Recenzije

Kamo ovo vodi?!

9.12.2005. @ 16:40 Dragutin Andrić

Dugoočekivani album Prljavog kazališta konačno se pojavio na tržištu, a pozitivne kritike koje su uslijedile znatno su mi otežale pisanje ove recenzije. Po meni ovaj album ne donosi ništa revolucionarno i novo kako neki ističu. Riječ je o klasičnom socijalno ljubavnom uratku koji je uglavnom usmjeren prema nama, 'malim ljudima' i problemima kojima smo zaokupljeni svaki dan.

Možda i najbolji primjer socijalno patriotske lirike nalazimo upravo u naslovnoj pjesmi "Moj dom je Hrvatska". U njoj Jajo i ekipa upućuju jasnu kritiku gospodarskom stanju u državi u kojoj su, kako tekst kaže: "klinci prepušteni ulici, a starci i radnici bez posla svoje mjesto traže u beskrajnim redovima pučkih kuhinja". No, usprkos svemu vrlo jasno, precizno i ponosno ističu da je njihov dom Hrvatska i time se ponose.

Ponekad, a osobito pred sam kraj pjesme, to nam pokušavaju vrlo agresivnom kampanjom usaditi u glavu. Ne znam da li im je pjesma bila prekratka pa su beskrajnim ponavljanjem refrena pokušali dodati tu minutu ili se jednostavno radi o dokazivanju beskrajne ljubavi prema domovini.

Nadalje, na ovom albumu postoji jedna sitnica, jedan mali detalj koji me je jako zasmetao. U pjesmi "Tamo imam prijatelje" ide stih u kojem se kaže sljedeće: "Pa okrećem broj s 098, kažem, zlato, pogodi tko sam". Čemu ovaj 098? Zar je moguće da je Prljavo kazalište, 'utjelovljenje Brucea Springsteena' u Hrvatskoj po svojem patriotizmu, ipak prodalo sebe tj. svoje stihove? Da Prljavci drže toliko do svoje domovine vrlo jednostavno su mogli ubaciti pozivni broj neke od pregršt županija koje Lijepa naša ima - sugestija, 048 bi im se idealno uklopio - umjesto spominjanja i reklamiranja stranog monopolista na području fiksne telefonije! Od ostalih pjesama mogu kao iznimno lošu i iritantnu navesti bljutavu laganicu "Kao što kaže Marija Jurić Zagorka" koja nije ni do koljena legendarnoj "Ako tražiš nekoga".

Ustvari cijeli ovaj album, kao i onaj prethodni s kojim su Prljavci krenuli osvježiti svoj zvuk, nije ostavio neki dojam na mene. Možda se u ovom moru monotonosti jedino ističe skladba koja, kakve li ironije, zatvara ovaj album i s kojom sve završava. Riječ je akustičnoj o temi posvećenoj Žarku Dolinaru "Ne bih te zatajio", a koja je ujedno i napisana po njegovim motivima.

Nisu to više Prljavci koje sam nekoć silno volio i teškom voljom ću priznati da izgleda da krivi bend odlazi u mirovinu!

Albumi