilo. Power balada "Boulevard Of Broken Dreams" natjerala je publiku da izvadi mobitele i time pridonese atmosferičnosti pjesme (moderna smo generacija, nekad su se za to upotrebljavali upaljači...), dok je "When I Come Around" djelovala poprilično raštimana (jedina na koncertu).

Ono što Green Day super radi je ta komunikacija s publikom, pa tako se dio publike može naći i na bini. Bologna je vidjela dva takva 'gostovanja', a prvo se dogodilo na "Longview" kad je pozvana curka s cijan kosom da dođe i otpjeva dio pjesme. Uzbuđenje je napravilo svoje, ali nije to toliko loše zvučalo.

Nešto kasnije, za vrijeme "St. Jimmy" je na stage pozvan 12-godišnji klinac Juri koji je trebao svirati gitaru. Kazao je da svira već 12 godina gitaru (očito još više uzbuđen od 'pjevačice') što je Billie i uočio, pa mu je za kraj poklonio tu gitaru što su mnogi s ogromnim pljeskom prihvatili, a sam klinac zbunjen nije znao što bi. Tako rade veliki, takve stvari se pamte!

Najemotivniji moment nastupa se dogodio tijekom izvedbe "Christie Road" jer je Billie Joe uzeo staru gitaru u ruke, pokazao naljepnice sa stražnje strane i rekao da mu je tu gitaru poklonila majka kad je imao deset godina, nakon čega se počeo zahvaljivati njoj, ali i cijeloj bližoj obitelji.

Potencijalno jedna od najiritantnijih pjesama nastupa mogla je biti "King For A Day" koja je na kraju ispala odličan odmak od standardnog materijala prema nekoj vrsti punk šlagera sa saksofonom u prvom planu. Kad tome nadodamo i medley "Shout/Always Look On The Bright Side Of Life/(I Can't Get No) Satisfaction/Hey Jude", na trenutak je izgledalo da smo se vratili u Opatiju prije nekoliko dekada.

Sam bis se sastojao od dva dijela, prvi dio je bio bendovski gdje su razvalili s hitom "American Idiot", te kompleksnom "Jesus Of Suburbia", dok je drugi dio pripao akustičnom solo setu Billie Joea s pjesmama "Ordinary World" i "Good Riddance (Time Of Your Life)".

Dva sata regularnog dijela i još 20-ak minuta bisa, učinili su ovaj nastup poprilično magičnim, posebno jer se bend i publika kuže. To ne može biti glumljeno, to ne može biti 'fejkano'...

Ono što možemo reći za Green Day je da su veliki bend, iako imaju mnogo oscilacija sa studijskim albumima. Oni su zabavljači koji su iz (pop)punka uspjeli doći do punk-rock opera na najbolji mogući način i time dobiti komercijalnu dimenziju i jedan sasvim novi dio publike.

Iako su službeno trojac, na koncertima ne skrivaju svoje dodatne tour glazbenike kako to mnogi rade. Naravno da novi pjesme ne mogu odsvirati uživo samo gitara/bas i bubanj, pa tako dodatni članovi ulijeću sa svime što treba. Osim već spomenutog saksofona, tu su još klavijature, harmonika, dodatne gitare...

Nedavno sam ušao, po tko zna koji put, u raspravu kada bi koncerti trebali početi s ciljem da svi budu 'na dobitku'. Bio je petak (znači vikend), bila je samo jedna predgrupa, ali ipak je sve počelo u 19:30 (The Interrupters), glavni bend u 20:30, a sve je završilo prije 23:00 kako bi se normalno moglo krenuti kućama... Po meni, to je najkorektniji put.

Bilo kako bilo, i dalje se pitam odakle mi odluka da krenem put Bologne u siječnju, ali eto, nakon Bob Moulda sredinom listopada, ponovno sam ju posjetio. I nisam požalio jer Green Day je pokazao da je bend koji ne radi koncerte, već čiste spektakle.

Za novu priliku možda nećemo trebati čekati dugo jer se šuška o Ljubljani početkom lipnja, pa nam i to preostaje izvidjeti i pitati naše promotore što se čeka!?

- Zahvaljujemo agenciji Svikoncerti.eu na prijevozu -

kraj

Siniša Miklaužić

Siniša Miklaužić indie rocker uvijek spreman za nešto zanimljivo.